Hoja po tragovima starošklskih klasika Queensrÿche (2013)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Autor: Urban Bolta
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Szene / Beč / Austrija
Datum koncerta: 22.10.2013
Broj posjetitelja: 300
Cijena karte: 37,00€

Queensrÿche je skupina koja je posljednjih nekoliko godina među metal javnošću podigla puno prašine. Godine 2011. izdali su kontroverzan album »Dedicated To Chaos«, kojim su se stilski pomaknuli daleko od svog prepoznatljivog zvuka, a time su uspjeli i bipolarizirati fanove. No dva pola nisu nastala samo među njihovim slušateljima, nego i u samoj jezgri skupine. Queensrÿche su usred prošle godine iz benda izbacili dugogodišnjeg frontmena Geoffa Tatea i ratni ples mogao je početi. Pranje prljavog rublja u javnosti i vučaranje po sudovima zbog prava na korištenje imena benda postali su svakodnevica, a za šlag na torti obje su upletene strane početkom ljeta pod imenom Queensrÿche izdale svaka svoj novi studijski album.

Iako je ime skupine izgubilo veliki ugled, od početka je bilo jasno da se podrška vjerne publike naginje na stranu »originalnih Queensrÿche«, dakle na kostur skupine kojeg čine gitaristi Michael Wilton i Parker Lundgren, basist Eddie Jackson te bubnjar Scott Rockenfield. Četvorci se na mjestu prvog vokala pridružio nitko drugi do Todd La Torre, čovjek koji je godinama upozoravao na sebe u floridskom podzemlju, sve dok ga prije nekoliko godina napokon nisu otkrili i u svoje redove regrutirali još jedni kultni prog metalci, Crimson Glory. Njihova neaktivnost je potom La Torrea otjerala u Queensrÿche tabor, gdje su isprva najavili rođenje projekta Rising West, ali su karijeru ipak nastavili pod okriljem svoje prepoznatljive robne marke. Ako je Tate utjelovljenje novih ideja i novog zvuka, La Torreova verzija benda cijelo je vrijeme težila povratku u klasične Queensrÿche godine. Izdali su samonaslovljeni »povratnički« album (recenzija ovdje) i počeli s nastupima sastavljenima isključivo od skladbi iz prvog desetljeća njihove karijere.

Put ih je tako u jesen 2013. odveo i u Europu. Već iz svemira se vidjelo da su snažni potresi unutar skupine naštetili njezinu imenu, pa je katastrofalna prodaja karata za prvotno najavljeni koncert u Grazu organizatora prisilila na promjenu same lokacije nama najbližeg koncerta turneje. Malobrojnoj slovenskoj odpravi nije preostalo drugo nego da se i sama preusmjeri na Beč, iako se ni tamo nije okupilo više od možda dvjesto pedeset, najviše tristo posjetitelja. Pri tužnom pogledu na malu dvoranu kluba Szene morao sam se dvaput uštipnuti za obraz i upitati je li doista riječ o istoj skupini koju sam još prije dvije godine kao jednog od nositelja dana gledao na glavnoj pozornici prestižnog Sweden Rock festivala??

Koncert su oko pola devet navečer otvorili Manic Saint, domaći kvintet koji za sada još traži svoje mjesto pod suncem. Unatoč maloj koncertnoj kilometraži domaćini su se predstavili kao solidan pozornički derivat, frontman je često zalazio sve do ruba pozornice i tako energiju benda prelijevao u klupski prostor. Iskreno rečeno, i u Sloveniji imamo zanimljivijih heavy metal kolektiva od Manic Saint, klišejski rifovi i već tisućita prerada zvuka novog vala britanskog heavy metala naprosto nisu element koji bi slučajnog slušatelja doveo u ekstazu.

U satima kad je Beč već obgrlila tama, klub se barem približno napunio, taman toliko da odmah iza prvih redova više nije zjapila praznina. Slično kao posjet bila je skromna i pozornička kulisa, straga se iznad bubnjarskog seta stidljivo prostirao samo logo benda, tako da bi slučajni posjetitelj teško povjerovao da je ovaj bend nekoć punio velike arene.

Početak s Queen of the Reich nagovijestio je da ljudi na pozornici misle ozbiljno! Queensrÿche su nas mislima odveli tri desetljeća unatrag, a sve su oči u uvodnom dijelu nastupa nevjerično bile uperene u frontmena Todda La Torrea, koji je iz svog grla istiskivao nevjerojatne vokalne akrobacije, na dlaku nalik Tateovima! Iako mu je već četrdeset godina, La Torre na pozornici djeluje mladenački i razigrano, a njegovo glavno oružje je naravno u nebo sežući vokal, zato su i najzahtjevnije skladbe, poput Walk in the Shadows ili Warning, mogle zaživjeti u savršenoj izvedbi. Iako je u bendu novajlija, Queensrÿche mu kao središnjoj pozorničkoj figuri iznimno vjeruju. Instrumentalna četvorka prepustila je frontmenu sve poluge interakcije s publikom, pa su sva obraćanja između pjesama bila isključivo njegova domena, što je u usporedbi s drugim skupinama u sličnim situacijama svakako neobično. Oštrom pogledu nije promakla nova La Torreova tetovaža na desnoj ruci, gdje si je kao dugogodišnji fan skupine istetovirao Queensrÿche logo. Iako se ne poznaju dugo, povjerenje na relaciji skupina – La Torre je dakle čvrsto i obostrano.

Ostaloj četvorci, pogotovo originalnom triju Wilton / Jackson / Rockenfield, kao da je pao kamen sa srca! Neću tvrditi da su na pozornici ostavili sve do zadnjeg atoma snage, jer je bila prisutna rutinirana suzdržanost, ali su zato djelovali izuzetno opušteno, neopterećeno, kao da su na jednoj od svakodnevnih proba. Znaju jedni druge bolje nego sadržaj vlastitih džepova, zato nije izostala izvanredna uigranost, povremeno svoj cjelokupni potencijal nisu iskoristili samo prateći vokali dvojca Jackson / Lundgren na desnoj strani pozornice.

Usred koncerta gitaristi su izmijenili nešto zajedničke vatre, prije nego što su Queensrÿche u petoj brzini nastavili epskom refrenskom temom skladbe The Needle Lies. Iako skladbe aktualnog albuma »Queensrÿche« X2, Where Dreams Go to Die ili A World Without uopće nisu loše, prema reakcijama je bilo jasno da je publika došla po dozu starošklskih klasika! Kroz cijeli nastup bio je izvanredno dobro zastupljen album »Warning« (1984), a za sam kraj redovnog dijela Amerikanci su naravno sačuvali najbolje. Stupnjevanje atmosfere kroz koncert vrhunac je doseglo izvedbom zaključka konceptualnog »Operation Mindcrime« (1988) epa My Empty Room / Eyes of a Stranger, pri kojoj je vidno ganut bio i sam La Torre, koji vjerojatno još uvijek nije posve shvatio da stoji na mjestu jednog od najcjenjenijih heavy metal kolektiva ikada, zbog svoje umjetničke vrijednosti kroz povijest. Pri povratku na pozornicu Amerikanci su poslužili komercijalnim hitovima Jet City Woman i Silent Lucidity, prije nego što je zastor konačno pao uz još jedan fenomenalan La Torreov nastup u skladbi Take Hold of the Flame.

Od dobrih sat i pol druženja dobili smo točno ono što smo očekivali: izvanrednu izvedbu starošklskog materijala za kojim je Queensrÿche fanovima, iskreno rečeno, posljednjih godina već poprilično škripalo u želucu. Unatoč svim vrhuncima i odličnoj koncertnoj formi, otvara se pitanje kakva uopće može biti budućnost benda. Bez nekadašnje glavne kreativne veze DeGarmo / Tate Queensrÿche su trajno hendikepirani, pa je njihov ponovni uspon popularnosti u ovom trenutku više fikcija nego išta drugo. Na toj je točki bend tako osuđen na oživljavanje sjećanja na dane kad su pisali povijest metala, a išta više od toga se bez Tatea u ulozi frontmena jednostavno nikada (više) neće dogoditi.

Setlista

QUEENSRYCHE:
1. Queen of the Reich
2. Speak
3. Walk in the Shadows
4. The Whisper
5. En Force
6. Child of Fire
7. Warning
8. Where Dreams Go to Die
9. A World Without
10. Guitar Solo
11. The Needle Lies
12. Prophecy
13. Fallout
14. My Empty Room
15. Eyes of a Stranger
16. Empire
—dodatak—-
17. Jet City Woman
18. Silent Lucidity (nije odsvirana)
19. Take Hold of the Flame