Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Queensrÿche
Izdavač: Century Media
Izlazak: year
Trajanje: 35:15
Ocjena: 4/5
Queensrÿche bez Geoffa Tatea. Queensrÿche s Geoffom Tateom. Upravo sam spomenuo dva sastava. Dva Queensrÿche sastava. Klasični Queensrÿche razišli su se s Tateom i u svoje redove uključili Todda La Torrea, koji je prije toga neko vrijeme pomagao ponovno oživljenim Crimson Glory. Protjerani, uvrijeđeni i posebno razjareni Tate pak je nakon izgona okupio oko sebe pajdaše i danas vodi svoju verziju sastava Queensrÿche. Na ssceni tako bez potrebe vlada zbrka koju diktira sudar golemih ega, a ne zdrav razum. Pritom ruke trljaju samo odvjetnici, nitko drugi.
Ekipa Eddie Jackson, Scott Rockenfield, Michael Wilton, Parker Lundgren i odnedavno Todd La Torre, prema dosadašnjem radu obiju današnjih Queensrÿche postava, prije su vjerodostojni nasljednici onoga što je ostalo nakon Tateova odlaska, iako je i on jednako tako opravdano ovlašten koristiti ime Queensrÿche. Tateov ego je nakon »Promised Land« nametao glazbenu viziju ostalim članovima, a oni su poslušno izvršavali naredbe sve te godine. Do nedavnog raskola. Stvarno čudno. No drukčije si to ne možemo predstaviti, nego da su cijelo vrijeme šutjeli i samo radili ono što im je naređivao Tate.
Tate je u svom bijesu odmah nakon odlaska osnovao svoj Queensrÿche sastav i zapravo nastavlja s glazbenim smjerom izdanih Queensrÿche albuma u novom tisućljeću. Njegovi bivši drugovi pak su u takvoj situaciji povukli jednostavan potez. Skupili su zajedno materijal za izdavanje albuma koji će konačno naći vezu s djelima omeđenima godinama 1983-1995. Dakle, novi album zvuči vrlo klasično. Jednostavno zbog potrebe za »preživljavanjem«. Da bi ponovno pridobili ljubitelje starih Queensrÿche albuma, to su jednostavno morali učiniti. Ne samo da će nakon onoga što se čuje na albumu »Queensrÿche« svi još radije odlaziti na njihove koncerte, nego će možda Queensrÿche prodati čak i poneki primjerak albuma više (što vjerojatno propuštaju još od izlaska albuma »Promised Land«). Novi album udara ravno u ono što su Queensrÿche radili u osamdesetima, a i na albumu »Empire« (1990).
No na »Queensrÿche« ne smijemo gledati previše nostalgično, emotivno i entuzijastično. Jer nas to može brzo zaslijepiti, zavesti. Više-manje na albumu »Queensrÿche« riječ je samo o posrećenom repliciranju i oživljavanju starog duha, što u današnjoj situaciji može biti samo siguran i dostojan približak originalu. A od njega nikako ne može biti bolji. Niti jednak. Kemija u ekipi je naime posve drukčija nego u osamdesetima, kad su Queensrÿche svojim nadahnuto revolucionarnim djelima ostavili snažan pečat u razvoju metal glazbe. La Torre je izniman glazbeni lik. Laik ga lako zamijeni za Tatea na novom albumu. Ipak je kemija u godini 2013. u ekipi posve drukčija i skladbe ne isijavaju takvu strast, neukroćenu žudnju za dokazivanjem, stvaralački entuzijazam i ispovjedni karakter kao klasična Queensrÿche djela, iako se stilski (sretno i poželjno) novi album veže na klasično razdoblje. S ciljem preživljavanja Queensrÿche su u ovoj situaciji izabrali i znakovit naslov za novi album »Queensrÿche«! Čak i naslovi na to nagovještavaju. Uvodna X2 zapravo je uspješno prepakiran sažetak Anarchy X s albuma »Operation Mindcrime«.
Inače, stari zvuk se vraća u produkciju. Harmonije u tercama, sami klasično urezani rifovi po ukusu škole osamdesetih, vraćena je i produkcija rušilačke jeke topota Rockenfieldovih bubnjeva, iako je još uvijek osjetno udaljena od produkcijskog savršenstva klasičnih albuma. A to je zapravo osnovna mana novog albuma. Stanjena produkcija ritam sekcije. U njoj se osjeća da želi uhvatiti prošlost osamdesetih, ali joj se približava neučinkovito, s priličnom rezervom.
Vokal La Torrea pak kao rečeno. Bolju zamjenu za Tatea nisu mogli naći. Naizgled nezamjenjivi Tate je dakle zamijenjen! Odmah iza uvodne X2 udara skladba Where Dreams Go To die ravno u vrijeme stvaranja albuma »Operation Mindcrime« i »Empire«, a kroz sve to ponovno vije autentična veza sastava s »old school speed« metal korijenima prve polovice osamdesetih (Vindication). Daljnji razvoj događaja na albumu koristi istu recepturu i bit će pisan na kožu nostalgičarima klasičnih djela sastava. Gitare djeluju u dijalogu, kao da se s LaTorreom ponovno pridružio sastavu Chris De Garmo.
Album je izrazito kratak, svega dobrih 35 minuta! Skladbe su kratke, izravne, sažete. Sastav je ponudio lijepu žetvu raznolikih autorskih rješenja i »Queensrÿche« je sveukupno razgiban uradak. Za Queensrÿche kao sastav oduvijek je bilo značajno da su na albumima ostavljali po nekoliko strogo zapamtljivih refrenskih napjeva. I »Queensrÿche« ih nosi nekoliko. Prvi takav, koji možete pjevati u nedogled, u svoj njegovoj zaraznosti, uhvaćen je u refrenu skladbe In The Light. Ta bi skladba danas bila klasik da je nastala 1988. Pred kraj je takav i refren ubrzane Fallout, koja je izdana i kao singl. Mračna polubalada A World Without posebno je križanje između Sister Mary Suite i energije autorskog ispovijedanja refrena albuma »Empire«. Na vokalu se kao posebna gošća ponovno pojavljuje Pamela Moore! Odličan refren! Posebna refrenska himničnost sažeta je u refrenu bržeg albumskog pokretača Vindication. Oprezni su ovaj put momci u pisanju materijala. Više-manje cijelo vrijeme podređeni prepakiranju ideja svoje stare autorske škole.
S druge strane, upravo velika i sveukupna motivska razgibanost albuma dokazuje da su Queensrÿche morali upotrijebiti ideje koje su nastale već prilično davno, ali su bile spremljene u ladici. Čekale su po nekoliko godina na realizaciju. Pravi trenutak je došao i našle su mjesto na albumu »Queensrÿche«. Ali ih nisu posebno »bojali« ni drukčije motivski doradili. Sastavu se jako žurilo da požuri s izdavanjem novog albuma.
Ovaj album najviše će razveseliti sve vas koji ste godinama nedostajali klasične Queensrÿche. Evo ih. Geoff Tate je žrtvovan, ali Queensrÿche su opstali. Bez obzira na to što je album »Queensrÿche« našao dodir s osamdesetima, istodobno je i novi početak za sastav. Ovaj može slobodno odahnuti i neopterećeno gledati u budućnost! A sada ublažimo strogost prema sastavu i mi mu dopustimo da odahne. Prošao je naime pravi pakao. Pri sljedećim potezima sastava prepustimo se zavođenju i iznenađenju.
Postava
Todd La Torre – vokal
Michael Wilton – gitara
Parker Lundgren – gitara
Eddie Jackson – bas gitara
Scott Rockenfield – bubnjevi, orkestralni aranžmani
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Pamela Moore – vokal na skladbi br. 8
Andrew Reiher – violina, orkestralni aranžmani
Produkcija
James “Jimbo” Barton
Popis skladbi
1. X2
2. Where Dreams Go to Die
3. Spore
4. In this Light
5. Redemption
6. Vindication
7. Midnight Lullaby
8. A World Without
9. Don’t Look Back
10. Fallout
11. Open Road
