Lokacija: Beč / Escape-Metal Corner / Austrija
Datum: ponedjeljak, 23.08.2010
Zna li još itko od vas tko su Lizzy Borden? Sjeća li se još netko ovog benda? Teško, zar ne? Zato mi dopustite da u nekoliko redaka što “sočnije” predstavim njihovu poruku u svijetu rocka. Za izbor prikladnog imena momcima nije trebalo dugo kopati po svijetu mašte. Uhvatili su se stvarnosti. Ime su uzeli po Lizzie Borden, famoznoj gospođici koja je bila optužena za ubojstvo vlastitog oca i maćehe. Gospođici kojoj su, među ostalim, spočitavali da vrlo rado vitla sjekirom u krajnje neprikladnim trenucima svakodnevice, naknadno je zbog nedostatka opipljivih dokaza izrečena oslobađajuća presuda. No, kako god. Taj događaj s kraja devetnaestog stoljeća usadio se u američku povijest tako duboko da je i danas sinonim za njezino najozloglašenije djelo. Postao je čak, ako smijem upotrijebiti pomalo zajedljivu kombinaciju riječi, obavezni sastavni dio svakodnevne ponude na jelovniku “nasilnog američkog folklora”.
Ime je momcima dalo odličan alibi da preuzmu dotad već ustaljenu retoriku kićenja izvođača poput Kiss i Alice Cooper te tako pomognu prenijeti element šoka u kulturi rock glazbe i na heavy metal. Bend je na prva dva albuma “sjekao” tradicionalni američki heavy metal. Svirao je brzo i melodično. Albumi “Love You To Pieces” (1985) i “Menace To Society” (1986) manifesti su prijenosa britanskog N.W.O.B.H.M. buma preko bare, koji je za sobom povukao razvoj falange bendova u SAD-u koji su željeli svirati još brže i još agresivnije od svojih europskih kolega. U osnovi su Lizzy Borden pripadali ligi mladih bendova poput, među ostalim: Metal Church, Crimson Glory, Riot (oni su doduše bend iz druge polovice sedamdesetih), Liege Lord, ranih Fates Warning i ranih Queensryche. Bez obzira na različite evolucijske putove kojima su navedeni bendovi krenuli u nastavku karijere, Lizzy Borden su u svom tradicionalnom konceptu definicije heavy metala zadržali odlučnu figuru melodičnosti. To su najučinkovitije okrunili svojim trećim albumom “Visual Lies” (1987), na kojem su (i uz pomoć scenskog horror show teatra) zašli čak i na polja tada uzlaznog glam metala. “Visual Lies” za Lizzy Borden predstavlja najveličanstveniji trenutak autorskog stvaranja, na kojem je bend uspio izvrsno uravnotežiti metalsku udarnost i pjevnu melodičnost te ih i slikovito predstaviti kroz svoj “horror” show teatar. Slijedio je hard rockerski, ali ništa manje kvalitetno obojen “Master Of Disguise” (1989), a potom su Lizzy Borden posve nestali sa scene.
Među žive vratili su se tek 2000. izvrsnim povratničkim albumom “Deal With The Devil”. Unatoč odlično primljenom novom albumu uslijedila je nova stvaralačka stanka sve do 2007., kad izlazi još jedan odličan studijski manifest benda, kakav utjelovljuje album “Appointment With Death”. Lizzy Borden su dakle bend poznat po skromnom “buketiću” odličnih, ali nepravedno previđenih albuma. Osim “horror show” teatra, sve redom resi jedinstveni vokal pjevača Lizzyja. On spaja autoritativno melodičan pristup s najvećim iskorištenjem razvoja raspoloživih “konjskih snaga” kubikaže grla kad se dotaknemo podavanja na polju najteže dostižnih vokalnih linija. To je pjevač Lizzy Borden. Ako su vam poznati vokali Michaela Kiskea (ex-Helloween), ranog Geoffa Tatea (Queensryche), zatim nasljeđe otrovno visokih vokala (nažalost već) pokojnog Midnighta (ex-Crimson Glory), Tonyja Moorea (ex-Riot), kojeg u podignutom falsetu redovito prati posebna vibrato konotacija, kakva krasi središnju figuru Kingdom Come Lennyja Wolfa, onda ste uhvatili pravu valnu frekvenciju!
Koliko su Lizzy Borden danas mali i neprimjetni na sceni, potvrđuje kraća kolovoška europska turneja. Nekoliko samostalnih koncertnih nastupa koje su momci dodali festivalskim nastupima bilo je usmjereno na posjete klubovima prave “podzemne” branše. S niskim honorarom samo-ponude, najnužnijom “osobnom” logistikom, u koju možemo ubrojiti gitare, mikrofone, gitarske efekte i bubnjarsku stolicu, cjenovno najpovoljnije “iznajmljenim” kombijem, Lizzyjevim “kićeno-kovčezima s osobnom kozmetikom” te dvije “zečice” pohotnih karakternih osobina, koje po standardnim kriterijima Lizzy Borden koncerata na pozornici nikako ne smiju izostati, Lizzy Borden su tako stigli u vjerojatno najmračniju klupsku rupu koju posjeduje austrijska prijestolnica Beč. Klub nadasve značajnog imena “Escape-Metal Corner”.
Na mjestu smo. Po pravilu prvo provjerimo cijene piva, koje nisu baš džepu prijazne, ali žeđ i ambijent nalažu drugačije. Posegnemo za vrčićem, dva i polako se otkotrljamo u “podzemlje”. U podrum. Pivnica gore, a koncertna pozornica u podrumu. Cijena ulaznice? Sitnica. 15,00€! Pa gdje još na ovom planetu doživiš tako nešto?
Prije nastupa Lizzy Borden malobrojnu publiku u klubu zagrijavali su austrijski metal bendovi Virtual Disease, High Healer i Katjusha. Inače kvalitetno sviranje i vrištanje sva tri izvođača potvrđivalo je da članovi posjeduju znanje i potenciju. Samo karizme i scenskog pristupa ni od kuda. Isto tako unikata i izražajne autorske prepoznatljivosti u glazbi. Unatoč tome, odmah smo se mogli uvjeriti da u klubu vladaju vrlo teške prilike što se tiče pravih zvučnih postavki. Gesta uključivanja trojca domaćih bendova potvrđuje pak da je to jedini pravi pristup svakog promotora koncerata, da na domaćem terenu ispred većeg benda ponudi prostor domaćim izvođačima koji nužno trebaju podršku za svoj proboj.
Sat je pet minuta iza jedanaest navečer. Instrumentalni dio ekipe je na pozornici i otvara koncert skladbom Tomorrow Never Comes, koja dolazi s još uvijek aktualnog studijskog albuma Lizzy Borden “Appointment With Death”. Na pozornici se s dvominutnim zakašnjenjem pojavljuje pojava umotana u tamni pokrivač, koja utjelovljuje našu ljubaznu tetku, koja svakog od nas sudbonosno upita samo jednom u životu. Podrumski prostor posve se popuni i ispred pozornice nagurano je kojih 200 glava. Više ih ne uguraš unutra. A kako izgleda prostor? “Duguljasto”. Neobično uska i duboka pozornica. Sreća da članovi benda nemaju rast Raše Nesteroviča, jer bi njihove glave bile skrivene među vodovodnim cijevima koje su štrcale iz stropa.
U rupi se dakle cmarilo otprilike 200 glava, osuđenih na okršaj s zajedljivom vlagom prostora, jer se koncertno mjesto nalazi okruženo podrumskim zidinama sto (i više) godina stare zgrade. Takve su pak poznate po tome da na sebe vuku vlagu. Tome pribrojite još i činjenicu da je na mjestu dopušteno pušenje i “pobjeda” je vaša! Članovi benda na pozornici nikako nisu uživali u takvom ambijentu, ali su to kao profesionalci podnijeli bez vidljive opterećenosti te se usredotočili samo na izvedbu materijala.
Što se zvuka tiče, bio je loš. Gitare su bile posve nerazaznatljive. Na trenutke posve nečujne, ili su riffovi redom prekrivali sve melodične pasaže jednožičanih ukrasa. Srećom, vokal Lizzy Bordena jasno se čuo kroz tu zvučnu zbrku. Vokalist je potvrdio da još uvijek posjeduje izvanrednu snagu i energiju vokalnih sposobnosti. Tako je bez većih napora ukrotio baš sve, čak i najteže dostižne vokalne sekvence, potisnute na najviše položaje. Lizzy Borden pripremili su odličnu set listu. Odmah nakon otvaranja odsvirali su zapravo traženu Red Rum s prvijenca “Love You To Pieces”, a početni dio začinili jednom od najljepših skladbi što se tiče melodične dovršenosti s albuma “Visual Lies”, Voyeur (I’m Watching You). Odmah tijekom prve skladbe Lizzyju je “crkao” bežični mikrofon, koji je teatralno zalučio na pod i s stalka odvio mikrofon gitarista AC Alexandera te tako smjesta riješio neočekivanu komplikaciju.
Prvi dio koncerta predstavio je poznatu seriju Lizzyjevih maski za lice, vitlanje palice i sjekire, a pravi atmosferski prijelomni trenutak koncerta predstavila je skladba s albuma “Deal With The Devil” naslovljena There Will Be Blood Tonight. Taktično se na pozornici pojavljuje prva od obje “zečice”. Dok ona vrišti, Lizzy (s maskom zombija na licu) prikrade joj se, razgoli joj vrat i pozove samoga sebe na pravi vampirski objed. Kad je objedovanja gotovo, jedan od tehničara uslužno mu donosi lubanju s otvorenim svodom koja je puna “krvi”. Lizzy obavi kraću “šetnju” među prvim redovima, gdje crvenom bljuzgavicom blagoslovi najžešće glave (čitaj: cure na udaru!).
Lizzy Borden su u Beču predstavili obnovljenu ekipu. Uz originalne članove Lizzyja Bordena (vokal) i Joeya Scotta (bubnjevi), koji je usput, navodno, Lizzyjev (biološki) brat, tu su još Marten Anderson (bas gitara), koji u bendu “službuje” od 1992., i dva potpuno nova lica. Dva gitarista. Prvi je Dario Lorina (dio nekadašnje pratnje pjevača Warranta Janija Lanea, kao i pratećeg sastava pjevača Mr. Biga Erica Martina), koji je prošle godine zamijenio Iru K. Blacka (ex-Vicious Rumors, ex-Heathen), a drugi je gitarist staroškolskih američkih speed metalaca Warrior AC Alexander, koji je ove godine u Lizzy Borden zamijenio Chrisa Sandersa.
Oba gitarista su prema iskustvima koja su, s obzirom na mladost, vrlo brzo stekla kaljenjem u bendovima sa starijim glazbenicima, pokazala apsolutnu suverenost u svladavanju klasičnog materijala Lizzy Borden, a ritam sekcija Anderson-Scott funkcionirala je besprijekorno. Jedino na što su momci morali paziti tijekom koncerta bilo je da se međusobno ne spotiču i da netko ne padne s pozornice. Hja, teško je uopće funkcionirati na tri do četiri četvorna metra ako si nekoliko dana prije stajao na pozornici festivala Wacken Open Air pred nekoliko desetaka tisuća ljudi… Lizzy Borden izniman je predvodnik. Uz karizmu je nevjerojatan “showman” koji je publiku čvrsto držao uza se da je ona sudjelovala sa žarom. Ekipa je publiku posve lako pridobila na svoju stranu. Ona je kroz svladavanje stihova refrena, osobito u skladbama Me Against The World (“Visual Lies”, 1987), American Metal (“Love You To Pieces”, 1985) i općenito u završnoj Give ‘Em The Axe (istoimeni EP iz 1984.), dokazala da na Lizzy Borden još nije zaboravila. Svakako je to bila šačica “napaljenaca” tik ispod pozornice, koja je znatno utjecala na sveukupnu beskrajno zabavnu koncertnu vibraciju.
Lizzy Borden su jednostavno iscijedili optimum u teškim koncertnim uvjetima u koje skoro nisi smio ući bez prirođenih škrga i ugrađenog zračnog filtra. Lizzyjev teatar posve je uspio, a uz to je potvrdio da je još uvijek izniman vokalist, koji spada u ligu onih današnjih pjevača koji razvijaju izvanrednu snagu kroz širok vokalni raspon i drže je netaknutom i u najvišim točkama. Dakle, riječ je o jednom od najkvalitetnijih pjevača koji koriste čist melodičan vokalni pristup.
Sat se brzo okretao. Momci su izvedbu Rainbow skladbe Long Live Rock And Roll posvetili “čovjeku sa srebrne planine” (Ronnie James Dio) te se tako pridružili koncertnoj gesti rock i metal bendova po kojoj će godina 2010. ostati u dugom sjećanju. To je bio i završetak redovitog dijela. Završni dio bio je posebno intenzivan jer je sastav upravo u njemu doveo nastup do vrhunca. Da bi to postigao, u repertoar je uključio skladbu s studijskog prvijenca Rod Of Iron, njegova nasljednika Notorious i već spomenutu Give ‘Em The Axe s EP-a kojom su zaključili koncert. Skladbu Red Rum izvukli su iz dodatka i postavili posve na početak te tako rasporedili manifestiranje koncertne energije vlastitog repertoara, a završetak su začinili i s Master Of Disguise (“Master Of Disguise”, 1989), koju baš ne bi očekivao na tom mjestu.
Nastup nabijen voltažom potvrdio je izvanrednu formu sastava. Čovjek bi poželio samo jedno. Da takav bend uvijek dobije dovoljno veliku pozornicu na kojoj može do maksimuma razviti svoj poznati horror teatar. Dakle, kočnice su bile. U ovakvoj zagušljivoj rupi kao što je Escape-Metal Corner to je posve normalno. Nažalost. Prostori na Metelkovoj slovenske prijestolnice za taj su klub pravi Las Vegas. Nakon koncerta bend je odvojio vrijeme za susret s obožavateljima, tako da je naš ulov s posjeta njihovu nastupu bio još potpuniji. Pritom mi je AC Alexander u razgovoru natuknuo da bend u prosincu ove godine dolazi na novu europsku turneju. Nadajmo se da negdje bliže Sloveniji i nadajmo se da na mjesto koje doista nalikuje koncertnoj dvorani, a ne spremištu za bicikle. Do tada, doviđenja.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Martin Prezelj
HIGH HEALER set lista:
1. Conquerors
2. Medea
3. The Touch
4. Iron Torpedo
5. Kalaschnikov
6. Power To The Cord
7. Metal Obsession
8. Bontempi Killers
KATJUSHA set lista:
1. Born To Run
2. Eat Me Raw
3. The Devil’s Jester
4. Master Of The Hellion
5. Holy Spirit
7. Red Light Trip
8. Rude Attitude
9. Misery In Black
10. Lucky Parasite
11. Forever Love It Loud
LIZZY BORDEN set lista:
1. Tomorrow Never Comes
2. Red Rum
3. Voyeur (I’m Watching You)
4. Live Forever
5. Eyes Of A Stranger
6. Under Your Skin
7. We Only Come Out At Night (intro)
8. There Will Be Blood Tonight
9. Me Against The World
10. American Metal
11. We Got The Power
12. Rod Of Iron
13. Long Live Rock And Roll
—dodatak—
14. Notorious
15. Master Of Disguise
16. Give ’em the Axe
