Autor: Rok Klemše, Aleš Podbrežnik, Sebastijan Videc
Fotografije: Nina Grad, Sebastijan Videc
Video: Sebastijan Videc
Mjesto: Tolmin / Sotočje / Slovenija
Datum koncerta: 25.07.2014
Broj posjetitelja: 12.000
Sve lijepo jednom završi pa se tako i Metaldays 2014 (pre)brzo prevalio u peti, posljednji dan. Do petka smo doživjeli i preživjeli obilje nezaboravnih trenutaka i odličnih koncerata, a unatoč umoru snage nam još nije nedostajalo, posljednji dan trebalo je iskoristiti do kraja, što se obično počinje već tekućim doručkom. Koji je u petak bio posebno tekući.
Kao prvi su posljednjeg dana malu pozornicu nakon Beheaded zauzeli još jedni Malteži, Weeping Silence, koji, kako već sugerira njihovo ime, nisu brutalni poput svojih sunarodnjaka, nego plove vodama gothic metala s dodanim elementima dooma. Weeping Silence su tako ponudili uglavnom duge, razvučene komade pune žanrovskih klišeja, a još gore inkvizicijsko mučenje za uši bilo je očajno pjevanje mimo tona pjevačice Diane. Instrumentalno je bend djelovao potkovano i uigrano, ni Dariovi growlovi nisu bili loši (iako je koncept »beauty and the beast« samo još jedan bolni klišej benda), no žanrovska neprikladnost i Dianino pjevanje u stilu talent-natjecanja otjerali su većinu na posljednje močenje gležnjeva u Soči. Radije Hammer Slammer na plaži nego Weeping Silence na pozornici!
Nakon nastupa austrijskih Brut, malu pozornicu naslijedili su groteskni Nizozemci Chain of Dogs. Lanac pasje sedmorke, što se glazbenog smjera tiče, za sada je velika enigma. Najvjerojatnije ni sam još točno ne zna na čemu graditi vlastiti glazbeni smjer, odnosno gdje postaviti temelje za nešto takvo. Bend je na nastupu predstavio poprilično glazbenog kaosa i zvučnog šunda. Za uši nimalo ugodna uzurpacija mješavine metalskih rifova, bijega u prljavo punk rockersko divljaštvo, u što su izdašno umiješani zvukovi violine (ah, opet ti folk elementi…), podložena najčešće “pivskim marševima” cupkavih polka ritmova, ponovno je k pozornici privukla alkoholom prekipjele horde koje su se vrtjele u plejadi circle pitova. Ti si s mojim razočaranjem nad izražajnom jeftinoćom sastava definitivno nisu zamarali glave, nego su si priredili još jedan dobar žur. Što je napokon i glavna poanta.
Do petka su slovenske boje već branili Mephistophelian, Zaria, Armaroth, Within Destruction, Cordura, Space Unicorn On Fire, Black Diamond i Metalsteel (kako su se odrezali, možete pročitati u izvještajima prethodnih dana), a s plaže smo se pred malu pozornicu vratili još za nastup posljednjeg domaćeg benda ovogodišnjeg festivala, Condemnatio Cristi. Bend plovi vodama simfonijskog, odnosno kako ga sami zovu, cinematic extreme metala, kakvog su predstavili na drugom studijskom albumu Soundtracks. Bend je ponudio energičnu predstavu, samouvjeren i suveren nastup, a njegov glavni problem na Soundtracks bio je prije svega gubljenje crvene niti stalnim preskakanjem žanrova, što jednostavno ne funkcionira onako kako bi trebalo. Bend tako nekoliko trenutaka ruši sirovim black metalom i blast beatom, zatim sve potpuno zaustavi osjećajnom solažom, koju potom odvede u vode death metala. Uživo premijerno predstavljeni singl s nadolazeće ploče, European Death, najavljuje da je momcima ipak uspjelo pronaći pravi smjer i nišu, jer zvuči kao njihov daleko najzreliji uradak do sada. Nažalost, Condemnatio Cristi opet nisu imali sreće sa zvukom, jer ih je na cjedilu ostavila matrica, a zbog novih članova ni uigranost sastava nije bila na baš zadovoljavajućoj razini. Zbog slabijeg prikaza nego što su inače sposobni, razočaranje se vidjelo i na njihovim licima. Šteta za nesretan nastup, ali raširenih ruku čekamo novi album koji, sudeći po onome što smo čuli, obećava.
Još jedan definitivni posebnjak festivala Metaldays 2014 bili su progresivni metalci Soen. Bend se 2012. pojavio na europskoj turneji, kada je pred britanskim veteranima doom metala Paradise Lost otvarao koncertne večeri te u sklopu iste turneje nastupio i 14.10.2012. u Ljubljani. Soen su predstavili potpuno isti set kao prije dvije godine u Ljubljani, još uvijek s kulisom koja je u punoj mjeri podređena predstavljanju glazbene vizije iznesene na studijskom prvijencu »Cognitive« (2012). Iako bend djeluje kao kvartet, s basističkim odličnjakom Steveom DiGiorgiom, koji je vječno prezaposlen (24.06.2014. mogli ste ga vidjeti na pozornici Kina Šiške s formacijom Death To All) i koji je turneju sa Soen tako opet propustio, ostatak koncertnog sastava Soen sagrađen je od standardnih imena ekipe! To su karizmatični švedski vokalist i odličan pozornički glumac Joel Ekelöf, nadalje osnivač sastava bubnjar Martin Lopez (ex-Opeth) i gitarist Joakim Platbarzdis. Bend su za ljetne nastupe ojačala dva dodatna koncertna pomoćnika (klavijaturist i basist). Soen su u 40 minuta nastupa nadasve učinkovito predstavili svoje glazbeno poslanje, koje se snažno oslanja na elemente glazbe Tool, a svakako neobična glazbena slika sastava sama po sebi žanje mnogo simpatija glazbenih sladokusaca, osobito onih koji traže posebna glazbena raspoloženja i uzbudljiv glazbeni eksperiment. Bend je isporučio sve to i više te obavio one koji su se znali isključiti u publici u stanje cerebralne »odmaknutosti«. Odličan nastup sa svojevrsnim stvaranjem atmosfere, koju superiorno održava velika karizma Joelovog vokalnog performansa, jezgrovito izrađene vodeće melodije, sanjivo odmjereni prijelazni dijelovi, tehnički savršena sočnost prebacivanja između sofisticiranih dijelova i podebljanih »groove« momenata izrađene ritmike, poduprte masivnim gitarskim zidom. Riječ je o bendu velikih glazbenih majstora, koji točno znaju kako pristupiti glazbi kao umjetnosti da bi u ekspresiji postigli element eklektičnosti!
S male su pozornice na veliku u zadnji čas premjestili finske melankolike Ghost Brigade, koji su nam u slabih sat vremena predstavili svoju viziju mješavine melodičnog death metala s progresivnim zahvatima i snažnim prizvukom dooma i post metala. Nažalost, finskim duhovima nije potpuno uspjelo ispuniti poprilično velika očekivanja, ponajprije zbog ne baš uspješno sastavljene setliste. Pohvalno je da je iskustvo slušanja Ghost Brigade uživo još bolje od slušanja studijskih snimaka, no ipak je bio prevelik zalogaj to što su više od tri četvrtine setliste činile izrazito spore i jadikujuće skladbe, koje doduše više nego odlično sažimaju tekstove o samoći i očaju. Ako je Ghost Brigade s jednom, dvije takve skladbe uspjelo izgraditi pravu atmosferu melankolije i propasti, nizanje sličnih skladbi tu je atmosferu uspješno i pokvarilo i cijelo iskustvo pretvorilo u izrazito monoton i teško probavljiv zalogaj, uz koji je zadnji dan zbog umora već bilo gotovo teško držati oči otvorenima. Finci su tako zablistali samo u rijetkim bržim i agresivnijim izletima u koje je povukao sirovi Mannejev growl.
Za potpuni glazbeni kaos na drugoj su pozornici pak pobrinuli belgijski grinderi Leng Tch`e, koji su na Metaldays uskočili umjesto otpalih američkih brutal death metalaca Pyrexia. Bend je ime dobio po kineskoj metodi mučenja ling chi, poznatoj i kao smrt s deset tisuća rezova, zbog koje je žrtva umirala vrlo sporo i vrlo bolno. Pa, Leng Tch’e su punu pozornicu također smaknuli na sličan način, i to milijunima odsviranih dvominutnih grind šuseva koji ne uzimaju zarobljenike. Iako frontmen Serge s novom čupom više ne izgleda kao Mr. T, još je uvijek pravi pozornički psihopat koji riče kao životinja, a već tijekom prve skladbe skočio je u foto pit i potpuno se stopio s publikom. Serge je svojom psihotičnom predstavom u trenutku uspio probuditi do tada još prilično nezainteresiranu publiku, brutalni vokalni ispadi, pljuvanje, bolestan humor i cool grind rifovi pobrinuli su se da ispod pozornice nastane pravi kaos, a Serge je htio da mu se publika pridruži kar na pozornici. Budući da to nije bilo moguće, Serge je sam skočio s pozornice, pomiješao se s publikom, pritom još uvijek rikao kao cookie monster i istodobno publiku odveo u ubilački mosh pit. Istodobno je Serge publici na dušu cijelo vrijeme puhao iskrenim i nenaučenim obraćanjima. Ludilo!
»Doom« trojac na glavnoj su pozornici zaključili lanjski dužnici, britanski veterani i pioniri doom metala, My Dying Bride. Atmosfera tijekom njihova nastupa bila je savršena, jer se upravo smračilo, malo je i rominjalo pa je bendu išlo na ruku i vrijeme, koje je još više naglasilo melankoličnu i depresivnu sliku koju slika glavni slikar benda Aaron Stainthorpe. Britanci su za Metaldays odabrali savršenu setlistu, koja je uglavnom bila usmjerena samo na prvu polovicu njihove karijere, a najnovija odsvirana skladba Catherine Blake nalazi se na već deset godina staroj ploči Songs of Darkness, Words of LIght. Klasike su legendarni doomeri predstavili u najboljem mogućem svjetlu; izniman zvuk učinio je da su spori i tektonski teški rifovi rezali u meso, a Aaronove teške riječi boli, gubitka i očaja parale srce. Zbog izbora skladbi Aaron se češće poslužio sirovim growlom, koji je pobrinuo za »poživljavanje« sporog marša, a karizmatični vokalist je dramatičnim pokretima i klečanjem iskustvo samo još obogatio, kao i zlokobna i mračna Shaunova violina. Odličan izbor skladbi i neočekivano dobra forma benda (iako se iz Aaronovih usta prečesto čulo zahvale, koje pač nisu doom, hehe) vrhunski su do kraja dovezli s klasičnom himnom Turn Loose the Swans.
U posve drukčije glazbene vode pak su nabijeno puni auditorij druge pozornice odvezli američki velikani death metala Suffocation. Iako su zapravo koncertna stalnica naših pozornica, svaki put kad najave svoj posjet crijeva zadrhte. U zadnje dvije godine kraljevske su nas glave death metala posjetile već dvaput, ali svaki put u okrnjenoj postavi. Legendarni luđak, vokalist Frank »The Tank« Mullen zbog poslovnih obveza više ne može djelovati punopravno u bendu, pa ga je prvi put zamijenio Bill Robinson (Decrepit Birth), drugi put pak John Gallagher (Dying Fetus). Iako je potonji svoje gostovanje obavio iznenađujuće dobro, Suffocation bez svog tenkista pač nisu pravi Suffocation. Zato je veselje bilo utoliko veće kad je Frank potvrdio da će na ovogodišnjoj ljetnoj turneji opet nastupati sa svojim kolegama. Aaaaah, to je death metal! Publika se pomiješala već kad su legendarni Njujorčani stupili na pozornicu i odmah za početak odlomili glave kultnom Catatonijom, a kaosu tijela ispod pozornice nije se vidio kraj. Vrhunski zvuk (što vrijedi za veliku većinu nastupajućih i na prvoj i na drugoj pozornici) pobrinuo se da bubnjevi kidaju glave, gitarski rifovi sijeku udove, a Frankovo brutalno rikanje uništava bubnjiće. Frank, nedostajao si nam! Ti, tvoje legendarno sjeckanje rukom i tvoja još bolja obraćanja u onom neponovljivom njujorškom naglasku. Dobra setlista puna klasika (bez ljubavne balade Entrails of You također nije išlo) kao i novih skladbi s aktualne ploče Pinnacle of Bedlam, fenomenalan zvuk, raspoložen bend i Frankova prisutnost – death metal vrhunac festivala!
Upravo dok su Suffocation polako već zaključivali svoj set, na glavnoj se pozornici odvilo vjerojatno najneočekivanije iznenađenje cijelog festivala. Njemačke velikane Heaven Shall Burn osobno sam stavio u kategoriju »Ok, bit će za pofirbcat« pa sam stoga bio potpuno nespreman na ono što su pripremili. Očito sam bendu stvarno činio nepravdu strpavši ga u metalcore koš, jer HSB su više od toga. Breakdownova se gotovo nije čulo, a glazbeni šus Nijemaca bio je primjerice bliži nekim ranim In Flames. Pa, bez obzira na žanr, Heaven Shall Burn su Tolmin doista zapalili već prvim tonovima prve skladbe, a bend se pobrinuo za pravu eksploziju glazbene bombe! Kakvo su ludilo momci izazvali! Mosh pitovima, circle pitovima i beskrajnim valovima crowd surfera nije bilo kraja! Još iznenađujući je bio spontani, masivni wall of death, koji vokalist Marcus nije trebao spomenuti ni jednom riječju. Bombastične, nezaboravne atmosfere time još nije bilo kraja, jer je s pozornice cijelo vrijeme bljuvala nevjerojatna količina energije (kao i pirotehnike, vatre i dima), a Marcus je publiku držao pod kontrolom kao od šale, što je bilo najočitije tijekom The Disease, kad ju je pozvao na najveći circle pit na Metaldays/Metalcamp do sada. Oko mikseta! Nevjerojatno i još neviđeno! Bend je i na pozornici cijelo vrijeme djelovao slično kao luda publika ispod pozornice, Marcus je crvenu majicu svukao već tijekom prvih skladbi, gitaristi s čupanjem nisu prestali sve do veličanstvenog kraja, a definitivno su me Heaven Shall Burn kupili izvrsnom izvedbom klasika Black Tears meni dragih švedskih legendi Edge of Sanity. Unatoč obilju studijskih ploča, Nijemci su i završili obradom, ali se tome nismo ni najmanje branili, jer Valhalla (Blind Guardian) uvijek ispadne magično. Spektakularno!
Sabaton su trenutno jedno od najvrućih imena u svijetu metala, o čemu svjedoče rasprodani koncerti diljem svijeta kao i kod nas. Zato nije iznenađenje da su se vratili na mjesto zločina, u Tolmin, koji je svojom šarolikom međunarodnom posjećenošću ove godine opravdavao šaljiv nadimak globalnog sela. A ako je slučajni posjetitelj bacio oko na majice posjetitelja, činilo se kao da trećina njih pripada upravo njima, trećina sunarodnjacima Amon Amarth te trećina svim ostalima. Zato nije bilo ni čuđenja kad se nakon izvrsnog nastupa Heaven Shall Burn, pred završni čin glavne pozornice, prostor napunio do posljednjeg kutka. Kao po ustaljenoj praksi, publika se počela zagrijavati s Europeovim hitom ‘Final Countdown’, a Sabaton su se na osvajanje Tolmina zaputili eksplozivno s Ghost Division. Očekivano se nastup sastojao od šetnje po skladbama iz sada već poprilično opsežnog opusa sastava, a možda najveće iznenađenje bila je izvedba ‘Screaming Eagles’. Nedavno izdani album Heroes, kako se čini, već je duboko sjeo u uši prisutnih, jer su četiri odsvirane skladbe dobile bučan odziv i suradnju, a nije izostala ni vikinška bonus skladba s 2008. izdanog ‘The Art of War’. Neki su možda zamjerili preduge stanke između skladbi, ali obraćanja publici samo su dio Sabaton nastupa i ovaj put su se dotakla upravo međunarodno šarolikog društva. Odličan lightshow i zvuk, bubnjevi postavljeni na tenkovsko podvozje s dva golema gatlinga sa strane, obilje pirotehnike i nezaustavljiva energija Joakima i momaka, više nego dostojno su zaključili nastupe na ovogodišnjem izdanju festivala Metaldays.
Svaki dan festivala Metaldays pobrinuo se za svoj pravi mali završni orgazam, koji se odvio nakon nastupa glavnog nositelja, glavne pozornice festivala. Samo si se morao preseliti pred malu pozornicu. Prvi dan za takvu su slastoljubnost pobrinuli tihi moralni pobjednici prvog dana Turning Golem s koncertnim “produžetkom” u nastup Immolation, drugi dan poljski veterani death metala Vader, treći dan pionirski death metalci Possessed, četvrti dan heavy metal legende Riot V… A peti dan? Ta je pozicija pripala našim starim dobrim znancima iz Sežane, koji su ondje nastupili davnog dana 21.09.1995. pred (da, dobro čitate) Black Sabbath. Ako su tada Black Sabbath sa žalosnom pločom »Forbidden« ponovno zašli u naručje krize identiteta, ovaj je bend u istom razdoblju izdao jedan od najprepoznatljivijih albuma svoje slikovite glazbene karijere naziva »Wildhoney« (1994). Govorimo o Šveđanima Tiamat! Kvartet, kojim zapovijeda vrhunski vođa, šef i vokalist/gitarist Johan Edlund i čiju postavu upotpunjuju još basist Anders Iwers, bubnjar Lars Sköld te noviji član i gitarist Roger Öjersson, na pozornicama svoje oproštajne turneje nastupa i s dodatnim koncertnim pomoćnikom, klavijaturistom Rikardom Zanderom. Nastup sastava u sklopu ovogodišnjeg festivala Metaldays bio je pretposljednji prije nego što Edlund definitivno »ugasi« Tiamat. Ostao im je samo još jedan nastup. Bukiran za sljedeći dan. Na mađarskom festivalu RockPart.
Bend je u skladu s tim pripremio odličan set, koji je obuhvaćao razdoblje djelovanja između 1992. (album »Clouds«) i 2003. (album »Prey«), što znači da su set nosile skladbe središnjih albuma glazbene karijere sastava. Bend izuzetnog iskustva odmah je stvorio izrazito teatralnu zvučnu kulisu mračne, ali hipnotički grabežljive atmosfere, kojom zapovijeda nisko intonirani Edlundov vokal. Ovaj djeluje hipnotički primamljivo. Doslovno te vabi u svoj svijet misticizma, okulta, sumerskih vjerovanja, gotskog mračnjaštva. Od izvanredne doom metal perfekcije u Whatever That Hurts naprijed prema dvije godine starijoj sestri The Sleeping Beauty, pa sve do završne i u uspavanu gotsku pjesmu omotane Gaie! Edlund i ekipa stvorili su jedinstven svijet, kakav može utjeloviti samo glazbena figura sastava Tiamat. Odličan zvuk. Masten! U njemu su cijelo vrijeme jasno čujni gradivni elementi zvuka, koji su bili izdašno kontrastirani. Topovski zamasi bubnjeva, kidajući zvuk bas gitare, izražen rifovski zid gitara te jasno uočljiva kulisa sintesajzerskih zavjesa, kroz koju se uz Edlundov stil pjevanja u glazbi Tiamat mogu zamijetiti izravni utjecaji post punka, a uz povremeno dodane zvučne petlje čak i industriala (Brighter than the Sun). Tiamat nam nisu dali disati. Hipnoza bez premca! Definitivni pogodak u sridu pri izboru sastava koji će zaključiti ovaj veliki tjedan za svjetski metal! U sjaju velike artističke elegancije jedinstvenih metalskih mračnjaka Tiamat. Nabijeno puni prostor između pozornice i mikseta, kao i lijevo i desno od mikseta, uživao je u posljednjim trenucima koncerta sastava Tiamat, kojima je polako gasio i programski dio ovogodišnjeg izdanja festivala Metaldays. Bez posebnog teatra bend je ostavio prisutne u stanju hipnoze, kad je kroz zamagljenu pozornicu odjeknuo još posljednji ton skladbe Gaia. Sat i petnaest minuta okrenulo se kao da si trepnuo, što samo dokazuje koliko je snažan glazbeni opus sastava Tiamat. Osobito kad oživi na pozornici. Nadajmo se da će Edlund umirovljenje sastava u nekom srednjoročnom roku njegova mirovanja ipak opozvati.
Ove smo godine unatoč kišnom utorku imali sreće s vremenom, organizacija se poboljšava svake godine, a toliko kritizirani Mercator šator pokazao se kao dobrodošao dodatak. Pohvala za široki izbor hrane, pivo nije bilo loše, čisti su bili i WC-i, a odličnima su se pokazali drvni iverci kojima su organizatori prekrivali blato i lokve. Izbor nastupajućih bio je žanrovski raznolik i razigran, ove godine možda doduše s nešto većim naglaskom na death metalu (što nije ništa loše, svatko je mogao pronaći nešto za sebe), druga pozornica zapravo nije imala samo jednog headlinera, a čuli smo i nekoliko »ekskluziva« (Possessed, Tiamat, Manilla Road). S obzirom na to da je festival ove godine prvi put bio rasprodan, a trenutačni broj prodanih ulaznica pokazuje da će i sljedeće godine biti tako, organizatori bi možda mogli raditi u smjeru pravih ekskluziva (nešto slično kao što je bio primjerice nastup Emperora na ovogodišnjem Wacknu). Ideja je još mnogo, a poboljšanja su vidljiva iz godine u godinu. Oproštaj od Tiamat bio je i prikladan zaključak nezaboravnog tjedna. Metaldays postaje meka na koju se teško čeka svake godine, a Metaldays 2015 već je označen u kalendaru!
Nina Grad (fotografije): Soen, Ghost Brigade, Leng Tch’e, Suffocation, Heaven Shall Burn, Tiamat
Sebastijan Videc (fotografije, video): Weeping Silence, Lord Shades, Zanthropya Ex, My Dying Bride, Sabaton (+ tekst)
Aleš Podbrežnik (tekst): Chain of Dogs, Soen, Tiamat
Rok Klemše (tekst): Weeping Silence, Condemnatio Cristi, Ghost Brigade, My Dying Bride, Leng Tch’e, Suffocation, Heaven Shall Burn
Setlista
SOEN:
1. Fraktal
2. Fraccions
3. Delenda
4. Oscillation
5. Canvas
6. Last Light
7. Savia
8. Slithering
MY DYING BRIDE:
1. Like Gods of the Sun
2. The Thrash of Naked Limbs
3. From Darkest Skies
4. Catherine Blake
5. She Is the Dark
6. The Cry of Mankind
7. Turn Loose the Swans
SUFFOCATION:
1. Catatonia
2. Effigy of the Forgotten
3. Pierced From Within
4. Entrails of You
5. As Grace Descends
6. Purgatorial Punishment
7. Funeral Inception
8. My Demise
9. Thrones of Blood
10. Breeding the Spawn
HEAVEN SHALL BURN:
1. Counterweight
2. The Omen
3. Combat
4. Hunters Will Be Hunted
5. Land of the Upright Ones
6. Voice of the Voiceless
7. Awoken/Endzeit
8. Black Tears
9. The Disease
10. Valhalla
SABATON:
1. Ghost Division
2. To Hell And Back
3. Carolus Rex
4. Screaming Eagles
5. Soldier of 3 Armies
6. Swedish Pagans
7. Attero Dominatus
8. Resist And Bite
9. Poltava
10. Lion From the North
11. Uprising
12. Far From the Fame
13. Art of War
14. Primo Victoria
15. Metal Crüe
TIAMAT:
1. Divided
2. Children of the Underworld
3. Cain
4. Brighter Than the Sun
5. Phantasma De Luxe
6. Cold Seed
7. Whatever That Hurts
8. As Long As You Are Mine
9. Until the Hellhounds Sleep Again
10. Vote For Love
11. Misantropolis
12. Keops Pyramid
13. Wings of Heaven
14. The Sleeping Beauty
15. Gaia
Galerija slika
