Autor: Peter Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Graz / Stadthalle / Austrija
Datum koncerta: 23.11.2014
Broj posjetitelja: 5000
Cijena karte: 82,50€ (stajanje) / 93,50 (sjedala prve kategorije) / 71,50€ (ostala sjedala)
Grazška dvorana Stadthalle ovaj je put u svojim nedrima ugostila Petera Gabriela, jednog od najslikovitijih glazbenih umjetnika i pjevačkih ikona svih vremena. Izrazito karizmatični Gabriel stekao je kultni status još kao član legendarne progresivnorockovske (a kasnije poprockovske) grupe Genesis, gdje je već oduševljavao i kao vrhunski scenski zabavljač, a potom je solo karijerom suoblikovao i pomicao brojne granice u povijesti popularne glazbe te hitovima poput »Solsbury Hill«, »Biko«, »Sledgehammer«, »Big Time«, »Don’t Give Up«, »Digging In The Dirt« i »Steam«, da nabrojimo samo neke od njih, osvojio brojne nagrade i postigao svjetsku slavu.
Gospodin Gabriel od 2012. nalazi se na dugoj turneji naslovljenoj ‘Back To Front’ na kojoj slavi dvadeset i petu obljetnicu izlaska svog petog studijskog albuma »So« (1986), i to uz pomoć banda koji uključuje tri glazbenika što su sudjelovali na najuspješnijoj ploči Peterove bogate solo karijere. Peterov bend na ovoj ‘produljenoj’ turneji činili su glazbeni majstori takvog kova kao što su legendarni basist Tony Levin (King Crimson), jedini član Peterova banda koji s njim surađuje od samog početka, gitarski virtuoz David Rhodes i bubnjarski velemajstor Manu Katche. Prekaljeni klavijaturist David Sancious bio je pak član turnejske ekipe koja je album “So” predstavljala još odmah nakon izlaska.
Kvintet iskusnih ‘starih mačaka’ pratile su dvije mlade glazbenice i izvrsne prateće pjevačice, Jennie Abrahamson i čelistica Linnea Olsson, koje su prije početka turneje zamijenile zbog bolesti odsutnu Ane Brun. Njima je Peter velikodušno namijenio ulogu svojevrsnog pratećeg predbenda, što su Jennie i Linnea obilato iskoristile te sažiznim žarom odsvirale tri skladbe, od kojih je najviše uvjerila završna naslovljena »Phoenix«. Djevojke su u svom kratkom solo nastupu, koji se temeljio na iskonskom keltskom melosu (čime su trenutačno pomalo podsjećale i na Enyu), oduševile u mnogočemu, osobito kad su se harmonično izmjenjivale na glavnom vokalu i potvrdile da gospodin Gabriel s godinama nije izgubio osjećaj za izbor odličnih pjevačkih ‘asistentica’.
Nakon iznimno ugodnog početnog koncertnog zagrijavanja, kad je cijelu dvoranu obavio oblak keltske melankolije, došlo je vrijeme za veliki dolazak glavne zvijezde koncertne večeri, koja se na pozornici ionako pojavila još prije nastupa obiju pjevačica. Striček Gabriel svoj je nastup, koji je na duhovit način i na vrlo dobrom njemačkom usporedio s jelovnikom u restoranu, podijelio u tri cjeline: uvodni akustični dio kao predjelo, električno obojeni dio kao glavno jelo te cjelovito, neprekinuto izvođenje albuma »So« za desert. Peter je potom sjeo za klavir te u društvu Jennie i Linnee, koje su mu se pridružile u ulozi pratećih pjevačica, otvorio svoj nastup izvedbom posve nove skladbe »What Lies Ahead«. Iako se Peter od vremena kad je 1976. započeo svoj solo put poprilično promijenio što se tiče vanjskog izgleda, protekla desetljeća ni u čemu nisu poljuljala njegove pjevačke sposobnosti jer ima odlično očuvan vokal. U starijim godinama se, razumljivo, često izbjegava pretjeranoj uporabi nekih visokih registara i češće ih radije prepušta pratećim pjevačicama odnosno pjevačima.
Njegova karizmatična scenska figura također i danas ostaje neokrnjena. Zapravo je s godinama čak ‘oplemenjena’, što je tijekom nastupa u Grazu dokazao iznimno energičnim, trenutačno čak i plesnim pokretima, stalnim šetnjama po pozornici i žarkim poticanjem previše suzdržane, pretežno austrijske publike. Peterovi nastupi još od vremena Genesisa slove kao nešto posebno i nepredvidivo, tako da je i kroz solo karijeru postalo već svojevrsnom tradicijom da na svakoj novoj turneji pripremi neko fascinantno scenografsko iznenađenje ili više manjih. Ovaj je put Peterova pozornica sadržavala golemu, pomičnu rasvjetu u obliku dugačkih stupova, koji su svojim oblikom podsjećali na križance između sprava za fitness i kontrolnih tornjeva u koncentracijskom logoru. Te neobične naprave tijekom koncerta upravljala je i usmjeravala skupina tajanstvenih, zamaskiranih muškaraca koji su ostavljali dojam kao da su upravo izašli iz nekog filma o distopijskom društvu odnosno iz Orwellova romana ‘1984’, iako je zapravo bila riječ samo o scenskim tehničarima. Njihova mračna i trenutačno prijeteća prisutnost zajedno s pomičnom rasvjetom savršeno se slagala s društveno kritičnim tekstovima i humanističkom notom pojedinih Gabrielovih evergreena, koji su te večeri oživjeli s izvornom magijom.
Nakon nježnog i melankoličnog uvodnog dijela, koji je lijepo nadopunila klasika »Come Talk To Me«, atmosfera se, kad su na pozornicu polako počeli dolaziti Peterovi stari glazbeni kamerađi, polako počela zagrijavati. Tony Levin se sa svojim karakterističnim Chapman stickom na pozornici pojavio prvi, a polako su evergreeni »Shock The Monkey« i »Family Snapshot« počeli doživljavati presvlačenje iz akustičnog u naelektrizirani izgled, dok je tijekom izvedbe »Digging In The Dirt« već bila prisutna kompletna ekipa, to jest i gitarist Rhodes, bubnjar Katche i klavijaturist Sancious. Tijekom izvedbe skladbe »The Family And The Fishing Net« zavladali su i nešto elektroničniji zvukovi, kakvi su karakteristični za neka novija Peterova djela. Vrlo dobro ispao je i mračni »No Self Control«, gdje se Peter namjerno izbjegavao prijetećim, padajućim i dižućim stupovima s rasvjetom, dok je »Solsbury Hill«, skladba o njegovu razlazu s Genesisom, nedvojbeno bio vrhunac prvog dijela ovog koncerta, što je bilo vidljivo i iz najduljeg pljeska te večeri.
Nakon novije balade »Why Don’t You Show Yourself« došlo je vrijeme za dugo očekivani ‘desert’ ove večeri kroz cjelovitu izvedbu albuma »So«, pri čemu nije bilo moguće previdjeti koliko su svi glazbenici na pozornici uživali tijekom izvedbe pojedinih skladbi te se potpuno prepustili čarobnoj atmosferi. Peterova ekipa instrumentalnih velemajstora koncertnu je verziju »So« otvorila nezaboravnim uvodnim standardom »Red Rain«, koji je cijelu dvoranu obojio nijansama crvene boje, dok su se na golemoj pozadinskoj projekciji razbijale kapi crvene kiše. Zanimljivo je da je Gabrielov bend slijed skladbi s »So« izvodio u skladu s reizdanjem tog albuma iz 2002., gdje se evergreen »In Your Eyes« nalazi posve na kraju, a ne u izvornom redoslijedu.
Jedan od vrhunaca večeri bio je svakako veliki hit »Sledgehammer«, za koji je Peter dobio brojne nagrade i koji je najčešće prikazivani videospot u povijesti MTV-a. Atmosfera u dvorani pak je dosegnula apsolutnu točku vrelišta kad je došla na red nezaboravna balada »Don’t Give Up«, koju je Peter na izvornoj verziji izvodio u duetu s legendarnom pjevačicom Kate Bush. Ona te večeri naravno nije bila prisutna, no na fascinantan ju je način zamijenila Jennie Abrahamson, koja je savršeno nadopunjavala Peterov dirljiv vokalni nastup.
Nakon skladbe »That Voice Again« uslijedila je odlična, iznimno proživljena verzija ‘mirnog’ evergreena »Mercy Street«, gdje je Peter tijekom pjevanja ležao na pozornici dok su ga odozgo snimale kamere. Kratkog ‘zatišja’ ubrzo je bilo gotovo jer je atmosfera u dvorani ponovno eksplodirala tijekom izvedbe bombastičnog hita »Big Time«, gdje se gospodin Gabriel ponovno na izvrstan način uživio u ulogu malograđanskog japija koji je upravo stigao u veliki grad. Tijekom izvedbe skladbe »We Do What We’re Told (Milgram’s 37)«, oštre kritike neetičnog američkog psihološkog eksperimenta, ponovno je zavladala mračna atmosfera, koju su nadopunjavale prijeteće i stoične pojave zamaskiranih scenskih tehničara. Oni su golemе reflektore postavili tako da su podsjećali na nadzorne tornjeve iz nekog koncentracijskog logora. Tijekom izvedbe poticajnog »This Is The Picture (Excellent Birds)« Jennie Abrahamson odlično je zamijenila izvorni doprinos Laurie Anderson te je zajedno s Peterom opet pobrinula za izvrstan vokalni duet. Peterov bend izvedbu cijelog »So« zaključio je uvijek emocionalnim »In Your Eyes«, koji je izvorno bio posvećen Peterovoj bivšoj družici Rosanni Arquette, no kasnije je dobio posve drugo, znatno dublje značenje, što je prije izvedbe istaknuo i sam.
Nakon kratke stanke Peterova se družina vratila na pozornicu i nagradila nas sjajnom verzijom mračne i elektronski začinjene klasike »The Tower That Ate People«, tijekom koje je scenski spektakl dosegnuo svoj vrhunac jer se sa stropa iznenada spustio golemi obruč iz kojeg se potom napuhnula plahta u obliku tornja, pri čemu se činilo da je toranj gospodina Gabriela, dok je stajao ispod izdužene konstrukcije, jednostavno ‘pojeo’. Za oproštaj je uslijedila iznimno proživljena izvedba mirovnjačkog hita »Biko«, koji je Peter, koji nije mogao iz svoje kože velikog humanitarca, u kratkom obraćanju posvetio 43 meksička studenta koje je nedavno, po nalogu korumpiranog lokalnog gradonačelnika, uhitila policija i predala ih mafiji. Ona se s njima obračunala na krajnje brutalan način, sa smrtnim žrtvama. Pacifističkom završnicom bio je okončan večer brojnih koncertnih vrhunaca, osobito što se tiče glazbene izvedbe i scenske koreografije.
Nastup Petera Gabriela u Grazu bio je u svakom pogledu jedan od ovogodišnjih koncertnih vrhunaca, osobito za sve one koji smo ga te večeri prvi put gledali uživo i izbliza se uvjerili u njegovu nevjerojatnu scensku karizmatičnost te glazbenu bezvremenost. Vrlo je teško izdvojiti doprinose pojedinih glazbenika jer su svi bez iznimke, uključujući Petera na klaviru i klavijaturama, blistali u ulozi instrumentalista i pokazali se kao međusobno savršeno uskladena ekipa. Veliki scenski motivator uz sjajno ozvučenje doista je uspio iz njih iscijediti maksimum, no nažalost takav uspjeh nije uspio postići kod pretjerano ukočene publike, koja je u življim trenucima premalo sudjelovala u pjevanju refrena i poticanju banda, iako nije štedjela s dugim pljeskovima između pojedinih izvedbi. Naravno, to nije odigralo neku veću ulogu, pa je gledanje nastupa jednog od očeva progresivnog rocka bilo velika točka na i ovogodišnjih koncertnih posjeta.
Setlista
1. What Lies Ahead
2. Come Talk to Me
3. Shock the Monkey
4. Family Snapshot
5. Digging in the Dirt
6. Secret World
7. The Family and the Fishing Net
8. No Self Control
9. Solsbury Hill
10. Why Don’t You Show Yourself
11. Red Rain
12. Sledgehammer
13. Don’t Give Up
14. That Voice Again
15. Mercy Street
16. Big Time
17. We Do What We’re Told (Milgram’s 37)
18. This Is the Picture (Excellent Birds)
19. In Your Eyes
—dodatak—
20. The Tower That Ate People
21. Biko
Galerija slika
