Lokacija: Trst (Trieste) / Dom pristaniških delavcev (Teatro Miela) / Italija
Datum: četvrtak, 20.11.2014
Možda se netko od vas još sjeća nastupa američkih heavy metal veterana Lizzy Borden na ljubljanskoj Metelkovi prije točno tri godine. Kako vrijeme brzo leti! Pogotovo za Lizzy Borden, koji europskom turnejom slave tri desetljeća postojanja. Trideset godina uspona i padova sve do današnjeg dana, kad unatoč lijepom jubileju manje-više životare i po manjim klubovima sviraju za kruh i mlijeko. Tradicionalnom heavy metalu danas ne cvjetaju ruže, vjetar koji mu je puhao u jedra na ulasku u novo tisućljeće promijenio je smjer, pa iznad površine ostaju samo najuporniji. Oni srednje veliki bendovi koji su sredinom i u drugoj polovici osamdesetih pisali povijest američkog heavy i speed metala (Riot, Liege Lord, Metal Church, Armored Saint, Lizzy Borden…), a nisu dotaknuli basnoslovni komercijalni uspjeh, četvrt stoljeća kasnije skupljaju tek mrvice.
Lizzy Borden su trideseti rođendan sviranja prošle godine obilježili opsežnom turnejom po rodnim Sjedinjenim Državama, a ove jeseni na svoje su došli i njihovi europski slušatelji. Kad je već sve upućivalo na to da će nam njihove najbliže stanice biti Bologna odnosno Beč, turneji su naknadno dodana četiri nova termina, među ostalim i u Trstu, kamo se uputila tročlana Rockline ekipica.
Kad smo stigli u nekadašnji slovenski grad, Dom pristaniških delavcev još je samovao, pa smo u njega ušli tek nakon obvezne ture oko obližnjeg glavnog gradskog trga. Na ulasku u kulturnu dvoranu nekoliko desetaka glava publike već su zabavljali Damned Pilots, groteskna skupina grotesknog zvuka. Polako valjajući doomerski riffovi u kombinaciji s neobičnom opravom članova benda (isticao se basist s kacigom s metar dugim dredovima) privukli su nemalo kratkoročnog zanimanja, a za dulje pamćenje »Prokletih pilota« nije bila dovoljna ni obrada kultne samonaslovljene klasike Black Sabbath iz davne 1970., umiješana među autorsku glazbu. Drugi predgrupni čin večeri bili su Nightglow, skupina s bitno duljim stažem od prethodnika na pozornici, jer njihovi korijeni sežu sve do 1998. Nightglow su se pokazali kao uigran i tehnički odlično potkovan kolektiv koji ništa ne prepušta slučaju. Tradicionalno postavljene heavy metal linije u refrenima su prerasle u epsku vokalnu predstavu, pa im nije strano ni koketiranje s elementima power metala. Te je večeri u prvom planu bila predstava prošlogodišnjeg prvijenca »We Rise«, kojim Nightglow uspravno gledaju u budućnost.
Scena je ubrzo bila spremna za šokantni napad američkog metala, kad se po pozornici rasporedio instrumentalni trojac i nastup otvorio komadom Master of Disguise. Lizzy Borden čine znanci iz Ljubljane, originalni bubnjar Joey Scott i basist Marten Andersson, a na gitari je povratnik Ira Black, jer je njegovu prethodniku u međuvremenu uspio veliki met pa danas svira u Black Label Society Zakka Wylda. Uz prve stihove iza scenografije istrčao je niski Lizzy Borden s troobraznom maskom na glavi. Zastrašujuća pojava već na samom startu nije štedjela s nasljeđem sastava koji je ime uzeo po zloslutnom liku iz američke povijesti, djevojci imenom Lizzie Borden, koja je krajem 19. stoljeća sjekirom ubila oca i maćehu. Skupina slovi po šok rockerskim nastupima u stilu Alicea Coopera ili Kissa, uz razliku da se cijeli teatar na ovaj ili onaj način veže uz krvoločnu priču (nikad osuđene) Lizzie Borden.
Zvuk je isprva bio nerazgovjetan, Blackova gitara pčelinjom je skromnošću zujala samo iz njegova monitora, ali se do prve trećine koncerta i ta karakteristika popravila. Zbog povoljnijeg financijskog računa Lizzy Borden su odustali od dvogitarske harmonije i sve šesterožičano svirkanje natovarili na pleća visokoplećeg Ire Blacka, majstora svog posla, koji je u prošlosti kruh zarađivao u sastavima poput Vicious Rumors, Metal Church i Heathen. Tek stotinjak prisutnih duša iz blizine i daleka (nije nedostajala ni zagrebačka ekipa) naprosto ne predstavlja neiscrpan izvor prihoda, zato su glamurozne predstave Lizzy Borden iz osamdesetih prošlost. Ali kvartet nije odustao! Naviknuti na sve nedaće ovoga planeta, unatoč slabom odazivu na pozornici su stajali profesionalno i vedrim osmijehom zabavljali tek nekoliko redova (ovaj put prevelike) dvorane Pristaniških delavcev.
Lizzy Borden je ekspresnim mijenjanjem garderobe i ostalih rekvizita glazbenoj poslastici dodavao i vizualnu predstavu. Toljage, sjekire, pokrivala i maske izmjenjivale su se kao na traci, zlokobni sadržaj skladno je nadopunjavao motive odsviranih klasika Notorius, Rod of Iron i Eyes of a Stranger. U središnjem dijelu nastupa svoje su mjesto našli singlovi još uvijek posljednjeg studijskog albuma »Appointment With Death« (2007) Tomorrow Never Comes i Under Your Skin, a među njih su Amerikanci uvrstili dugin zimzeleni Long Live Rock ‘n’ Roll. »Želite li večeras još krvi?«, ispali je Lizzy kao iz topa, naš kolega Jernej Vene u slutnji nadolazećih trenutaka brzo bježi iz prvog reda, a frontman na pozornicu donosi otvorenu lubanju iz koje curi krv i počinje njome mazati lica posjetitelja željnih zabave (za sve puriste: »krv« je zapravo bila obični ekstrakt maline). Teatralnost je ravnomjerno curila kroz cijeli nastup i publiku cijelo vrijeme ostavljala u neizvjesnom iščekivanju što će Lizzy ovaj put smisliti. Izvedbe najprepoznatljivijih klasika skupine Me Against the World i American Metal naslutile su da je kraj blizu. Atmosferu je nakratko uništila vremenski nespretno smještena bubnjarska solo točka Joeyja Scotta na ulasku u bis, kad se druženje s autorskom Red Rum (»Love You To Pieces«, 1985) i prastarom motorističkom himnom Born To Be Wild nakon samo sat i nekoliko minuta već izteklo.
Za turneju uz tridesetu obljetnicu djelovanja dobiti dobar sat teatralnog Lizzy Borden provoda manje je nego što smo očekivali. Turneje u posebnim prigodama obično su razlog za još doživljenije i raznolikije nastupe, ovaj put pak je zaključak potpuno suprotan. Dok je trajalo, bilo je slatko, ali odlučno prekratko – »dobro da je Trst tako blizu«, rekli smo si i krenuli natrag prema kući.
autor: Urban Bolta
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
1. Master of Disguise
2. Notorious
3. Roll Over and Play Dead
4. Rod of Iron
5. Eyes of a Stranger
6. Bass Solo
7. Tomorrow Never Comes
8. Long Live Rock ‘n’ Roll
9. Under Your Skin
10. There Will Be Blood Tonight
11. Guitar Solo
12. Me Against the World
13. American Metal
—dodatek—
14. Drum Solo
15. Red Rum
16. Born to Be Wild
