Autor: Primož Novak
Fotografije: Sebastijan Videc
Video: Sebastijan Videc
Mjesto: Kino Šiška (mala dvorana), Ljubljana
Datum koncerta: 07.11.2015
Cijena karte: 16€/18€
Kod benda Shining na početku lako može doći do male zbrke, jer je prvo potrebno razjasniti da se radi o norveškim Shining, koji su od švedskih samoubilačkih black metal Shining jako drukčiji. Ovaj put posjetili su nas norveški Shining, koji imaju i znatno drukčiju ciljanu publiku od švedskih. Očekivanja su isprva bila velika, naime činilo se da je Shining porasla popularnost kad je najavljeno da će svirati u Kinu Šiška. No na kraju se pokazalo da će se koncert održati u maloj dvorani, što na početku ne daje najbolji potencijal za dobar koncert.
Koncert su otvorili Jack Dalton, koji su htjeli pokazati kako zvuči hardcore na norveški način. U svega pola sata bend je dakle predstavio svoju viziju hardcorea, koja naglašava i smirenost s obilježjima post-rocka. Bend je za zagrijavanje bio solidan, ali žanrovski možda nije baš najbolje pristajao uz Shining. Iako je bend htio uvjeriti prilično dinamičnim skladbama, nije se činilo da je riječ o inovativnom sastavu, nego se drži obrazaca koji su kod američkih post-hardcore bendova prisutni oduvijek.
Nastavili su australski Caligula’s Horse, koji su nedavno izdali svoj treći cjelovečernji album Bloom (recenzija OVDJE). Odaziv je bio još slabiji nego kod prvog benda. No bez obzira na to, Caligula’s Horse su više nego solidno predstavili svoj materijal, koji se zaljubljeno gleda s progresivnim i alternativnim rockom te nekim modernim tehničkim podžanrom. Iako ozvučenje nije bilo na najboljoj razini, CH su dokazali da nisu samo bend koji se oslanja na popravke u studiju. Instrumentalno su se članovi međusobno dobro slagali, a vokal je unatoč nerazgovjetnom zvuku bio jasan i izražajan. Nedvojbeno se primijetilo da bend ulaže trud i u koncerte te sve ne odrađuje rutinski, iako bi se nešto takvo moglo očekivati, sudeći po odazivu.
Norveški Shining su i svojim drugim posjetom pokazali da su puni iznenađenja. Shining u svojoj glazbi kombiniraju različite žanrove koji su neobično povezani međusobno. Voditelj sastava Jørgen Munkeby rado naglašava da je bend svoj put započeo kao akustični jazz sastav, koji je kasnije u svoju glazbu uveo metal. No metal još zdaleka nije ono što bi Shining činilo unikatnima. Na ovoj su turneji Shining predstavljali svježi album International Blackjazz Society, koji su promovirali brojnim videospotovima, a među odjeknutijima bio je Last Day, snimljen na znamenitoj stijeni Trolltunga. Shining očito ne žele u ekstreme samo svojom glazbom.
Shining su u dobrom sat vremena publici poslužili svoj jazz, koji su sami nazvali black jazz, kao što su naslovili i prijelomni album iz 2010. Naglasak je naravno bio na novom albumu, ali odsvirano je i nekoliko priznatijih skladbi, kao što su The One Inside, Fisheye, The Madness and the Damage Done. Iako je bend počeo kao jazz ansambl, Shining danas na prvi dojam djeluju avangardno, puni industrial umetaka i noisea. Da zbrka bude potpuna, prisutno je još mnogo različitih ritmova. Uz snažan industrial utjecaj koji naglašava atonalnost, postaje očito da su Shining inspiraciju pronašli kod Nine Inch Nails, samo što su Shining sve to drukčije zapakirali i zakomplicirali. A kad se čini da je kaos dosegnuo vrhunac, Munkeby odloži gitaru i odsvira saksofonski solo. Njegov saksofon Shining daje upravo ono što može privući širu masu. Neobičnost koja u metalu nije svakodnevica, pa je utoliko očaravajuća. Kaos se povremeno smirio s ponekom skladbom koja je imala nešto mirnoće. Među ostalim, bend je odsvirao i skladbu House of Control s novog albuma, koju je Munkeby proglasio baladom, u kojoj je više došao do izražaja njegov čisti vokal, dok je kod ostalih skladbi u prvom planu bio grubi vokal, koji je u skladu s glazbom djelovao kaotično, pa i neurotično.
Bend srećom nije djelovao umorno. Nastup je bio pun energije, a puno pozornosti očito je htio i drugi gitarist, koji je nekoliko puta otišao u publiku s gitarom pokrenuti moshpit. No za kraj se može potvrditi da su Shining nedvojbeno za malu dvoranu koja ne slovi po dobrom zvuku svoj nastup izveli uvjerljivo i bez primjetnih zastoja. I unatoč slabom odazivu, bend je na pozornici uživao i svoj repertoar odsvirao na profesionalnoj razini. Glazba norveških Shining očito nije namijenjena većim masama, ali ipak ostaje nada da će sljedeći put zauzeti veću pozornicu i prirediti spektakl kakav su na većim pozornicama također sposobni.
Galerija slika
