Datum izlaska: 30.03.2004
Izdavač: Mister E
Produkcija: Orlando Allen i Zubin Henner
Trajanje: 47:52
Žanr: progressive rock / space rock
Ocjena: 9/10
Za jedanaesti studijski projekt legendarnih međunarodnih progresivaca Gong, »Acid Motherhood« iz 2004., ekscentrični australski glazbenik Daevid Allen potpuno je rasturio prethodnu verziju benda, koja je snimila prethodni album, »Zero to Infinity« (2000.), a nove članove pronašao je spajanjem Gonga s nekim članovima sastava University of Errors i japanskih psihodeličara Acid Mothers Temple. Odatle i naslov albuma, koji ima najgroteskniji omot u povijesti Gonga, na kojem je prikazan Allen s tijelom gole trudnice. Za tog je glazbenika, koji je u mlađim danima probao većinu dostupnih supstanci, bilo karakteristično da je s godinama postajao samo još luđi i ekscentričniji, što se dobro osjetilo i u glazbi novih Gonga.
Glavna posebnost »Acid Motherhood« bila je prisutnost triju gitara u izvedbi Daevida, Kawabate Makota i Josha Pollocka te potpuna odsutnost puhačkih instrumenata, što se u povijesti Gonga dogodilo prvi put. Na bubnjevima se prvi put pojavio Allenov sin Orlando, koji se ponovno vratio na albumu »I See You« (2014.). Od dugogodišnjih članova Gonga osim Daevida na »Acid Motherhood« nije bilo ni traga ni glasa, samo se Allenova družica Gilli Smyth u gostujućoj ulozi pojavila na skladbi »Supercotton«.
Već uvodna stvar, kratki avangardno-psihodelični instrumental »Ocean of Molasses«, najavila je da će biti riječ o jednom od najneobičnijih dostignuća Gonga u njihovoj šarolikoj povijesti, dok je prethodno spomenuti »Supercotton« bio nabijen neurotičnim Allenovim monolozima, ludim gitarskim improvizacijama, disonantnim zvukovima i potpunim psihodelično-avangardnim kaosom. Očito je Daevid nakon relativno smirenog, melodičnog i meditativno usmjerenog prethodnika »Zero to Infinity« na »Acid Motherhood« opet htio oživjeti znatno avangardnije i disonantnije korijene Gonga, što mu je kroz većinu skladbi prilično dobro pošlo za rukom. Za neočekivani ambijentalni preokret dobro se pobrinuo znatno meditativniji i suptilniji »Olde Fooles Game«, u kojem su bila prisutna neka egzotična udaraljka te karakteristične spacerockovske sintisajzerske teksture u izvedbi klavijaturista Cottona Casinoja.
Neobični instrumentalni hibrid space rocka i prog metala naslova »Zeroina«, koji se odnosi na žensku verziju Gongova antijunaka po imenu Zero the Hero, bio je beskompromisni križanac psihodelije i brutalnosti. Gongova je mitologija na većini tekstova s »Acid Motherhood« još uvijek bila prisutna, iako ovaj put bez koncepta i uobičajenih psihodeličnih ‘starih znanaca’. »Brainwash Me« bio je još jedan prilično komičan spacerockovski eksperiment s napola ludim vokalnim Allenovim gunđanjem, zviždanjem, brojnim disonantnim zvukovima i razbacanim gitarskim varijacijama.
»Monstah!« bio je još jedan kaotično-mračnjački instrumental s psihodelično-avangardnom ritmičkom začinom. Osjetno suptilnije spacerockovsko ostvarenje »Bazuki Logix« sadržavalo je Kawabatu Makota na bouzoukiju i brojne eterične valove na sintisajzeru. »Waving« bila je još jedna ambijentalno lijepa, akustično usmjerena stvar koja se pobrinula za divan kontrast u odnosu na kaotičnu narav većine radova na ovom albumu. Gotovo 14-minutni ep »Makedoten« predstavljao je eksperimentalni klimaks »Acid Motherhood« i bio je zorni dokaz da su Gong i u poznim godinama još uvijek voljni za nepredvidljive improvizacijske pustolovine, jer se sva trojica gitarista predvođena Allenom ovaj put pošteno ‘raspale’. Završni superpsihodelični eksperiment, »Switchless In Molasses«, najlakše bi se opisao kao presjek Daevidova uobičajenog mentalnog stanja kad počne previše razmišljati o ekološkim i socijalnim nepravdama ovoga svijeta.
»Acid Motherhood«, plod fuzije triju različitih, a srodnih sastava pod Allenovim genijalno-ekscentričnim vodstvom, bio je potpuno osebujan eksperiment u uzbudljivoj i dugoj povijesti Gonga. S njim su se Gong, koji su se ovaj put našli u svojoj ‘najmanje klasičnoj’ postavi, vratili avangardno-psihodeličnim korijenima, što je razveselilo sve obožavatelje Allenove najekscentričnije i najeksperimentalnije verzije. Allen je bio toliko oduševljen suradnjom s Acid Mothers Temple da se s fuzijom obaju sastava pod imenom Acid Mothers Gong zaputio na opsežnu turneju. Činilo se da su klasični Gong prošlost, ali Allen ne bi bio Allen da stvari tik pred snimanje sljedećeg albuma, »2032« (2009.), nije opet okrenuo ‘naglavce’ i obnovio gotovo cijelu klasičnu postavu Gonga, uz iznimku pokojne bubnjarske legende Pierrea Moerlena.
Autor recenzije: Peter Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Ocean Of Molasses (0:32)
2. Supercotton (8:36)
3. Olde Fooles Game (2:08)
4. Zeroina (2:56)
5. Brainwash Me (3:58)
6. Monstah! (2:31)
7. Bible Study (0:30)
8. Bazuki Logix (4:15)
9. Waving (4:05)
10. Makototen (13:36)
11. Schwitless In Molasses (4:35)
Gong:
Daevid Allen – gitara, vokal
Josh Pollock – gitara
Kawabata Makoto – gitara, bouzouki
Cotton Casino – sintisajzer, prateći vokal
Dharmawan Bradbridge – bas gitara
Orlando Allen – bubnjevi
Gostujući glazbenici:
Gilli Smith – vokal (2)
Kurt Schwitters – prateći vokal (11)
Greg Sheenan – bubnjevi (3), udaraljke (6)
