Datum izlaska: 2004.
Izdavačka kuća: Musea Records
Produkcija: Meehail Ogorodov & Vadim “dess” Sergeyev
Trajanje: 61:25
Žanr: progressive rock / jazz fusion
Ocjena: 9/10
Jazz rock fusion verzija Gonga pod vodstvom francuskog bubnjarskog majstora Pierrea Moerlena nakon duge se odsutnosti 2004. vratila s novim studijskim albumom naslova »Pentanine«, ujedno Moerlenovim posljednjim albumom prije njegove smrti 2005. Nakon kratkog ponovnog druženja s Daevidom Allenom u drugoj polovici devedesetih Moerlen je, ohrabren činjenicom da zanimanje za njegovu glazbu vlada i u novom stoljeću, prvi put nakon »Second Wind« (1988.) snimio novi studijski uradak te obnovio vlastitu verziju Gonga u kojoj je okupio trojicu ruskih glazbenika.
»Pentanine« je u mnogočemu bio klasičan album Pierre Moerlen’s Gonga, što je značilo da je u potpunosti instrumentalan te da su u prvom planu raznovrsne udaraljke s raznolikim ambijentalnim zavjesama u pozadini, ali s modernom produkcijom i nekim svježim zvučnim idejama. Na njemu je Moerlen nastavio ‘pakirati’ raznovrsne zvučne utjecaje u svojstven pristup jazz rock fusionu, kojim se dodatno nadahnuo kao bivši član majstora space rocka Gong te kao bivši član pratećeg benda Mikea Oldfielda, od kojeg je naučio podosta trikova pri aranžiranju ambijentalne glazbe.
Kombinacija takvih utjecaja bila je čujna već na »Overture«, uvodnoj skladbi »Pentanine«, koja je na trenutke zvučala poput sporog ambijentalnog putovanja kroz daleke galaksije. »Airway to Seven« bila je nešto rockerskija skladba zahvaljujući uglađenim gitarskim pasažama Arkadyja Kuznetsova, dok je Meehail Ogorodov pridonio nekoliko iznimno suptilnih klavirskih aranžmana kojima se ta skladba dodatno razigrala. Moerlen je kroz većinu kompozicija na »Pentanine« prisegao na ksilofon i vibrafon, dok je njegovo profinjeno i inteligentno tempirano udaranje po bubnjevima i dalje bilo prava poslastica za uši.
Odlične jazz rock fusion skladbe u kojima je bila prisutna mješavina izuzetne suptilnosti, zavidne eklektičnosti i energičnosti, kao što su »Pentanine Part One« i »AuChalet«, koja je sadržavala strastveni gitarski solo, bile su očit dokaz da se Moerlen vratio na visoku kvalitetnu glazbenu razinu kakvu je nekoć držao sve do početka osamdesetih. Među vrhunce »Pentanine«, koji za razliku od nekih Moerlenovih uradaka iz osamdesetih nije sadržavao slabe trenutke, spadala je kompozicija »Trip a La Monde«, nabijena raznovrsnim solističkim dionicama i izuzetnom ritmičkom šarolikošću, dok su se u pozadini prelijevale eterične ambijentalne zavjese. Čak je i »Reminiscense« s iznimno modernim zvukom sintesajzera na trenutke zvučala kao neka zaboravljena skladba s kultnog albuma »Shamal« (1976.), što je bio lijep dokaz da je Moerlenu pošlo za rukom stvoriti uvjerljiv zvučni most između prošlosti i sadašnjosti.
Moerlenov oproštajni uradak, »Pentanine«, bez obzira na to što je snimljen s trojicom ruskih glazbenika koji su prije ovog albuma za mnoge bili enigma, spadao je među bolje trenutke njegove šarolike i zanimljive karijere. Njime se ujedno dostojanstveno oprostio i od glazbene karijere i od svog života, koji je završio daleko prerano. Godine 2005. s posve novim bendom, kojeg su činili mladi francuski glazbenici, počeo je stvarati skladbe za novi album, no smrt ga je prehitjela prije nego što je dovršio sve dionice. Njegovi posljednji glazbeni suradnici odlučili su, unatoč tome što je Pierreovom smrću svemu došao kraj, iskoristiti Moerlenove posljednje snimke i dodati im nekoliko vlastitih dionica, pa su 2010. objavili posthumni album Pierre Moerlen’s Gonga naslova »Tribute«.
Autor recenzije: Peter Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Flying High (5:49)
2. Airway to Seven (4:37)
3. Pentanine (part one) (3:28)
4. Au Chalet (4:04)
5. Trip a la Mode (4:49)
6. Reminiscence (6:46)
7. Interlude (0:40)
8. Classique (7:12)
9. Lacheur (6:11)
10. Blue Nuit (3:54)
11. Pentanine (part two) (2:11)
12. Montagnes Russes (7:04)
13. Troyka (4:33)
Pierre Moerlen’s Gong:
Pierre Moerlen – bubnjevi, vibrafon, ksilofon, programiranje
Arkady Kuznetsov – električna gitara
Meehail Ogorodov – klavijature, udaraljke
Alexei Pleschunov – bas-gitara
Gostujući glazbenik:
Alexander Lutsky – truba (12)
