Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Piazza Unita d'Italia, Trst, Italija
Datum koncerta: 26.07.2016
Broj posjetitelja: 14.000
Grijeh bi bio propustiti Iron Maiden kad dođu tako blizu nas, a uporno nas zaobilaze još od onog ne baš najsretnijeg koncerta na stadionu u Bežigradu od kojeg će iduće godine proći već debelo desetljeće. Iako The Book of Souls, šesnaesti studijski album velikana heavy metala, baš i nije vrhunac, Iron Maiden uživo su mnogo više od koncerta. Doživljaj su kojem se malo što može približiti. Iron Maiden su se promocije novog albuma prihvatili s još masivnijom i megalomanskijom turnejom nego prije. The Book of Souls World Tour obuhvatit će 72 koncerta, Iron Maiden je prvi put odveo u Kinu, Salvador i Litvu, Ed Force One narastao je iz Boeinga 757 u Boeing 747, a u blagajni se nakon 46 koncerata okrenulo gotovo 47 milijuna dolara. Zato si Iron Maiden mogu priuštiti i koncerte na nešto posebnijim lokacijama, kakav je i onaj tršćanski na trgu Piazza Unita d’Italia tik uz jadransko more, okružen gradskim zgradama i luksuznim hotelima za bogataše. A ako sam se prije dolaska na ovaj koncert Djevica malo »mrštio« zbog (meni osobno) ne baš najzadovoljavajuće setliste, slovensko cmizdrenje po dolasku zamijenilo je izvrsno raspoloženje, odlično društvo brojnih slovenskih hodočasnika i tisuće istomišljenika u majicama Iron Maiden koji su se šetali po Trstu. Vrhunska atmosfera otjerala je i prijeteće crne oblake, koji su se pri pogledu na Trst umotan u crninu samo geriatrijski ispišali.
Nepotizam postoji i u heavy metal redovima, a još je očitiji kod Iron Maiden, koje već nekoliko turneja kao predgrupe prate bendovi kćerkica i sinova ovog ili onog člana. Nakon Lauren Harris (na turneji za A Matter of Life and Death) i Austina Dickinsona (na turneji za The Final Frontier s njegovim, danas već pokojnim, bendom Rise To Remain), tata Steve pobrinuo se i za sina Georgea i njegov bend. The Raven Age izišli su na pozornicu nekoliko minuta prije osam i odmah pokazali da jabuka ponekad padne i vrlo daleko od stabla. Dečki su čvrsto zabetonirani u modernom metalu koji je bliži danasšnjoj MTV generaciji nego štovateljima pravovjernog heavy metala, a ta generacija pritvrđuje izjavama poput nedavne gluposti Chestera Benningtona da je metal preživio zahvaljujući Linkin Park. Izjava koja zaslužuje tretman iz nekog od tekstova Cannibal Corpse, a sličnog mučenja bio je dionik i tršćanski Veliki trg tijekom dobrih četrdesetak minuta nastupa The Raven Age. Mlađi Harris pokazao je poneki malo promišljeniji gitarski potez, no mladi bend, star tek nekoliko tjedana, kisela je mješavina utjecaja bendova poput novijih In Flames i već spomenutih Linkin Park. U sjećanju tako nije ostalo ništa osim generičkih rifova, pretjerano samouvjerenog frontmena s dosadnim vokalom i emocore cmizdrenja benda koji s jednim jedinim izdanim EP-jem zbog prezimena jednog od članova već svira pred tisućama. Bez toga se ne bi probili ni iz vlastite vježbaonice. Nadajmo se da je s The Raven Age glazbeni izvor Iron Maiden potomaka presušio i da nam tate sljedeći put pošalju nešto ušima prijaznije i vrijedno visokih cijena ulaznica.
Točno u devet petnaest tisuća glava velika množica dočekala je ono po što je došla, a to je snimka UFO klasika Doctor Doctor, koja već godinama najavljuje početak Maiden koncerata. Publika je podivljala, još više kad je zahrujala animacija u lijane amazonske džungle zapetljanog Ed Force Onea, kojeg spasi i u nebo odgurne Eddiejeva ruka. Uz zlokobni intro If Eternity Should Fail pozornica maskirana u ruševine majanske civilizacije obasjana je plamenom, a Dickinson, skriven iza kotla iz kojeg se dimi, uvodnim stihovima izvodi ostale članove benda na pozornicu i Trst eksplodira. If Eternity Should Fail unatoč duljini svojom epskoću iz Dickinsonova pera pokazuje se izvrsnim »otvaračem«, a zanimljivo je da tu ulogu nije dobio Speed of Light, kako je bilo uobičajeno za slične singlove u prošlosti. No, Speed of Light svojom jednostavnošću s nekoliko energetskih brzina više udara odmah u nastavku. Dickinsonu vokal služi više nego suvereno, vjetar ga je doduše cijelo vrijeme malo odnosio, vjerojatno i gotovo sedamdeset odsviranih koncerata, a još vjerojatnije pobijeđeni rak, koji je, kad je shvatio koje je glasnice napao, podvio rep. Jasno je da su svi članovi benda majstori svog zanata i da se od njih ne može očekivati ništa manje od vrhunskih predstava, ali upravo je Dickinson taj koji nakon pobijeđene bolesti svojom agilnošću, energičnošću, karizmom i hrpetinom engleskog humora krade svu pozornost. Trst je tada već potonuo u tamu i s osvijetljenim zgradama koncert je dobio još čudesniju kulisu, koja se fantastično stopila s prvim klasikom večeri, nezaboravnim šrhom Children of the Damned o nestašnoj djeci s nadnaravnim moćima. Bend bez milosti kopa dalje s baladnom Tears of a Clown, koju je inspirirala tužna sudbina Robina Williamsa. U nastavku se tijekom The Red and the Black raspojasa gitarski trio Smith/Murrey/Gers te sjajni Harris, koji si tijekom produljenog instrumentalnog bridgea dodaju linije za šalu, no mogli su umjesto desetominutnog epa, kojeg mjestimice muči preobilna minutaža, radije odsvirati jedan stariji i jedan noviji komad. Dojam odmah popravlja bombastični The Trooper s obveznim Dickinsonovim mahanjem Union Jackom (i Janickovim Stratocasterom), a još više u nastavku željezna i magična himna Powerslave. Samo mi nije posve jasno zašto je Bruce ovaj put pjeva pokriven maskom meksičkog hrvača, hehe. Luckasta Death or Glory sa svojom jednostavnom energijom, blesavim tekstom (»Climb like a monkey«) i Bruceom okićenim čak trima plišanim majmunima osvaja u trenu, a Dickinson na pozornici odmah dobije i bananu. Iron Maiden u nastavku nižu tri mračna epa; naslovna skladba The Book of Souls uživo dodatno učvršćuje činjenicu da je jedna od najjačih skladbi novog albuma, a oduševljava i nastup novog Eddieja, jednog od najboljih u dugogodišnjoj povijesti ove maskote. Majanski Eddie ovaj put izdaš no se poigrava s Janickom, nestašno se češe po međunožju i stražnjici, zbog čega ga Dickinson kažnjava prstima u oči u stilu braće Marx i čupanjem srca u stilu najcheesyjih horora iz osamdesetih, s obaveznim prškanjem krvi iz otrgnutog organa. Nezaboravno! Ponovno potrese (a Bruceu nažalost svjetlosnom brzinom stihovi doista i konkretno umaraju) ultimativni heavy metal ep Hallowed Be Thy Name, a talijansku publiku u ekstazu baca pomalo prežvakani Fear of the Dark. Redovni dio očekivano završava himničnom Iron Maiden i još jednim Eddiejevim nastupom, ovaj put u obliku golemе glave s naslovnice The Book od Souls.
Dečki se na pozornicu vraćaju vražje raspoloženi s The Number of the Beast, uz koji ide golema figura Jarca, a nešto ozbiljnijim tonom Dickinson u svjetlu nedavnih francuskih i njemačkih pokolja najavljuje prelijepu baladu Blood Brothers. Divan Harrisov poklon pokojnom ocu djeluje kao snažna simbolična poruka da bi svijet mogao biti puno lješi kad bi se živio kao bratstvo okupljeno na tršćanskom trgu prije dva dana. Legendarne Željezne djevice ovaj put se od publike opraštaju eksplozivnom himnom sa Somewhere In Time, Wasted Years, a sjajno raspoloženje na pozornici za kraj potvrđuje Dickinson, koji Nicku (ne)pristojno skida hlače, pa petnaest tisuća glava publika na nekoliko trenutaka ugleda dva šezdesetogodišnja kruščića. Što reći za kraj? Heavy metal spektakl Iron Maiden ne nadmašuje nitko, a energija benda na pozornici i nakon više od tri desetljeća djelovanja ostaje nenadmašna. Mogli bismo se zakačiti za izbor skladbi, koji je možda obuhvatio koju (pre)dugu skladbu s novog albuma previše, no svoje zlatno doba Iron Maiden su nam već prezentirali na prethodnoj turneji i dobro je da uživo konkretnije predstave i novi album. Ekipa Iron Maiden diše jednim golemim plućima, koja napaja neuništivi Harris, zarazno nasmijani Murray, majstorski ozbiljni Smith, zafrkant Gers i McBrain i vrhunski Dickinson, i činjenica dakle ostaje. Iron Maiden su jednostavno najveći heavy metal bend na svijetu!
Setlista
IRON MAIDEN:
1. If Eternity Should Fail
2. Speed of Light
3. Children of the Damned
4. Tears of a Clown
5. The Red and the Black
6. The Trooper
7. Powerslave
8. Death Or Glory
9. The Book of Souls
10. Hallowed Be Thy Name
11. Fear of the Dark
12. Iron Maiden
— bis —
13. The Number of the Beast
14. Blood Brothers
15. Wasted Years
Galerija slika
