Autor: Peter Podbrežnik
Mjesto: Castello di San Giusto / Trst (Trieste) / Italija
Datum koncerta: 28.07.2011
Broj posjetitelja: 650
Cijena karte: 0 €
Doživjeti koncertni nastup Caravan, legendarnih prvaka canterburyjske scene progresivnog rocka, na tlu kontinentalne Europe danas graniči gotovo sa znanstvenom fantastikom, jer tijekom koncertnih turneja tek rijetko nastupaju izvan domaće Velike Britanije, najviše na kojem većem progrockovskom festivalu. Jednostavno im se to nakon kraja sedamdesetih, kad su dosegli svoj stvaralački vrhunac, zapravo ne isplati s obzirom na to da je njihov glazbeni stil danas ‘ultra nepopularan’ i na njihove nastupe dolaze samo još najodaniji sljedbenici starošколskog progresivnog rocka. Tužna, ali okrutna stvarnost u doba kad su nastupaštvo, provokacije, vulgarnost i nepodnošljiv kič popularnih ‘glazbenika’ i ‘glazbenica’ važniji od same glazbene sadržine. Srećom, preko naše zapadne granice, u Trstu, živi priličan broj zagrijanih zaljubljenika u dobru glazbu, koji su godinama zaredom usred ljeta u svom gradu organizirali iznimno zanimljive progresivnorockovske koncertne događaje.
Tako se u ljeto 2011. dogodilo ‘nemoguće’ i Caravan su prihvatili nastup u idiličnom okruženju tršćanskog dvorca Castello di San Giusto, koje je po ambijentalnoj strani bilo kao naručeno za njihovo glazbeno nasljeđe s jakim anglosaksonskim lirskim pečatom. Caravan su nastupili u postavi koja je uz jedinog originalnog člana, pjevača/gitarista Pyea Hastingsa, uključivala još klavijaturista Jana Schelhaasa, kojeg dobro poznaju i ljubitelji sastava Camel, violista/flautista/povremenog gitarista Geoffreya Richardsona, basista/povremenog pjevača Jima Levertona te novog bubnjara Marka Walkera, koji je 2010. za koncertne nastupe zamijenio teško bolesnog originalnog bubnjara Richarda Coughlana. Potonji je doduše i dalje ostao član sastava, ali se zbog bolesti morao odreći svih budućih koncertnih nastupa.
Australac Walker je nekoliko godina mlađi od svojih prekaljenih engleskih kolega, ali unatoč tome svojim eksplozivnim i eklektičnim bubnjarskim vještinama te snažnom jazzovskom pozadinom prilično podsjeća na Coughlana u mladim danima, a istodobno je u bend unio osvježavajuću, mladenačku energiju. Pyeov specifični vokal je nakon svih ovih godina još uvijek nevjerojatno očuvan, čime se može pohvaliti vrlo malo njegovih pjevačkih sunarodnjaka iz pionirske ere progresivnog rocka. Tehnička izvedba tijekom pletenja njihove specifične mješavine simfonijskog rocka, jazza i folka s naglaskom na gudačkim i klavijaturskim aranžmanima bila je na zavidnoj razini, iako je bendu trebalo nešto vremena, negdje do treće skladbe, da se ‘zagriju’ i da se njihov nastup doista razigra. Ozvučenje je uglavnom bilo na pristojnoj razini, ali moglo je biti još malo bolje, što bi Caravan svakako zaslužili. Članovi Caravan tradicionalno nisu ‘brbljavci’ pa je Pye pri najavama pojedinih skladbi spomenuo samo bit i usput dodao poneku zabavnu anegdotu o njihovu nastanku.
Šampioni Canterbury scene su svoj nastup otvorili s tri klasika iz puno romantičnijih vremena, kad se lavovski dio rock glazbe još radio srcem. Za zagrijavanje izveli su energetski katalizator »Memory Lain, Hugh / Headloss« s remek-djela »For Girls Who Grow Plump In The Night« (1973), nakon čega je uslijedila ništa manje impresivna izvedba vječnozelene »And I Wish I Were Stoned« s njihova drugog albuma »If I Could Do It All Over Again, I’d Do It All Over You« (1970). Na svoj najprepoznatljiviji album, dakle »In the Land of Grey and Pink« (1971), podsjetili su nas prvi put te večeri izvedbom nezaboravne poslastice »Golf Girl«. Zatim su izveli dva novija djela s albuma »The Unauthorised Breakfast Item« (2003), koji je po mišljenju nekih sljedbenika čak njihovo najbolje ostvarenje nakon kraja sedamdesetih. To su bile »Smoking Gun (Right For Me)« te naslovna skladba spomenutog albuma, za koju postoji iznimno smiješna, ali istinita anegdota o bizarnom događaju u nekom američkom hotelu.
Caravan su zatim, prilično iznenađujuće, odsvirali dvije skladbe, »Nightmare« i »Give Me More«, koje potječu s nešto manje cijenjenog i prepoznatljivog albuma »Better By Far« (1977), koji je izašao usred punk ere, ali je ipak doživio neočekivano dobar odjek čak i kod nekih tadašnjih ‘mainstream’ medija. Baš kad su se neki u publici već počeli pitati zašto popis izvedbi više ne sadrži Caravan vječnozelene, majstori Canterbury scene izvanredno su odsvirali favorita s albuma »For Girls Who Grow Plump In The Night«, »The Dog The Dog, He’s At It Again«, koji je svojim vragolastim tekstom i burleskom atmosferom bio jedan od vrhunaca njihova nastupa. Caravan su odsvirali i »Fingers in the Till« te »I’m On My Way«, dvije skladbe s nadolazećeg, novog studijskog albuma »Paradise Filter«. Svoj nastup zaključili su u velikom stilu, izvedbom svog najomiljenijeg epa »Nine Feet Underground« s remek-djela »In the Land of Grey and Pink«, koji je kod publike, nekako očekivano, doživio najburniji odjek od svih izvedbi u ovoj izvanrednoj koncertnoj večeri.
Nevjerojatan je osjećaj bio prvi put prisustvovati nastupu tako kultnog progresivnorockovskog sastava kao što su Caravan, koje je danas iznimno teško vidjeti ‘uživo’ izvan domaćeg, britanskog otočja. Iako samo bubnjar Walker ‘kvari’ prosjek sijedih vlasi u sastavu, članovi Caravan se poštovana godina tijekom sviranja gotovo ne primjećuju i sve skladbe imaju naučene ‘do zadnje note’, dok među bandom na pozornici cijelo vrijeme vlada izvanredna kohezija, u što smo se u Trstu mogli uvjeriti iz neposredne blizine. Koncertna atmosfera bila je tijekom cijele večeri izvanredna, čemu je mnogo pridonijela idilična dvorska okolica, koja tako engleskom sastavu kao što su prvaci Canterbury scene ne bi mogla bolje odgovarati. Ulaznice nije bilo i možda je i to privuklo nešto više posjetitelja nego što je većina možda očekivala. Naravno, uz šačicu slovenskih prog ‘fanatika’, koji takav događaj nisu smjeli propustiti ni za živu glavu, prevladavali su domaći. Treba jednostavno priznati da Talijani, uz Poljake i Nizozemce, najzdušnije spašavaju suvremenu progresivnorockovsku koncertnu scenu.
Setlista
1. Memory Lain, Hugh / Headloss
2. And I Wish I Were Stoned
3. Golf Girl
4. Smoking Gun (Right For Me)
5. The Unauthorised Breakfast Item
6. Nightmare
7. Give Me More
8. The Dog The Dog, He’s At It Again
9. Fingers in the Till
10. I’m On My Way
11. Nine Feet Underground
