Izvođač: Rossi, Vasco
Izdavač: EMI Records
Izdanje: 2011
Ocjena: 4.5/5
“Živjeti ili ništa” pitanje je koje si Vasco postavlja na svom šesnaestom studijskom izdanju. Vasco Rossi vitalan je pedesetdevetogodišnjak koji je kroz tridesetogodišnju karijeru doživio mnoge uspone i brojne padove. Rođen je u malom selu Zocca na granici između Toskane i Emilije-Romanje, dakle negdje između Modene i Bologne, 7. veljače 1952. Otac Giovanni Carlo dao mu je ime po prijatelju koji je umro u koncentracijskom logoru u Njemačkoj. Kao dijete bio je nevjerojatno nepokoran i naporan, a više od studija ekonomije i pedagogije zanimala ga je umjetnost. Prve glazbene uspjehe zabilježio je u lokalnim srednjoškolskim bendovima, no na proboj među prva imena talijanske scene morao je još pričekati. Vrata su mu se otvorila tek pločom Siamo solo noi 1981. godine. Od tada raspuknuti Vasco Rossi spada među najveće zvijezde talijanske popularne glazbe. Kasnije su ga slijedili Eros Ramazzotti i Zucchero, koji su bilježili uspjehe i izvan Italije, no Vasco ostaje rekorder kad zbrojimo sve posjetitelje njegovih koncerata kroz godine. Krajem osamdesetih za šalu je rasprodao sve veće nogometne stadione u domovini i tako pokosio tada izuzetno popularne Princea i Madonnu. To mu uspijeva i danas.
Vasco Rossi odaje dojam grubog, neotesanog tipa, jakog drvosječe iz podnožja Apenina. Unatoč hard rock skladbama kojih je kroz karijeru nanizao malo more i kojima je postavljao standarde i autorima koji pišu na engleskom, na ploči Vivere o niente često dotiče nježne tonove. Skladbe u drugom dijelu uvijek nadogradi naglašenim ritmom i dubokim tekstovima. Aranžmani su istančani, instrumentacija je uzorna. Unatoč reputaciji oštrog i izravnog rockera, u tehničkom smislu Vasco sa svojim producentima čvrsto drži konce u rukama. Rockersku oštrinu i snagu majstorski prekida melodičnim trenucima koje uklapa u zasanjane molske pasaže. Pomogli su mu stari znanci, skladatelji Tullio Ferro, Gaetano Curreri i Guido Elmi. Vivere o niente osvaja već prvim slušanjem, a višekratno druženje s njezinom glazbom učvrstit će Vasca u srcima slušatelja otvorenih ušiju. Budući da poslovično tvrdimo da je talijanski jedan od najpjevnijih jezika, naravno da ni kod Vasca nije drukčije. Samoglasnik za samoglasnikom leti iz njegovih usta i miluje razočarane u ljubavi i životu. Ako nema života, nema ni ljubavi, a to je jednako ništa. Vasco Rossi pjesnik je koji jednostavnim izrazima dopire do najdubljih kutaka slušateljeve duše. Oni koji znate talijanski u tekstovima ćete pronaći Vascove osobine koje i na Vivere o niente ističe u glazbi. Ironija, veselje, zabava i provokacija pružaju si ruke u smislu ponovnog dokazivanja i redefiniranja glazbenog izraza. U skladbi Eh… gia Vasco počinje riječima: “Činilo se da je kraj svijeta, a ja sam još uvijek tu”. Time sažima svoj buran život, koji je bio prilično divlji, u skladu s njegovim temperamentom.
S obzirom na svoju umjetničku veličinu, Vasco Rossi ima pravo izdati bilo kakvu ploču. Nije važno što snimi, vjerni obožavatelji njegove skladbe uzimaju kao suho zlato. Uz to nije naodmet napomenuti da je Rossi svojedobno pisao teže ili odlučnije skladbe, no album Vivere o niente već je pokazao da ima više od polovice skladbi koje će uskoro postati dio njegova čvrstog koncertnog repertoara. U skladbi Non sei quella che eri (Nisi ona što si bila) opisuje težak odnos između muškarca i žene kojoj je zbog njezine hirovitosti teško ugoditi. Promijenila se, pa…
U Sei pazza di me (Luda si za mnom) nastupa gitarist George Lynch. Ako si je na prošloj “ploči Il mondo che vorrei” (2008) Vasco priuštio suradnju Slasha iz Velvet Revolver i nekoć slavnih Gunsa, ovaj je put ta čast pripala briljantnom tehničaru Lynchu iz sastava Dokken i Lynch Mob.
Vasco Rossi već je dvadeset godina sposoban i naviknut snimati ploče u SAD-u. Ovaj je put polovicu posla obavio kod kuće, a ostatak u Los Angelesu. Za tonsku savršenost pobrinuli su se provjereni studijski mačkovi, neka na brzinu spomenem samo bubnjara Vinnieja Colaiutu, basista Tonyja Franklina, klavijaturista Celsa Vallija i dugogodišnjeg menadžera Guida Elmija te gitariste Tima Piercea, Deana Parksa i Stefa Burnsa. Upravo je potonji Amerikanac koji već godinama živi u Italiji i svira i kod hard rockera Y & T. Već dugo godina je i član Vascove prateće grupe. Rossi se za svoje godine pjevački drži vrlo dobro. Kako izgleda, na stare ga je dane pamet srela pa čuva svoj glas. Vasco Rossi je pločom Vivere o niente predstavio rock glazbu obojenu talijanskom uvjerljivošću i dobrom interpretacijom. Njegov odnos prema publici je pošten i otvoren, uvijek izravan, čist i nepretenciozan. Osim toga, u njegovim tekstovima oni koji malo bolje znate talijanski lako ćete otkriti dubinu njegovih poruka. Najčešće o raznoraznim problemima govori cinično, ali izravno i ne s visoka, kao što to rade mnogi drugi. Unatoč poplavi novih glazbenih trendova Vasco Rossi opravdano zastupa svoja stajališta u glazbi, koja su postavljena još od kraja sedamdesetih.
Postava
Vasco Rossi – vokal
Stef Burns – gitara
George Lynch – gitara
Tim Pierce – gitara
Dean Parks – gitara
Simone Sello – gitara
Massimo Varini – gitara
Samuele Dessi – gitara
Peppino D’Agostino – gitara
Guido Elmi – klavijature
Celso Valli – klavijature
Frank Nemola – klavijature
Sandro Magri – klavijature
Alex Alessandroni jr. – klavijature
Clara Moroni – prateći vokal
Andrea Innesto – prateći vokal
Annalisa Giordano – prateći vokal
Tony Franklin – bas gitara
Caludio Golinelli – bas gitara
Cesare Chiodo – bas gitara
Saverio Lanza – bas gitara
Vinnie Colaiuta – bubnjevi
Matt Laug – bubnjevi
Paolo Valli – bubnjevi
Popis skladbi
1. Vivere non è facile (4:54)
2. Manifesto futurista della nuova umanità (3:54)
3. Starò meglio di così (4:52)
4. Prendi la strada (3:28)
5. Dici che (5:00)
6. Eh… già (3:45)
7. Sei pazza di me (4:13)
8. Vivere o niente (4:01)
9. L’aquilone (4:25)
10. Non sei quella che eri (3:47)
11. Stammi vicino (5:21)
12. Maledetta ragione (4:20)
13. Mary Luise (3:59)
