Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Graz / Orpheum Teater / Austrija
Datum koncerta: 02.02.2017
Broj posjetitelja: 800
Cijena ulaznice: 31,50€
Nekoć je na leđima jedne od majica službenih suvenira grupe HammerFall pisalo »Metal heart is hard to tear apart!«. Zreliji dio metalske publike danas se tome doduše smije, ali ipak. Naziv nove turneje »Built to Tour« proizlazi iz poruke aktualnog studijskog albuma grupe naslovljenog »Built To Last«. Slobodno možemo reći da su HammerFall, punih dvadeset godina otkako je njihov studijski prvijenac »Glory to the Brave« 1997. posve neočekivano potaknuo preporod metala, pri čemu se pozornost javnosti ponovno usmjerila na njegove klasične elemente, prošli baš sve testove prkosa, trajnosti, izdržljivosti i nepokolebljivosti. Šveđani iz Göteborga dakle imaju lavlje srce!
S obzirom na to da danas nisi »car« ako se pred vršnjacima ne praviš važan time da slušaš najekstremnije žanrovske varijacije metala (ruku na srce, žanr se u posljednjih dvadeset godina neobično razgranao i bujno razvio), ovaj put dupkom puna grazška dvorana Orpheum Teater prvorazredno je iznenađenje. Takav pritisak ljubitelja heavy metala na koncert grupe koja svira okoštali power metal (dakle “mekšu” varijantu metalskog žanra) čovjek u 2017. doduše nije očekivao, premda je prije dvije godine upola manji klub PPC, smješten na dohvat ruke od Oprheuma, prilikom posjeta HammerFall pucao po šavovima. A HammerFall? Od zacrtane glazbene vizije nema odstupanja. Ni za pedalj. Marljivo se drže provjerene powermetalske receptury.
Da bi koncert mogao biti kremenito nabijen, naznačivalo je svakodnevno osvježavanje fotogalerija s tijeka aktualne europske turneje grupe, koje grupa redovito objavljuje na svojoj web stranici. Koncerti po Njemačkoj i tamošnjim dvoranama koje prime nekoliko tisuća ljudi bili su redom ili nabijeni do vrha ili u potpunosti rasprodani. Dakle. Kad si stigao na ovaj koncert HammerFall u Graz, osjećaj je bio na dlaku sličan onome koji je autor ove reportaže doživio prije točno petnaest godina na istom mjestu, kad se pisalo 2.2.2002.) i kad su HammerFall na tadašnjoj »Renegade« turneji svirali zajedno s Freedom Call i Virgin Steele.
Fanovi su se skupili odasvud. Iz Austrije, Hrvatske, Slovenije. Atmosfera izvanredna. To je nagovještavala i energija i vedro raspoloženje oko pola osam navečer, kad su na pozornicu stupili Lancer, švedski power metalci, koji su na ovoj turneji u ulozi predgrupe predstavili svoj treći studijski album »Mastery«. Kvintet nije poslužio ništa novo i neviđeno. Sviraju svoju varijantu power metala. I u tome su izvanredni. Nastup su scenski jako dobro uvježbali. Komunikacija među članovima kvinteta, dinamično iskorištavanje pozornice. Trčanje članova grupe amo-tamo. Korišteni trikovi preuzeti iz scenske kinetike Iron Maiden i Judas Priest. Izvedba sigurna, lijepa uigranost. Svom snagom na rifove! Najveću pozornost privlačio je izvanredan vokal. Taj je u jednoj osobi objedinjavao najbolje elemente pjevača poput Michaela Kiskea (Helloween), Brucea Dickinsona (Iron Maiden), Geoffa Tatea (Queensryche) i Tobiasa Sammeta (Edguy) – za potonjeg to vrijedi u vrijeme kad je još bio u vokalnoj formi. Dobar pola sata izvrsnog ultramelodičnog i ultrasoničnog powermetal šusa. Klišej je doduše klišej. Ali uvijek upali kad ga odsviraš srcem. A Lancer su u toj maniri na grazškoj pozornici punokrvno uvjerili.
Gloryhammer su vrsta parodije i powermetalska postava koju zbog bizarnosti treba uzeti s malo rezerve. Škotsko-švicarska veza petorice momaka, u kojoj na klavijaturama sudjeluje šef postave gusarskih pijanaca Alestorm Christopher Bowes, u džepu ima dva albuma, i to »Tales From The Kingdom Of Fire« (2012) i »Space 1992: Rise of the Chaos Wizards« (2015). Bend je dobio tričetvrt sata vremena i kroz scenski žur “kič i lišp” teatra posve oduševio gardu posjetitelja koji su prvenstveno zbog njih i došli na ovaj koncert. Zato nije čudilo da publika zna stihove napamet. Prve su redove bile poprilično raspaljene zbog svakog postupka grupe na pozornici, pa makar graničili s apsurdom. Publika je poznavala sve trikove grupe. Od basistova eksanja boce jabukovače, što je čovjek ponovio pri kraju koncerta još i s krigлом piva, do klečećeg naklona na kraju nastupa. Ukratko, cijela uvježbana scenografija grupe koja na pozornici nosi viteške kostime i u kojoj tijekom nastupa vokalist Thomas Winkler pobjeđuje zlog trola i krade mu čudesni čekić. U glazbenom pogledu Gloryhammer su poprilično nezanimljivi, bez posebnih ideja. I sami solaži, rifovi, poprilično su manje zanimljivi nego u pogledu izuzetno brzih, preciznih i savršenih kompozicija postave Lancer. No Gloryhammer te »rupe« nedostatka glazbenih talenata naravno nadoknađuju dotjeranim scenskim špas teatrom, koji kod klinaca punokrvno pali. U tom su pogledu Gloryhammer na dobrom putu da polako osvoje još širu bazu fanova, slično kao što je to na vrlo lak način uspjelo nekim Powerwolf. Kako god okreneš, Gloryhammer su u biti velika metalska dječarija koja je našla pravu recepturu da joj klinci vrlo dobro nasjedaju.
HammerFall su na pozornicu stupili u deset navečer. Dvorana se napunila do posljednjeg kutka. Bila je tik pred tim da bude rasprodana. Album »Built To Last« od početka prošlog studenoga, od početka ovogodišnjeg veljače izvrsno se primio i publika je vladala i novim komadima u HammerFall repertoaru. Svakako su pobjedničke točke odnijele “ponarodjele” klasike na čelu s izvrsnom koračnicom Crimson Thunder, pa uvodnom epskom bombastičnom Riders Of The Storm. Odjeknula je Let The Hammer Fall, tu je bio neizostavni Renegade, pa izvrsna balada Glory to the Brave. Sve nabrojane klasike dignule su dvoranu u zrak. Od prvog do zadnjeg reda. Sve šake uperene prema nebu! Suradnja publike s pjevanjem. Neprekidno. Prve redove zauzeli su i svi oni koji su 2000. bili petnaest godina mlađi i koji su posebno nostalgično proživljavali svaki trenutak koncertnog druženja s HammerFall. Osjećaj je bio nevjerojatan. Kao da se power metal ponovno digao. Ponovno ustao. Vratio u fokus masa.
Inače su HammerFall ustaljeni jamac kvalitete. Njihovi su nastupi do u tančine uvježbani. Svaki pokret. Svaki postupak. Svaka riječ koju Joacim Cans izgovori u komunikaciji s publikom. U druženju s publikom taj karizmatični i markantni pjevač dokazuje da u tom pogledu ostaje jedan od boljih frontmena u powermetalu. I vokalno je Cans dobro i više nego korektno odradio sve. Scenske kulise bile su, kako se i očekivalo, podređene fantazijskoj naslovnici novog albuma. Dolazak Hectora ovaj put nismo dočekali, ali je Dronjak natovario na sebe električnu gitaru izrađenu po narudžbi i izgledom koja je podsjećala na Hectorov čekić. Isto tako tijekom balade Glory to the Brave nije snijeg padao. Ukratko. Sve mora biti na neki način povezano s čekićem. Pontus Norgren je, kako se i očekivalo, odsvirao najteže solaže i prijelaze, jer je nekoć radio kao gitarski tehničar Yngwiea J. Malmsteena. Izvedbeno HammerFall ostaju dobro podmazan stroj kod kojeg se ništa ne zaglavi tijekom koncerta. Previše su toga iskusili i okusili do ovog dana u karijeri. Opet je bilo lijepo na rubu zbivanja na pozornici povremeno ugledati Stefana Elmgrena, koji je kao bivši član grupe ovaj put bendu pravio društvo u ulozi gitarskog tehničara. Bend je i uspješno predstavio novog bubnjara Johana Koleberga, dok je s grupom ponovno mogao odsvirati originalni basist Fredrik Larsson (na prethodnoj turneji ga je zbog obiteljskih obveza na bas-gitari mijenjao upravo Stefan Elmgren).
Za jedini manje spektakularan potez koncertnog nastupa može se označiti upravo onaj kojim su HammerFall htjeli prirediti jedan od vrhunaca nastupa. Režirali su naime izvedbu medleyja skladbi albuma »Glory to the Brave«, pri čemu su publiku proveli kroz seriju od pet rifova pet najmarkantnijih skladbi prvijenca u instrumentalnoj maniri. Ukratko Stone Cold, The Metal Age, HammerFall, Steel Meets Steel, Unchained, pa sve do Where the Dragon Lies Bleeding, gdje se Cans napokon uključio vokalom. Posve bez potrebe odlučili su odsvirati rifove “u prazno” (bez vokala). Tako je ta točka više podsjećala na javnu probu nego na element pravog koncertnog nastupa. Bolje bi bilo da su među pet odabranih u tom “Medley to the Brave” medleyju izabrali samo jednu skladbu i odsvirali je od početka do kraja.
Inače, ne treba se pretjerano žaliti. Odličan zvuk. Obje gitare razgovjetno čujne, i u tercama i u samostalnim solažama. Izvrsna energija, bend izuzetno dobro raspoložen, stoga uvijek na raspolaganju i za dobru šalu. Opet je jedan od vrhunaca koncertnog druženja s HammerFall donijela završna Hearts On Fire, uz koju je Orpheum Teater doslovno pucao po šavovima. HammerFall dakle ostaju vodootporan, nehrđajući stroj koji održava izuzetnu izvedbenu uvjerljivost i vrsti jedinstveni šarm i karizmu. I u kompozicijama koje su uvijek poslužile snažnim rifovima, i u samoj scenskoj prisutnosti. Iduće godine grupa ulazi u prvu 25. obljetnicu djelovanja. Nadajmo se da će nam prirediti kakvo posebno iznenađenje. Do tada slijedi američka turneja, pa nastupi na ljetnim europskim festivalima i još štošta.
Setlista
HAMMERFALL:
1. Hector’s Hymn (snimljeni uvod)
2. Riders of the Storm
3. Bring It!
4. Blood Bound
5. Any Means Necessary
6. Renegade
7. Dethrone and Defy
8. Crimson Thunder
9. Last Man Standing
10. Let the Hammer Fall
11. Built to Last
12. “Medley to the Brave” (odsvirane glavne gitarske fraze skladbi: Stone Cold, Unchained, The Metal Age, HammerFall, Steel Meets Steel, The Dragon Lies Bleeding)
13. Glory to the Brave
14. Origins
15. Punish and Enslaved
—dodatak II.—
16. Hammer High
17. Bushido
18. Hearts on Fire
GLORYHAMMER:
1. Infernus Ad Astra (snimljeni uvod)
2. Rise of the Chaos Wizards
3. Legend of the Astral Hammer
4. Hail to Crail
5. Questlords of Inverness, Ride to the Galactic Fortress!
6. The Hollywood Hootsman
7. Angus McFire
8. Universe on Fire
9. The Unicorn Invasion of Dundee
10. The National Anthem of Unst (snimljeni izlaz)
LANCER:
1. Dead Raising Towers
2. Future Milennia
3. Purple Sky
4. Behind the Walls
5. Mastery
6. Masters and Crowns
Galerija slika
