Lokacija: Graz / Explosiv / Austrija
Datum: subota, 28.01.2017.
Došao je i taj dan kad se autor ovog članka, u svojoj dugogodišnjoj karijeri gorljivog Grave Digger fanatika, zaputio na svoj (jubilarni) deseti koncert ove dugovječne njemačke postave iz Bochuma. Što se Grave Digger tiče, uopće prvi put na njihov koncert u Austriju. U Graz. U tamošnji klub Explosiv, koji je zadnje dvije godine, kad je riječ o programskoj ponudi, življi nego ikad prije.
Novi studijski album »Healed By Metal«, koji je grupa objavila samo nekoliko dana prije polaska na novu europsku turneju, u usporedbi s ostatkom diskografskog opusa grupe zapravo nije nešto posebno blistav ni poseban dosezak, a kamoli stvaralački vrhunac, ali ipak. Klasici čeličnog repertoara, nastali ponajviše u devedesetim godinama, ostaju najveća privlačnost Grave Digger, i to u zrelim godinama njihova djelovanja.
Za uvertiru su na pozornicu stupili power metal barjaktari Victorius. Njemačka postava otvorila je koncert klišejskim snopom autorskih uradaka koji su ljubiteljima ovog žanra odavno poznati. Loš zvuk, osobito zamućeno brujanje obiju gitara, u miksu inače uzorno prodoran, čist i melodičan vokal. Srčanost i zalaganje prisutni u svakom trenutku. Grupa je istog dana kad i Grave Digger objavila novi studijski album »Heart Of The Phoenix« i u repertoaru ga je, očekivano, izdašnije predstavila. Kvintet s četvrtim studijskim albumom u džepu. Samouvjereno, profesionalno,. Šteta samo što im je zvučna slika zzadavala probleme.
Ništa bolje sa zvukom nije prošlo ni kad su na pozornicu izašli, po godini osnutka tek četiri godine stariji Mystic Prophecy, koji su na ovom koncertu predstavljali svoj, već ukupno deveti, studijski album »War Brigade«. Dakle, ostajemo u istim žanrovskim sferama. Power metal. No osjetilo se da Mystic Prophecy imaju znatno više kilometraže, što su dokazali još dinamičnijim kretanjem po pozornici i još većom koherentnošću u izvedbi materijala. Unatoč poraznoj zvučnoj slici, nastup grupe spašavala je buran bend publike od nekih dvadesetak poletnih hrvatskih zanesenjaka, koji nisu znali samo tekstove, nego su divlje surađivali s grupom tijekom cijelog nastupa. To je bend izvrsno raspirivalo, dalo im krila, jer je ostatak dvorane, koji je u tom dijelu koncerta u klub privukao nekih 150 glava, uglavnom statično promatrao koncert. Posve na mjestu. Lijepo, ali ništa posebno. Ljubitelji grupe bili su zadovoljni. Samo bi onu Black Sabbath foru Paranoid, koju na gitari zna odsvirati već svaki petogodišnjak, mogla zamijeniti neka dodatna skladba iz inače bogatog diskografskog opusa grupe. Pogotovo s obzirom na to da je bend za svoj nastup imao na raspolaganju samo četrdeset minuta.
Grave Digger su prikorakali na pozornicu u deset navečer. Očekivano su krenuli s komadima novog albuma, a treća skladba nas je odbacila u sredinu osamdesetih, na drugi studijski album »Witchunter«, s kojeg su Grave Digger odapeli i naslovnu skladbu tog kultnog uratka. Ljudi u klubu nekih 250, ne više. Prije manje. No gužva je, dakako, bila najgušća odmah uz ogradu ispred pozornice, gdje su i dalje za deliričke provale i dobru atmosferu skrbili raspoloženi hrvatski obožavatelji grupe. Nevjerojatno. Energije im, za razliku od njihove, u tim trenucima tonuće izabrane vrste na polufinalnom pariškom nastupu svjetskog prvenstva u rukometu (pogodite tko ih je pobijedio), nikako nije nedostajalo. Odlično su održavali zarazno koncertno raspoloženje. Grave Digger, koje vodi nezamjenjivi osnivač, prvi glas i stas grupe Chris Boltendahl, bili su te večeri izvrsno raspoloženi. Poslužili su sjajnim zvukom i svirali fantastično. Zaista. Kapa dolje. Izvrsno. Povrh šminkerije Axla Ritta, vrijedilo je da je čovjek doista isporučio izvrsno masan i paklenski nakostriješen zvučni zid klasičnih Grave Digger rifova. Chris Boltendahl je kipio od dobre volje. Vojskovođa grupe neprestano je čvrsto komunicirao s publikom, kezio se, raspirivao publiku, dijelio osmijehe. Jednako nevjerojatno aktivan na pozornici bio je i legendarni Jens Becker na bas-gitari. Bez nove kanonade topovski razornog, kao švicarski sat preciznog, supersonično galopirajućeg valjanja dvostrukih pedala bas-bubnja, ništa manje legendarnog Stefana Arnolda dakako, ne bi bilo dobrog Grave Digger koncerta, a grupa je na ovoj turneji predstavila i novog člana i klavijaturista (obvezno zamaskiranog pod maskom smrti) Marcusa Kniepa. Kniep je odsvirao orguljaški solo ulomak na izlasku iz klasika Morgane Le Fay s albuma »Excalibur« (1999). U miksu zvuka orgulje su se tek malo slabije čule, što se moglo osjetiti osobito uz prvu skladbu drugog bisa Highland Farewell, inače bez pritužbi. Boltendahl je izvrsno otpjevao materijal. Pogotovo za svoje godine i s obzirom na to da vokal nemilosrdno »muči« već više od 25 godina. Zbog toga što njegov vokal danas više ne dosiže takve visine kao nekoć, bend je oprezno izbacio iz set liste klasike Knights Of The Cross i The Round Table. To su skladbe koje u principu ne bi smjele izostati iz nijednog Grave Digger repertoara. Što se albuma »Knights Of The Cross« tiče, bend se iskupio izvedbom Lionheart, a u repertoaru su svoje obvezno mjesto našli standardi s, među obožavateljima grupe najomiljenijeg albuma, »Tunes Of War« (1996). Kniep je još jednom teatralno stupio pred pozornicu. Ovaj put s gajdama u rukama, kad je odsvirao uvod u »razbuktavalicu« Rebellion (The Clans Are Marching).
Skladbu Tattooed Rider s albuma »Return of the Reaper« (2014) Boltendahl je posvetio svim tetoviranim curama i dečkima u dvorani te večeri te pokojnom Lemmyju, pri čemu je teatralno okrenuo mikrofon na stalku prema dolje i u tom položaju sam otkrulio komad. Kruljenje ostaje karakteristično, jedinstveno. Prepoznatljiv zaštitni znak grupe. Esencijalni element imidža grupe. Nadam se da se Boltendahl pritom zabavlja povremenom vlastitom smiješnošću samoparodije koja ga prati kroz godine, no taj element, uza svu teatralnu ozbiljnost i zločestoću pozorničkog showa, djeluje izrazito zabavno.
Nakon sata vremena bend je prvi put nestao s pozornice, a onda se vratio na dva biša i prepredeno razvukao koncert za cijelih pola sata, pri čemu je odsvirao ukupno samo četiri komada. Heavy Metal Breakdown dakako posve na začelju koncertnog nastupa.
Izvanredna večer druženja s legendarnom grupom, koja je u izvedbi koncerta repertoar dakako podredila predstavljanju skladbi novog albuma »Healed By Metal«, a uz to isporučila nevjerojatno nabrušen i uvjerljiv nastup. Kao da članovi grupe imaju dobrih dvadeset godina manje i kao da nema ni traga ni glasa o velikim veteranima koji bi ostavljali dojam da se vezuju na staru slavu i ime. Svirali su iz petnih žila i tako isporučili doista predivno koncertno iskustvo, vrijedno svakog posjeta.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
VICTORIUS:
1. Hero
2. Under Burning Skies
3. Empire of the Dragonking
4. Blood Alliance
5. End of the Rainbow
6. Lake of Hope
7. Metalheart
MYSTIC PROPHECY:
1. Savage Souls
2. The Crucifix
3. Killhammer
4. Evil Empires
5. To Hell and Back
6. Metal Brigade
7. Burning Out
8. Ravenlord
9. War Panzer
10. Paranoid
GRAVE DIGGER:
1. Healed By Metal
2. Lawbreaker
3. Witch Hunter
4. Killing Time
5. Ballad of a Hangman
6. Season of the Witch
7. Lionheart
8. Free Forever
10. Tattooed Rider
11. The Dark of the Sun
12. Hallelujah
13. Morgane le Fay
14. Excalibur
15. Rebellion (The Clans Are Marching)
—dodatek I.—
16. The Last Supper
17. Call For War
—dodatek II.—
18. Highland Farewell
19. Heavy Metal Breakdown
