Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Izola / Hangar Bar / Slovenija
Datum koncerta: 16.05.2018
Broj posjetitelja: 100
Cijena karte: 10,00€
Većina rockera Marca Mendozu poznaje jako dobro, čak i previše dobro. U bogatoj karijeri, u kojoj je među ostalim bio član sastava Thin Lizzy, Whitesnake, Ted Nugent i Black Star Riders, nije imao sreće da se ikad spusti i na prostrane daske slovenskih pozornica. Iako ni njegova samostalna karijera nije zanemariva, a kamoli nedavni uspjeh s The Dead Daisies, koji su prošli mjesec izdali izvrstan novi studijski album, njegove smo nastupe do ovog dana najčešće posjećivali u austrijskom Villachu na Koroškom (Bluesiana Rock Cafe). Ovaj put uspjelo mu je doći čak i na slovensku obalu.
Kad Mendoza krene na samostalnu turneju, u ekipi mu uvijek trebaju bubnjar i gitarist. Ovaj put u ekipu je pozvao trenutnog i aktualnog gitarista Tygers of Pan Tang, koji nije Rob Weir, nego mladi i ambiciozni Micky Crystal, nabrušen i izbrušen brzoprsti virtuoz. Drugi član trija je bubnjar koji je među ostalima surađivao s Ronom Bumblefootom, a zove se Kyle Hughes. Frizurom, a osobito dječačkim licem, u prolazu podsjeća na Nicka Beggsa (KajaGooGoo) u mlađim danima.
Mendoza je na ovu europsku turneju pozvao grupu Black Cage, koja je otvorila koncertnu večer i u izolskom Hangar baru. Riječ je o mladom austrijskom kvartetu koji svira tipični hard rock revitalizam s primjesom glama i punka. Ništa posebno, odnosno ništa što bi bilo toliko posebno da bi se uvuklo i ostalo u ušima. Zapravo su Black Cage većinu pažnje privukli dobro uvježbanom scenskom igrom pjevačice i ritam gitaristice, koja nažalost nema posebnu vokalnu karizmu. Bend je inače sigurno odradio svoju misiju, ali osjeti se da mu nedostaje kilometraže i iskustva. Samo je to solidno prikrivao vrlo dinamičnom i raspjevanom scenskom igrom.
Marco Mendoza je svojim nastupom zapravo isporučio manje nego što se moglo očekivati. Dio toga treba pripisati i tome što je zbog blago bolnog grla cijelo poslijepodne odmarao u obližnjem hotelu. Ali iznimno je iskusan i nevjerojatno vješto komunicira i druži se s publikom. Svojom karizmom i »fintama« koje provjereno pale brzo je hipnotizirao publiku i vezao je uz sebe te tako isporučio sigurnu i više nego pristojnu feštu. Rutinski, ali u dobrom satu nastupa uglavnom je svirao obrade, koje je i ekstremno razvukao i time krao minute. Baš pri kraju bend je čak odsvirao novu autorsku skladbu Viva La Rock, koja se nalazi na njegovu istoimenom novom studijskom albumu. To je doduše bio koncertni vrhunac, ali nije vratio nastali dug. Dakle, susret koji je zaboravljiv, s osjećajem da te netko na otmjen način prevezao žednog preko vode. Crystal i Hughes svoj su posao odradili s odlikom pravih koncertnih legionara, jer su iznimno tehnički nabrušeni i po toj strani uvijek eksplozivni. Ako se na pozornici išta zakomplicira, brzo reagiraju i svojim vještinama brzo prekriju koji kiks tijekom koncertnog nastupa. Bila je to lijepa večer druženja rockerskih duša, lijepa fešta. Puno zabave i dobrih vibracija, iako je Mendoza stajao na kočnici i štedio energiju zbog spomenutih tegoba. Pažnje pripadnica nježnijeg spola bilo je u izobilju i to ga je držalo na nogama, još dugo nakon koncertnog nastupa, kad se jednostavno nije mogao odreći druženja u Hangar Baru.
Še sklepna misel. Čovjek dobije više od posjeta koncertima slovenskih rock grupa, kao što su npr. San Di Ego i Stray Train. Ozbiljno. U Laškom, kad će čovjek nastupiti na ovogodišnjem izdanju festivala »Pivo in cvetje«, kao dio super rock sastava The Dead Daisies, stvari će naravno biti posve drugačije. To će naime biti koncert koji morate, pravovjerni rockeri, obavezno posjetiti.
Galerija slika
