Datum intervjua: 10.11.2006
Damir Simic – Shime, veliki gitarski čarobnjak, simpatičan lik pun karizme, bez trunke uobraženosti, koji već 16 godina zarađuje za kruh u Los Angelesu, u sklopu svoje “Demonstratus Prmo Tour ’06” na kojoj je predstavljao svoj aktualni studijski album “Demonstratus”, zaustavio se i na tri koncerta u Sloveniji, među njima i u Postojni, i to baš na veselo Martinje. Ljubazni i uslužni vlasnik Riziko bara Milan napravio je izniman gest i ostavio sjajan dojam kad me je nakon koncerta benda sam od sebe pozvao da s njim uđem u backstage, gdje ću moći napraviti intervju. Spontan gest, kakav u Sloveniji od lokalnih promotora i organizatora koncerata (zasad) još nisi doživio, uhvatio me je potpuno nespremnog, a istovremeno silno razveselio. Dakle, prije svega veliko hvala Milanu što je RockLine dobio ovaj intervju.
Bend je upravo završio nastup. Trio je primao čestitke oduševljenih pojedinaca koji su iz mase došli pozdraviti bend. I Shimeova kompanjona Jeff Bowders i Ricky Ricardo bila su silno oduševljena organizacijom i reakcijom publike, što u razgovoru nikako nisu skrivala. Shime je u međuvremenu već opušteno sjedio za stolom i srkao okrepljujuću kavicu,….
Shime, hvala za izniman koncert, bili ste fenomenalni!
Shime: Hvala, hvala,…
Koliko si zadovoljan tijekom aktualne turneje?
Shime: Publika je odlična, sve super teče!
I nakon upravo završenog špila, ovdje u Riziko Baru?
Shime: Apsolutno.
Reci nešto o sebi, kako je počeo tvoj glazbeni put?
Shime: Prvi me je za gitaru oduševio moj otac, koji je također sam svirao gitaru. Preko njega sam najprije upoznao grupu The Shadows. To su bili trenuci koji su me potaknuli da se zainteresiram za glazbu. Poslije sam upoznao sviranje Ritchieja Blackmorea, Angusa Younga (AC/DC) i Eddieja Van Halena. Na mene su najveći dojam ostavili gitaristi osamdesetih Y.J. Malmsteen, Eddie Van Halen, Steve Lukather (Toto), Steve Stevens,….
Koji su te prijelomni događaji na tvom glazbenom putu odveli u SAD?
Shime: To je bilo kad sam imao 17 – 18 godina. Inspiraciju mi je dao legendarni tonski majstor, basist Janko Mlinarić – Truli. Za Jugoton sam tada baš snimao “single” i Janko mi je natuknuo da bih trebao otići u Ameriku. Počeo sam sve više razmišljati o tome. Pa onda je došla JNA i vremena za razmišljanje bilo je još više, ha, ha, ha,.. Imao sam godinu dana za razmišljanje. Na kraju se sve pozitivno posložilo i tako sam otišao u SAD.”
Kako si privukao pozornost u SAD-u? Tko te prvi primijetio?
Shime: Prvi je bio Beau Hill. On je u to doba, tik prije eksplozije “grungea”, producirao albume grupa Winger, Ratt i Europe (Beau Hill je uz spomenute producirao albume i za Alicea Coopera, Kix, Streets, Warrant i Fiona, op. p.). On me je predstavio izdavačkoj kući Warner Bros. To je bilo 2 mjeseca prije nego što sam otišao u SAD. Potpisao sam ugovor s kućom i po narudžbi snimao glazbu za njihovu knjižnicu, snimke su koristili kao glazbenu podlogu. Onda smo se upoznali s Tonyjem MacAlpineom i pomogao sam mu na njegovoj solo ploči “Violent Machine” kao tonski majstor i pri miksanju samog albuma, koji smo snimili u mom studiju u Los Angelesu. Kasnije mi je MacAlpine vratio uslugu i dao svoj doprinos na mom studijskom solo prvijencu “The Quest”. Na njemu je bubnjeve svirao Simon Wright, koji je prije svirao u AC/DC, i Rudy Sarzo.
Simon Wright je sada u Dio.
Shime: Aha. I Sarzo je. Sad su obojica zajedno u Dio, zanimljivo kako se stvari mogu preokrenuti!”
I sad si u Sloveniji. Kako je došlo do ove aktualne “Demonstratus” turneje?
Shime: Pjevač grupe Shark’s Island Richard Black,… Poznaješ Shark’s Island?
Aha, ove su se godine ponovno okupili i izdali odličan studijski album “The Gathering Of Faithfull”.
Shime: Tako je. Pa, s njim sam zajedno svirao u grupi Black 13 sredinom devedesetih. Richard Black, koji ima daleku rodbinu i u Hrvatskoj, vrlo dobro poznaje jednog Zagrepčanina i on je uredio sve potrebno, tako da smo već prošle godine bili ovdje na turneji. Na novom studijskom albumu Shark’s Island bubnjeve je odsvirao Glenn Sobel. Glenn me je pratio na bubnjevima na prošlogodišnjoj turneji, gdje smo prvi put svirali ovdje u Riziko Baru… I s tom zagrebačkom vezom surađujemo i oko aktualne turneje.
Glenn Sobel? On je svirao s Impellitteri?
Shime: Da. A i s Chrisom Impellitterijem sam jako dobar prijatelj, često se nađemo u njegovu studiju gdje zajedno sviramo za zabavu. Jako kul lik.
Što nudi tvoj aktualni album “Demonstratus”, koji predstavljaš na turneji? Ima li razlike u odnosu na tvoj prvijenac “The Quest”?
Shime: Da. “Demonstratus” je konceptualno drukčiji. Pogotovo što se tiče zvuka. Na ovom albumu vratio sam se klasičnom zvuku gitare. “The Quest” nosi onaj masni, oštar, teški zvuk koji je bio popularan u osamdesetima. Danas se u SAD-u opet više cijeni i traži zvuk starije “Fender” branše.
Promjena zvuka bila je dakle svojevrstan izazov?
Shime: Točno! To te prisiljava i na promjenu samog koncepta sviranja. Rezultat je da proizvod nosi prirodniji zvuk, no sam pristup izvedbi materijala zahtijeva veću kontrolu tijekom sviranja i veću preciznost. Teže skriješ greške.
Možemo li reći da je u tom pogledu “Demonstratus” zreliji album od prvijenca “The Quest”?Shime: “Da.”
A integracija klavijaturista u bend?
Shime: “The Quest” je pun aranžmana klavijatura. Sam album je bogatiji od “Demonstratus”, ako pogledamo sadržaj aranžmana. Na “Demonstratus” nema klavijatura, upravo zato što sam htio postići prirodnu zvučnu sliku. “Demonstratus” je snimljen tako da imaš osjećaj kao da je odsviran “uživo”, bez ikakvog naknadnog snimanja preko.
Mami li te da nastupate i u većim dvoranama?
Shime: Ne, ne. Ovakav stil koji njegujem u ovom “udarnom trio jamm” sastavu, koji si mogao gledati danas ovdje u Postojni, ne spada u veće dvorane. Ciljamo na prostore klupskih razmjera. To je jednostavno glazba koja je preslabo zanimljiva za posjete šire javnosti. Većini je naime brzo dosadno kad ti netko solira sat i pol na gitari. I npr. Joe Satriani ili Steve Vai pri odabiru koncertnih lokacija usredotočeni su na prostore koji primaju otprilike 700 – 800 ljudi maksimalno.”
Je li te Yngwie J. Malmsteen ikad čuo kako sviraš?
Shime: Da, to je zanimljiva štorija. Mike Terrana mu je pokazao nekoliko mojih snimki. Yngwie ih je čuo i trgnuo se: “Tko je taj tip koji želi zvučati kao ja!?!?”
Vjerojatno se jako prestrašio kad te čuo na snimkama?
Shime: Da, vrlo vjerojatno ha, ha, ha,…
A ostatak Europe? Recimo u Njemačkoj bi vas publika sigurno dočekala raširenih ruku?
Shime: S Mikeom sam razgovarao o toj mogućnosti, on je u kontaktu s Axellom Rudijem Pellom da bismo i tamo organizirali turneju u budućnosti. Dakle, postoji plan, želja.”
Koncerti tvog trenutnog posjeta Europi usredotočeni su samo na Sloveniju, Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu. Kako to?
Shime: Tako je željela izdavačka kuća Croatia Records, koja je izdala album “Demonstratus” za hrvatsko tržište, a bio je jako zainteresiran i Fender, zbog promocije lanca svojih trgovina u Europi. Uz to se vremenski sve poklopilo i s dodjelom nagrada Fender / Mega Muzika u Zagrebu (Shime je na toj dodjeli primio prestižnu nagradu za najboljeg gitarista 2006., op.p.).
Ima li razlike između posjetitelja koncerata u Sloveniji i Hrvatskoj?
Shime: U Sloveniji imamo na koncertima veći odaziv publike. Uvijek je bilo tako. Već i kad smo na istoj lokaciji u Riziko Baru svirali prošlog travnja. Hrvatska publika je suzdržanija od slovenske.
To je čudno, jer su Hrvati poznati po svom vrućem temperamentu?
Shime: Jesu, jesu. Ali na mojim koncertima imam drukčija iskustva, iskreno ti kažem, iako to u Hrvatskoj jako nerado čuju, ali tako je.
A koja je glavna razlika između publike u SAD-u i Europi?
Shime: Maloprije sam ti rekao da je hrvatska publika na mojim koncertima suzdržanija od slovenske. Ako tu dodam Amerikance, onda je tako da su Amerikanci suzdržaniji i od Hrvata, otprilike u istom omjeru kao što je spomenuta razlika između hrvatske i slovenske publike. Znaš kako je? U SAD-u svi lijepo sjede na stolcima, tihi su, i kad je pjesma gotova, sjede dalje lijepo mirno i pristojno plješću. Ovdje je drukčije. Ovdje u Europi ljudi skaču u zrak, skandiraju, glasni su, užive se i to nam se jako sviđa. Rado ovdje sviramo! Sviđa nam se taj kontakt koji možemo opušteno uspostaviti s publikom.”
Reci, a što je s tvoja dva kompanjona, Rickyjem i Jeffom? Što smo imali čast vidjeti, oduzimalo je dah! Koliko si zadovoljan s njima?
Shime: Hvala. Nemam riječi. Odlični su, vrhunski su. Svi glazbenici s kojima sam surađivao u karijeri mogu se pohvaliti reputacijom vrhunske kvalitete. Ne možeš reći da je netko bolji, netko lošiji. U tome ih ne možeš međusobno uspoređivati. Razlika među njima je kao razlika recimo između jabuka i naranči. Dakle, različiti su, ali svaki u svojoj kategoriji doseže uistinu vrhunsku razinu kvalitete. Jeff i Ricky su čarobni, oboje su čiste petice!!!
A novi album?
Shime: Predviđeno je da izađe u jesen 2007. Već imam pripremljeno puno novog materijala. Vratit ću na njega klavijature. Album će opet biti drukčiji!”
Imaš li već na umu neke posebne goste koji će ti svirati na njemu?
Shime: Imam. Chris Impellitteri, Ricky Ricardo, Jeff Bowders, Steve Lukather, Rudy Sarzo… popis još nije potpun.
I za kraj (a ne i najmanje važno) Što te tjera naprijed, što te drži na nogama i kao glazbenika prisiljava na stvaranje?
Shime: Jednostavno rado sviram. Zato sam i glazbenik. Cijenim baš svakoga tko mi je spreman pomoći. Milan (vlasnik Riziko Bara, op.p.) nas je pozvao ovamo u Postojnu već drugi put. Jako sam sretan što nam ljudi poput njega daju priliku da našu glazbu predstavimo publici! Tako ljudi mogu doći na naš koncert, upoznati se s našim sviranjem, širiti vidike, a ako nekoga među njima naš koncert dodatno potakne da kod kuće vježba još koji sat dnevno više na svom instrumentu, i to je za nas svojevrsna čast i dodatno priznanje.
Galerija slika
