Mjesto: Hala Tivoli / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 11.11.2006
Broj posjetitelja: 4500
Cijena ulaznice: 6.000,00 SIT
Prometni kolaps na Celovški i pojedini automobili koji su se vrtjeli kao izmučeni kukci od udaranja u pregrijano žaruljino staklo uličnog svjetla, iza Pivovarne Union i po redoslijedu ulica “tamo straga” u Šiški, tražeći eventualni parking, odmah su najavili da se na tom kraju Ljubljane sprema masovna veselica! Auto sam parkirao tek na Zupančičevoj, daleko od strogog centra grada, a sat je tada bio 19.40. Koncert je bio najavljen u 20.00. U dvorani je već bilo lijepo napunjeno i vrvjelo je kao u mravinjaku. Gužva me podsjećala na onu od prije dvadeset godina na Spandau Ballet (1987), kad sam kao adolescent prvi put prekoračio prag dvorane Hala Tivoli. Naravno, puno raspaljenog ženskog svijeta, koji zbog hladnih jesenskih dana svoju raspaljenost ipak nije razmetao tako provokativno kao da je svibanj ili lipanj. Dakle, kako nazvati Gibonnija? “Hrvatski George Michael” ili kar “Robbie Williams”?
Bila je to Ljubljana i bio je to otvarački koncert u potporu novom Gibonnijevom albumu “Unca fibre”! Sat je odbio dobrih akademskih 15 minuta preko osam i Gibonni je počeo s Ovo mi je škola. Publika je planula i cijela dvorana (sjedala i parter) je urlajući u jedan glas pozdravila glazbenike na pozornici. Ne bih htio gubiti previše riječi, ali kao što rekoh, Gibonni dočarava osebujan koncertni spektakl. Čovjek je kao glazbenik potpuno sazrio i nalazi se na vjerojatnom stvaralačkom vrhuncu, što su potvrdili već njegovi prethodni albumi “Judi, zviri i beštimje” te “Mirakul”, dok novi “Unca fibre” to samo potvrđuje! Čim je prvi put otvorio usta, s njim je bio cijeli auditorij. Slika kad ti cijela dvorana pjeva stihove od prve do zadnje glave, kad vruće ribe pred tobom mrdaju bokovima, inače odjevene u studenske bunde, a njihovi dečki – statisti, ljubomorno pogledima probadaju svakog ništa sluteći usamljenika koji se prikrade u njihovu blizinu. Jesam li dovoljno zorno opisao narav većine koja se te noći sručila u dvoranu? Gibonni je odmah prožeo koncertnu atmosferu emotivnošću po kojoj su njegovi koncerti posebni. Opušteno, suvereno i s nevjerojatnim samopouzdanjem vodio je i povezivao koncert kao majstorski dirigent. Raspoloženje je bilo puno pozitivne energije, a Gibonni je pozivao ljude na ljubav, što je izazvalo mnoge burne emotivne reakcije tijekom gotovo trosatnog nastupa, kad je prisutnima u gomili zacijelo kliznula poneka suza niz obraz. Ta večer s Gibonnijem bila je idealna za iscjeljenje ljubavnih rana, za narodno pomirenje, za novi početak. Početak nečega lijepog… Možda se tada poneka raspuknuta veza ponovno spojila i rane na srcima zacijelile? To bi i za samog hrvatskog pjevača bio jedan od najljepših poklona ili priznanja. S nekoliko emotivnih obraćanja pokazao je kako je velik čovjek kad je iskreno poželio prisutnima samo puno ljubavi i svega dobrog.
Uostalom, što reći o pristupačnosti, otvorenosti, uživljenosti scenske igre koju može oživjeti vrući izvorni dalmatinski temperament? Perfekcija. Tako uz dodatak spontanosti, plod emotivno neopterećenog vođe Gibotta, kojom nikako nije škrtario. Čovjek je djelovao doista s viškom pozitivne energije koju mu nije bilo teško dijeliti s drugima, kao da je pobijedio svaki strah. Takvim te učini život. Dug je bio put do ovdje. I sam je to priznao tijekom nastupa. Cijelih 14 godina, pa se u valu emocija zahvalio publici u Ljubljani da ga je “spasila” te ponudila “azil” (čitaj: utočište) svim ostalim glazbenicima koji su na pozornici pratili Gibonnija.
Sve to je satkano u iznimno dubokim stihovima Gibonnijeve poezije, koja je oživjela te večeri. Čovjek je pobrinuo se za svaki detalj na pozornici. Tako ga je pratila osmeročlana postava vrhunskih glazbenika na pozornici, kojoj se pridružila dalmatinska klapa Iskon – kvintet s jednim od vrhunaca svog doprinosa u skladbi Vrime da se pomirim sa svitom, a posebno je kvintet zapalio u posebnoj izvedbi skladbe Judi, zviri i beštimje, što su ljudi nagradili bučnim odzivom. Kao da je Gibonni doista mislio na sve.
Glazbenici su izgradili odličan puni zvuk koji je bio u pravom omjeru i u kojem su svi instrumenti zauzimali položaj na kojem se sve savršeno čulo, a zvučna slika bila maksimalno ispunjena i popunjena. Posebno atraktivno bilo je naravno pjevanje. Spoj svih pratećih vokala s Gibonnijevim u prekrasnu harmoniju, koju je u odabranim trenucima oplemenila i nadogradila klapa Iskon. Koliko je Gibonni izražajno jak kao glazbenik, potvrdile su ne samo same kompozicije, nego i njihova izvedba. Dalmatinski melos, oplemenjen kraćim improvizatorskim jazzy izletima pa čak i južnoameričkim ritmovima, a u njima je Gibbo našao mjesta i za unos soul elemenata. Sve navedeno bilo je odjeveno u odličnost reflektorskog osvjetljenja, koje je stavilo samo točku na “i” elementu svečanosti!
Jedinstveno raspoloženje dočarali su i glazbeni gosti. Jedan od vrhunaca večeri bila je suradnja Gibonnija i Gorana Bareta uz posljednji hit Anđeo u tebi. Na pozornici im se pred kraj pridružila još i Neisha. Zajedno s Gibonnijem otpjevali su njezin hit Maš še kje čas i Gibonnijevu Oprosti. Događaj kad se Gibottu na pozornici pridružio Geoffry Oryema uz skladbu Mirakul doduše više nije nov, ali je uvijek dobrodošlo osvježenje večernjeg druženja s Gibbotom.
Kao rečeno, gotovo trosatni nastup prošao je kao tren. Sat 22.55! Stvarno kraj? Publika se od Gibonnija nije i nije htjela oprostiti. U trenutku kad se još jednom pojavio na pozornici, publika je planula tako silovito da si mogao osjetiti val euforije koji me prožeo osjećajima kao nad gledanjem dokumentaraca o starim dobrim besmrtnim i jedinim The Beatles. Tako je onda, kad je kraj bio tik pred vratima, momak s glazbenicima došao natrag na pozornicu te, jer su malo prije dvoranom odjekivali stihovi refrena skladbe Libar, to sa svojom skupinom još jednom ponovio. To je bio koncertni događaj kakav, recimo, u režiji slovenskih izvođača ne pamtim. Istina, mi smo na sunčanoj strani Alpa od drugog tijesta, ali glazbene perfekcije, karizme, prepoznavanja vlastitog identiteta (pustimo Avsenike ili Laibach sa strane), a prije svega samopouzdanja koje je isijavalo doista nepobjedivost, od Gibonnija bi nam svakako bilo vrijedno naučiti.
Setlista
1. Ovo mi je škola
2. U ljubav vjere nemam
3. Hodaj
4. Ne odustajem (Non rinuncio a lei)
5. Cesarica
6. Tempera
7. Vrime da se pomirim sa svitom
8. Divji cvit
9. Tija bi te zaboravit
10. Judi, zviri i beštimje
11. Libar
12. Dvije duše
13. Projdi vilo
14. Anđeo u tebi
15. Maš še kje čas
16. Oprosti
17. Sve ću preživit
18. Zlatne godine
—dodatak I.
19. Mirakul
20. Činim pravu stvar
21. Vrime da se pomirim sa svitom
—dodatak II.
22. Libar
