Autor: Sandi Sadar Šoba
Datum intervjua: 09.02.2007
Subota u sedam navečer. Vrijeme se odlučilo ostati na razini morbidne sivila koje barem malo prikriva tama što je pala na našu prijestolnicu, pa smo se tri mušketira i mlada dama zaputili odavde prema Sežani. Razlog za put podalje od ljubljanske kotline prilično je dobar i utemeljen – postojnski Mary Rose ulili su si u stvaralačke motore novu kreativnu vatru i preživjeli više od desetljeća dugu stanku – štoviše: lani je izašao novi, drugi album Feniks. Prije koncerta u sežanskom Piano baru stoga smo se odmah uputili do njihova stola i provjerili kakav je puls u stvarnosti. Odmah se pokazalo da su dečki ne samo dobri glazbenici, nego i iznimno srdačni te spremni na intervju. Kratak razgovor mogao je teći, jer ih je sat polako već tjerao na pozornicu…
RockLine: Lijep pozdrav, dečki. Teško bi se moglo reći da ste baš početnici u svom poslu, jer je od ploče Rocks Off prošlo već nešto više od deset godina. Slijedila je gotovo klinička smrt grupe, a sad ste opet tu. Postava je nova. Kako se Mary Rose osjeća u novom tisućljeću?
Eki: Sad mi se svira, a nova postava ubrizgala je u bend nove snage. Što da kažem? Kemija je odlična. Veselje prema glazbi je izuzetno i iskreno tu, a novi pogledi i stavovi o glazbi ionako samo koriste i pomažu napredovanju na putu naprijed. U prošlosti, u vrijeme kad smo tek otkrivali što želimo, u vrijeme prve ploče (Rocks Off, op.p.) pjevali smo gotovo isključivo na engleskom, što je bilo sranje…
RockLine: U prošlosti, u doba kasnog procvata slovenskog hair rocka te grupa Šank Rock i Chateau, znamo kakav je bio odnos prema rocku u Sloveniji. A kako publika danas prihvaća Mary Rose, odnosno kakav je vaš odnos prema njoj?
Eki: Zapravo se na to ne obaziremo previše, ali je odziv publike uglavnom pozitivan, što je jako dobrodošlo. Pogotovo ako je jedina stvar zbog koje vrijedi ustrajati zapravo velika želja za sviranjem… Žudnja za stvaranjem. Ono što radimo, radimo rado i sa srcem. To u Mary Rose zapravo i radimo.
RockLine: Znamo kakve su bile priče o uspjehu vaših suvremenika spomenutih u prijašnjem pitanju. Vi ste, moglo bi se reći, za dlaku promašili savršen timing i kartu za vožnju vlakom uspjeha. Smeta li vas što ste s prvijencem nepravedno previđeni?
Eki: Ni slučajno. Nemam takav osjećaj. Stvar je u tome da nešto radiš rado. Jednostavno nam je dozlogrdilo. Pa, vremena se mijenjaju. Ne nužno uvijek nabolje. OK… Sad nije baš svaki koncert na velikim pozornicama, ali svejedno je. Danas smo u malom kafiću, ali htjeli smo svirati, jer, kao što sam već rekao, to je ono što na kraju odlučuje i najvažnije je – da se svira i da se uživa. I na pozornici i ispred nje. Zato smo sklopili neki kompromis. Sviramo prilično puno komada. Neki su za publiku i njihovo zadovoljstvo, a neki za našu dušu.
RockLine: Neki pomalo mješani komercijalni vijenac?
Eki: Moglo bi se tako reći, da. Iako… Ipak dosta naglašavamo vlastiti materijal, jer su Mary Rose naposljetku ipak živa i pošteno funkcionalna stvar, zar ne?
RockLine: Pa i novu ploču ste rodili u tom razdoblju. Feniks. Ptica u čijoj vatri izgara staro i iz pepela niče nešto novo. Znakovito… Kakvi su vaši dojmovi?
Eki: Za razliku od nekad, rad je ovaj put, na novom projektu, tekao vrlo spontano i u potpuno opuštenoj atmosferi. Rezultati su došli sami od sebe i s njima smo zadovoljni. Pa i s prijemom i svime. Mislim da je rezultatom našeg rada i trudom bila zadovoljna i javnost.
RockLine: Zvukovno se osjeća priličan svježina, ali javlja se osjećaj da se, u ovim vremenima kad je pravog rocka sve manje, radi o povratku korijenima…
Eki: Pa da, moglo bi se tako reći. Radi se o kombinaciji. O starom i novom zvuku, koji zrači energiju, što se vjerojatno može pripisati ovoj najboljoj postavi Mary Rose ikad! Od stare postave ostao sam samo ja… Ostalo je svježa snaga i ideje, novi ljudi. Najvažnije je da se ne plače za onim što je bilo. Glazba je ta koja je najvažnija. U Mary Rose dijelimo strast prema tome i istodobno se odlično razumijemo. Sam zvuk predstavlja ono što sami najviše osjećamo. Zzašto bismo bilo što mijenjali?
RockLine: Priličnu promjenu bio je tvoj dolazak, Žak. Zašto suradnja s Mary Rose? Zar Hrvati nemaju takvih glazbenika?
Žak: Naravno da ih imaju. Nije stvar u tome. Radi se o jedinstvenosti i predanosti Mary Rose. Zaista je užitak surađivati s ovim dečkima…
RockLine: Ploča je požnjela dobre kritike. Kakav je scenarij za budućnost?
Žak: Mogu bez razmišljanja reći da konstantan razvoj. Zaista se nadam da do sljedeće ploče neće opet proći desetak godina. Možda koji DVD ili nešto slično, a prije svega puno dobrih koncerata, koji ljude najbolje upoznaju s onim što Mary Rose zapravo predstavljamo. Ukratko: akcija!
RockLine: Znam da je pitanje već jako izlizano, ali ipak: jeste li ikad razmišljali o proboju preko slovenskih granica?
Žak: U Rijeci, zanimljivo, nas puno ljudi zapravo poznaje. Prodali smo čak nekoliko svojih ploča. Mislim da oko dvadeset komada, iako su tekstovi na slovenskom. Važan je jednostavno vibe. Što se tiče većih planova, vidjet ćemo. Mary Rose mogu napraviti još svega i svačega. Vidjet ćemo!
RockLine: Pozornica zove! Hvala lijepa na razgovoru.
Žak: Hvala lijepa i vama – za podršku i zaista podršku. Hvala lijepa i lijep pozdrav svim čitateljima Rock Linea!
Galerija slika
