Autor: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Rock Cafe / Postojna / Slovenija
Datum intervjua: 18.02.2010
Kako pak zvuči pravi domaći ribnički rock n’ roll, znaju samo malopridni razgrajači Chicksy Dicks. U kratkom, ali sočnom razgovoru, dečki su pokazali da je poanta rocka samo igra na sve ili ništa. Polovičarstvo, koje danas prodaje većina, ne funkcionira!
RockLine: I kako se dogodilo da smo večeras ovdje u Postojni napokon upoznali i rock a la Chicksy Dicks?
Chicksy Dicks: Ovdje u Postojni još nismo nastupali i uopće mogu reći da je ovo jako “kul” klub. Tonskom majstoru “svaka čast”, samo još malo više igre svjetala i rasvjete i stvar bi bila savršena. Željeli smo prije svega predstaviti publici naš materijal i to je glavni razlog zašto smo večeras došli ovamo.
RockLine: Vozite po prilično oštroj i sirovoj rock stazi, bez okolišanja. Kako biste opisali svoj glazbeni pristup?
Chicksy Dicks: Mi smo jedna tvrda mamojebačka mješavina! Znaš, to dođe samo od sebe. Nitko nije razmišljao što će izaći kad smo se počeli viđati na probama. Ni obrada nismo svirali, tako da u tom pogledu utjecaje nema ni smisla tražiti. Ako mene pitaš, za pet godina će se samo još tako svirati kako “šopamo” mi, he, he.
RockLine: Dolazite iz Ribnice. Koliko je tamo situacija naklonjena rock n’ rollu?
Chicksy Dicks: Heh, jednom godišnje se čak i tamo nađe koji špil. Da. Alternativa više-manje pati, svirati se ne može nigdje, za mlade je loše pobrinuto.
RockLine: Dosta stvari rješava svojom igrom, svojom pojavom, svojim ludovanjem na pozornici vaš pjevač. Gdje ste ga “iskopali”?
Chicksy Dicks: Očito je da nas veže slično razmišljanje, shvaćanje rock n’ rolla. Svi smo malo odklopljeni, malo ludi. Zanimljiv je osobito zato što vrlo dobro preklapa između različitih pristupa, kao i same scenske igre. Ima jednostavno dar.
RockLine: Kako nastaje vaša autorska glazba?
Chicksy Dicks: Znaš kako je? Iz osnovne figure preigravamo tako dugo dok nam se ne svidi. Kad ideja nastane, onda je nadograđujemo. Kad osjetimo da smo unutra “u stvari” svi članovi, to jest kao grupa, onda je to to. Tada i otkriješ kako se ona prva ideja za komad na kraju razvila u nešto sasvim drugo.
RockLine: Kakve su reakcije publike? Kako vas primaju slušatelji?
Chicksy Dicks: Pod pozornicom zapravo od špila do špila skupljamo sve više ljudi. I ljudi kažu da kad nas češće prate, da smo bolji od špila do špila.
RockLine: A sastav postoji od?
Chicksy Dicks: Potpuni sastav postoji od 2007. godine. Do danas smo zamijenili doduše još nekoliko članova. Ali od 2007. to je ono što smo Chicksy Dicks, zapravo ono što možeš vidjeti na pozornici. I repertoar koji izvodimo prilično je različit. U skladu s razvojem same grupe i traženjem prikladnog sastava.
RockLine: Na pozornici bljujete izuzetnu energiju.
Chicksy Dicks: Mi radimo na energiji. Imaš 15 komada i onda rotiraš među njima. Izabereš ih sedam za nastup i udariš svu jarost i strast iz sebe. Svi funkcioniraju u tom stilu.
RockLine: Izdat ćete EP.
Chicksy Dicks: Da. Na njemu je šest komada. Nastao je u režiji vlastite produkcije. Snimili smo ga i izdali posve samostalno. Da smo ovdje čekali na kakvu pomoć, čekali bismo cijelu vječnost. Naslov će ovo izdanje nositi posve jednostavan. “Demo”.
RockLine: Koliko je daleko do prvog albuma Chicksy Dicks?
Chicksy Dicks: Pa zapravo nam fali još malo materijala. Zapravo smo prilično izbirljivi u tome. Recimo, može se dogoditi i to da kad nastane novi komad i brusimo ga već kojih dva mjeseca na probama, ustanovimo da nam stvar ne odgovara i počnemo ispočetka. Od početka. U glazbenom smislu, najgore bi bilo da zvučimo tako da bi si narod uz našu glazbu mogao “rezati žile”.
RockLine: Takve “žilorez” glazbe danas ima prilično, zar ne?
Chicksy Dicks: Još pitaš. Sve je više takvih “mekušnih” bendova. Dođeš na neki festival, gledaš bendove, sviraju super, a onda ti se na pozornici javi pjevač, plačljiv, kao da pjeva s kolom u guzi. To nije ni za što. Ako ideš u rock n’ roll, onda se deri, ili pak spakiraj svoje kufere. Takvi polovičarski pristupi se stvarno ne poklapaju. Uopće taj takozvani “new age metal”, to je užasno, da te strefi kap. Ne tako davno čitao sam opću ocjenu glazbenih kritičara za zadnje desetljeće. Bilo je poražavajuće. Pohvalili su samo dvije R&B izvođačice, sve ostalo nije vrijedno spomena. Nikakvog razvoja, ništa novo zanimljivo nije stvoreno. Tamo se razvoj 2000. očito napokon zaustavio.
RockLine: I onda se tek zaviješ koliko ti može značiti ponovno okupljanje grupe kao što su recimo Faith No More?
Chicksy Dicks: Da. To je grupa na koju možeš doživjeti orgazam. Gledao sam ih lani na Nova Rock festivalu. Bio sam pod pozornicom u četvrtom redu. Bilo je nezaboravno. Ali inače, ta publika tamo,… Ne vrijedi da gubim riječi. To je užasno. To je 15-godišnja mularija kojoj nije potpuno ništa jasno. To je takav “instant narod” s opranim mozgovima da kad ih ugledaš,… mislim, kad ih ugledaš u takvoj masovki, na takvom festivalu, tada se stvarno možeš uplašiti za budućnost rock n’ rolla. Gledaš trinaestogodišnjakinje koje se “guzaju” u “fan pit” prostor pod pozornicom, pa onda “moshaju” na Faith No More. Ponekad te uhvati da bi svaku stavio preko koljena i pošteno je išamarao.
RockLine: Da se vratimo još na Chicksy Dicks. Kada će onda album biti vani, vaš studijski prvijenac?
Chicksy Dicks: Predviđamo najkasnije ovog lipnja. Tako da sada usmjeravamo sve naše snage i radnu energiju u taj projekt. Da što prije izbacimo iz sebe pravi studijski album.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
