Stranci – stari znanci (2011)

0 7

Autor: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Ljubljana / Slovenija
Datum intervjua: 17.06.2011

Stranci su slovenska alter rock grupa koja je prije dvije godine izdala svoj drugi studijski album “Kirjetukinor?”. Uz iskrenu, arogantno nabrijanu rock n’ roll udarnost, nudi i konkretnu sadržajnu opipljivost, a trenuci aranžerske pronicljivosti na tom albumu pokazuju da su Stranci kvartet zrele glazbene kilometraže, koji točno zna što želi i što hoće. Predstavljamo vam razgovor s pjevačem grupe Petrom Schmidtom i bubnjarom Daretom Gozdnikarjem.

RockLine: Od vašeg studijskog prvijenca do nove ploče “Kirjetukinor?” prošlo je lijepih četiri godine.
Pero: Da. Što se tiče pisanja materijala, nikad nam se ne žuri. Kad stvaramo, želimo da ideje dođu same. Ne želimo forsirati ništa što ne bi djelovalo tako da dolazi iz nas samih. Tu si nikad ne postavljamo vremenska ograničenja. Pa, u tih četiri godine zamijenili smo i basista, a faza snimanja bila je također duža, više puta smo preoblikovali zvuk dok nismo bili potpuno zadovoljni njime. U zadnjih godinu dana, prije izdavanja albuma, selili smo se između triju studija prije nego što smo stvar dovršili.
Dare: Snimali smo od ljeta 2008., a izdanje je bilo spremno u studenom 2009.

RockLine: Na sebe ste ozbiljnije skrenuli pažnju krajem 2008., kad se skladba Rdeča raketa pojavila na kompilaciji Vala 202 “Imamo dobro glasbo”.
Dare: Prijavili smo se na natječaj, ispunili sve obrasce, kako je bilo traženo, žiri nas je izabrao. To je to. To je bila prva kompilacija Vala 202, s vrlo lijepim izborom grupa. 
Pero: Rdeča raketa kasnije je snimljena još jednom s pjevačkim zborom Kombinat i tu smo verziju onda uključili na ploču. Na kraj LP-a dodali smo još i editiranu radijsku verziju – kao bonus komad. Riječ je o istoj verziji skladbe koja je uključena na kompilaciju Vala 202.
Dare: Ideja s pjevačkim zborom Kombinat učinila nam se vrlo posrećenom. Udarni tekst koji izlazi iz stihova Srečka Kosovela s pjevačkim zborom funkcionira vrlo dobro. S članicama zbora poznajemo se već jako dugo. Ta suradnja sa zborom za nas je zapravo posve prirodna.

RockLine: Vaš je album u poplavi mnogih albuma, ako ih grubo strpamo u koš alternativnog rocka danas u Sloveniji, jedan od onih koji se izdvajaju iz tog prosječnog plimnog vala alter rock izdanja, među kojima si prisiljen izlučivati bisere.  Nudi naime stvarnost, opipljivost i bogatu poruku, pravi aranžerski intelekt koji se slušatelja konkretno dotakne i protrese ga. Na pronicljiv način spaja trenutke zajebancije i prljave izravnosti rock n’ rolla. Osjeti se da iza svega toga stoji zrela grupa koja zna što želi postići. Možete li svaki za sebe približiti put Stranaca do te točke? Do točke izdavanja albuma “Kirjetukinor?”
Pero: S gitaristom Matjažem surađujem već jako dugo. Došao je kao basist u postavu Baby Zdravo, a nakon što smo se raspali, pozvao me u postavu benda Lokalne pizde, gdje sam svirao bubnjeve. U međuvremenu je Matjaž sam izdao album projekta koji se zvao Stranci. Kasnije je odlučio pokušati glazbu dovesti na pozornicu, pa je trebao glazbenike, onda su došli u kontakt Dare i Matjaž…
Dare: Da. U Salomonovom oglasniku zamijetio sam oglas da se traži bubnjar. Tad sam se upravo preselio iz Ljubljane u Celje. U to sam vrijeme ponovno osjetio želju da se aktivno uključim s bubnjevima u neku grupu i to je bilo to.
Pero:  Matjaž nas je skupio iz svih vjetrova i počeli smo obrađivati njegov materijal. To je bio njegov materijal. Sve. Glazba i stihovi. Tako je nastala prva ploča. S pločom “Kirjetukinor?” pak smo se Stranci prvi put predstavili kao koautori materijala i ploče koju smo stvorili zajedno, kao grupa. Zato možda djeluje izravnije i udarnije. Istina je da smo u grupi ljudi koji, uz izuzetak basista, koji je upola mlađi od mene, posjeduju neku kilometražu i svi imamo iza sebe već priličan broj dobrih, loših iskustava, uspješnih, propalih projekata itd… Stranci su grupa kojoj pristupamo iskreno i svom dušom. U toj grupi djelujemo posve neopterećeno. Riječ je o opuštanju i užitku, a ne o traženju slave i bogatstva. To nas povezuje i moram priznati da smo zaista odlična ekipa.
Dare: Iskrenost je prva stvar, samo to računa. Nikakvo foliranje kod Stranaca nema što tražiti. Tu nema šale. No, ako karikiram, ima je, ali mora biti ozbiljna zajebancija, dakle “dajmo se zajebavat, ali ozbiljno!”

RockLine: To je jedan od temeljnih aksioma zdrave rock n’ roll poruke. Dopusti da postavim pitanje u stilu “tinejdžerskog fana”. Otkud odluka za ime Stranci?
Dare: Evo, ovako ću odgovoriti na stereo ksenofobičnom primjeru. Dogodilo se da smo se dogovarali za nastup u nekom prostoru, dogovarali i dogovarali, pa koncert nismo dobili zato što imamo tekstove i na srpskohrvatskom jeziku. Dakle taj ex-Yu moment, preveden u SLO verziju, i da se bend povrh svega zove Stranci, odlučio je i stvar jednostavno nije prošla. Zašto ne Multiball, zašto ne Siddharta, jer ta imena djeluju još banalnije i još odvojenije od geografskog položaja ovog prostora, koji je nekoć bio zajednički jugoslavenski. Čini mi se da iza tog pitanja stoji nekakva usađena fobija.

RockLine: Priznajem. Kad sam album uzeo u ruke i pročitao ime grupe, rekao sam si da je riječ o još jednoj s milijunton limunade u stilu Zakonišče prepeva i sličnog jadikovanja, a onda me album cijelog “izuo”, pogotovo u zrelo aranžerskom smislu….
Dare: Pa lijepo da si sam priznao. Danas je uopće problem što se toga tiče. Prvo što računa jesu vanjski izgled i ime grupe. Pitanje je koliko ljudi danas uopće prvo daju prednost glazbi.
Pero:  Kad se naše ime “nastavilo”, dakle kad se iz isprva skromno zamišljenog projekta stvarno primilo, to je ime dobilo još cijeli niz dodatnih značenja. Iako je u osnovi srpska i hrvatska riječ, u slovenskom si uvijek nekako “sa strane”, “uz rub”, marginalan si. Kasnije smo izmislili izvedenicu “Stranci – stari znanci”, što je tipično za slovenstvo, za karakter naše nacije.
Dare: Onda je naš basist počeo pisati i “Stran-poti” na svom blogu. Imali smo ideju da se o našoj desetoj obljetnici preimenujemo iz “Stranci” u “Starci”. To je bila ozbiljna ideja, ali smo razmišljali da bi to povuklo previše stvari za sobom, previše dodatnog posla….
Pero: Mislim da je ime Stranci vrlo posrećeno, jer cijelo vrijeme zadržava mrvicu provokacije. Cijeli niz engleskih grupa ima engleska imena koja nemaju ni repa ni glave, pa se u njihova imena naprosto nitko ne petlja.
Dare: Apsolutno se slažem. Svaki put kad izgovorimo riječ Stranci, svatko se zapne o nju i to pitanje otkud ime Stranci postaje nam sve zabavnije iskustvo.

RockLine: Nedavno ste snimili videospot za skladbu Veliki črni bik. Riječ je o odličnoj filmskoj animaciji. Možete li otkriti pozadinu njezina nastanka i odluke za takav potez?
Dare: Cijela stvar je uzeta iz prvog slovenskog dugometražnog crtića. Nacrtali su ga Zvonko Čoh i Milan Erič, zove se “Socializacija bika”. Oba autora upitali smo s mrvicom strahopoštovanja smijemo li posuditi motive, s obzirom na to da je to njihovo autorsko djelo na kojem su radili debelih 10 godina. Stvar je izašla 1998., dakle počeli su crtati 1988. Tekst za skladbu napisao je pjesnik Tomislav Vrečar. Komad je izdan na kompilaciji “Rokerji pojejo pesnike ’06”. Pribavili smo sve dozvole, pa i čovjeka koji je sve to prilagodio. To je bio Marko Radosavljevič i on je zamontirao sve zajedno. Nastala je posve nova priča, okrenuta naglavce.
Pero: Priča je u crtiću posve drugačija nego u videu. Marko je odlično sažeo određene inserte, sekvence tog crtića i spojio ih tako da je nastala posve drugačija priča. Taj nam je bik od početka silno u fokusu, s obzirom na to kako je animiran.
Dare: To je i takav videospot koji odstupa od opće slovenske “demokracije” snimanja videospotova, gdje je uključen kadar benda koji svira komad i dodana neka cura kojoj se u kadrovima “nešto događa”. Ideja je bila da se grupa što manje vidi u videospotu, stvar smo minimalizirali čak tako da smo grupu posve isključili iz videa i tako dobili potpunu animaciju.

RockLine: Kako slovenska publika reagira na grupu Stranci, pogotovo u razdoblju nakon izdavanja albuma “Kirjetukinor?”
Dare: Pa pitanje je možemo li uopće govoriti o nekoj publici. Mi imamo neku vjernu skupinu ljudi koja redovito posjećuje naše koncerte, to je ujedno i sve. Inače su reakcije, pogotovo na novi album, uglavnom jako, jako dobre i pozitivne.

RockLine: Kakva je vaša percepcija slovenske rock kulture i općeg stanja u 2012.? Ostaje li taj prostor i u novim vremenima još uvijek otvoren i shvatljiv? Kako ga osjećate vas dvojica?
Pero: Znaš kako … taj je prostor po mojim pojmovima čak previše otvoren. Danas je svaki pojedinac zasut takvom količinom informacija da stvarno teško razlučiš zrno od kukolja. I koncertna ponuda postala je toliko široka da je svega previše i ljudi ne pokazuju neki interes za odlazak na koncerte. Kao da su ljudi svega malo zasićeni, a s druge strane se posljedično još teže odlučuju u takvoj množini informacija.
Dare: Druga strana je ta da je puno stvari umjetno napuhano, a iza toga stoje izdavačke kuće i mediji. Na radijima imaš, primjerice, “power play” liste za koje izdavači daju novac i određuju koja će se glazba vrtjeti. Izdavači plaćaju čak i glazbenim časopisima da guraju određene bendove naprijed.
Pero: Riječ je o čistoj manipulaciji. Oni na radiju govore: “Pa mi vrtimo ono što ljudi slušaju!”. Pogrešno. Obrnuto je. “Ljudi slušaju ono što mi vrtimo!” Drugog izbora nemaju. Ponekad na komercijalnim postajama čuješ i po pet puta na dan jedan te isti komad. Tu se danas dosta teže progurati nego prije samo nekoliko godina. Sve te nove grupe, alternativne, novog vala, punkere, sve nove grupe koje posjeduju urođeno izgrađen osjećaj za podavanje vlastite autorske pronicljivosti, mogli ste vidjeti i upoznati nekoć u emisijama na televiziji. Danas je to dosta teže. Imamo pak u Sloveniji odlične bendove. Dakle ne možemo reći da u Sloveniji nema ničega što bi se moglo slušati. Ali ljudi ne dolaze do njih, ili dosta teže do sadržajno zanimljivih grupa nego nekad.

RockLine: Miro Mutvar i njegova emisija “Ljubljanska rock fronta” na Radiju Ljubljana, primjerice, još je jedan takav neosvojeni samostalni otpornički otok prkosa i nepokolebljive vjere u rock.
Pero: Miro Mutvar sa svojom je emisijom zapravo svijetla zvijezda.
Dare: Da. Gostovali smo u njegovoj emisiji. Zadnji put kad je slavio rođendan, nazvali smo ga u eter i čestitali mu. Inače i na nacionalnoj radiopostaji još možeš naći štošta pametno, primjerice Val 202, s emisijama “Na sceni” i “Na Pediestal”. Dakle u osnovi, i mi želimo imati punu dvoranu, dakle u tom slučaju razmišljamo komercijalno. Ali prva stvar je ljubav prema stvaranju glazbe, to što ulažemo u Strance, za svoju dušu i užitak. Dogodilo se na nekom koncertu da je nakon koncerta do nas došla neka cura i rekla: “Vi ste za mene najbolji bend na svijetu!” To meni osobno znači najviše.

RockLine: Kakva je koncertna interakcija na relaciji slovenska publika-grupa?
Dare: Što se dalje odmaknemo od centraliziranog dijela države, dakle što smo dalje od Ljubljane, to nam bolje ide. U Ljubljani nam je danas zaista teže dobiti koncert nego bilo gdje drugdje u Sloveniji. Kontaktiraju nas vlasnici klubova, organizatori, a onda se “cjenkaju” o 150,00€, o 200,00€, na kraju čak čuješ: “Pa dobro, za putne troškove bih dao….”. Vraga, zašto nas onda uopće kontaktiraju? Poštovanog odnosa danas u tom pogledu prema grupama nema. I što se više iz Ljubljane pomičeš prema periferiji, to je bolje, jer izvan Ljubljane još možeš osjetiti odnos poštovanja, odnos iskrenosti.
Pero: Razlika je i u reakciji publike. Sviraš primjerice u Cerknem, pa onda u Ljubljani. Posve druga interakcija.
Dare: Doživjeli smo već sve. Od toga da tijekom koncerta nitko u publici nije ni zapljeskao i u dvorani si mogao čuti kako je pala igla na pod, do toga da nas ljudi više od pola sata nakon koncerta nisu pustili s pozornice. Dogodilo se da je bilo premalo ljudi i organizatori su nas otjerali kući. Visjeli smo na mjestu nastupa od pet popodne nadalje, imali tonsku probu, čekali do ponoći, molili da možemo svirati, a organizator je rekao: “Ne, ne, samo idite kući”. Dobili smo čak 30,00€. Izuzetna gesta. Ne samo za nas, nego za cijelu slovensku rock kulturu (s primjesom sarkazma op.p.).

RockLine: Floskula. Kakvi su planovi za budućnost?
Pero: Uživanje. Prva stvar je da smo tu zbog vlastitog užitka. Inače, na jesen idemo u studio, pripremljeno je 8 novih komada. Stvar je navučena. Znamo što ćemo snimati, s kim ćemo snimati, samo još treba odrediti terminske okvire. Na albumu su ponovno predviđene suradnje, a to će se dogoditi spontano, zato ti goste ne mogu najaviti već sada.
Dare: Plan je da bismo novi album izdali u svibnju sljedeće godine i time obilježili deseti rođendan našeg postojanja.

RockLine: Možete li već najaviti eventualna izražajna i zvučna odstupanja od albuma “Kirjetukinor?”
Pero: Hmmm to nije tako jednostavno. Nova skladba Veliki črni bik grubo već nagovještava kamo ćemo se pomaknuti. Ta skladba zvuči mrvicu drugačije nego skladbe na albumu “Kirjetukinor?”, mogu najaviti da će novi album biti raznolikiji, popriličnu šareniji nego njegov prethodnik.

RockLine: Kad spominjete tu raznolikost. U grupi ste četvorica. Karakterno gledano, jeste li složni u glazbenim ukusima ili među vama ima odstupanja u tim ukusima?
Pero: Mi smo četiri vrlo različita glazbenika. Svatko sluša posve druge stvari, svatko čuči na svom segmentu tog rockerskog svemira. Ali kad dođemo zajedno, nitko se tim razlikama uopće ne opterećuje…
Dare:… i kad odsviramo zajedno, kažemo si: “Pa tko će sad to slušati!?” ha, ha, ha,….

Rockline: Imate li na umu kakve posebno vrijedne mlade grupe u Sloveniji koje svojom autorskom pronicljivošću zaslužuju pozornost?
Dare: Osobno bih izdvojio nedavno čute Mr. Vontone, onda su tu neki Last Day Here, koji su vrlo zanimljivi i stalno šire svoje glazbene vidike. Od starijih da spomenem još naše dugogodišnje prijatelje Shyam. Njih jako poštujemo.
Pero: I ta nova indie rock scena je zanimljiva, tu su primjerice grupe We Can’t Sleep At Night pa Arčibald Arčibald.

fotografije: Nina Grad

Galerija slika

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići