Autor: Urban Bolta
Mjesto: Orpheum / Graz / Austrija
Datum intervjua: 20.02.2014
John Mayall je glazbena legenda koja i s navršenih osamdeset godina još uvijek neumorno koncertira diljem svijeta. Riječ je o gospodinu kojemu se nadimak »kum britanskog bluesa« ne drži uzalud! Mayallovi albumi iz sredine šezdesetih na prijelazu u sedamdesete utrli su razvojni put britanskom blues rock bumu, a u njegovoj su se postavi, među ostalim, kalila tako eminentna imena kao što su Eric Clapton, Peter Green, Mick Fleetwood (Fleetwood Mac), Andy Fraser (Free), Mick Taylor (The Rolling Stones)… Jedan od najutjecajnijih bijelih blues gitarista svog vremena i u idućim je desetljećima u novoj sredini s druge strane Atlantika, stalnim novim izdanjima, znao njegovati svoju dušu, sve do danas, kad sijedi starac (p)ostaje jedan od najautentičnijih spomenika glazbene iskrenosti šezdesetih godina prošlog stoljeća.
U kasno poslijepodne, nakon završene tonske probe, i dalje vitalni John Mayall odvojio je nekoliko minuta za kratak razgovor za Rockline. Iako pomalo suzdržan i diplomatičan u odgovorima, Mayall je u opuštenoj atmosferi backstagea grazke dvorane Orpheum iznio nekoliko zanimljivih misli i dokazao da su unatoč godinama um (i tijelo) i dalje u kondiciji vrijednoj poštovanja.
Pozdrav, gospodine Mayall! Usred ste turneje po kontinentalnoj Europi, jeste li zadovoljni njezinim dosadašnjim tijekom?
John: Sredina turneje je zasad še daleko (smijeh). Inače sve ide po planu, tako da sam zadovoljan.
Pregledavao sam vašu web stranicu. Vidio sam da svirate doslovno svaki dan, tijekom turneje rijetko si priuštite dan odmora. Zar se nikad ne dogodi da ujutro ustanete, pogledate se u ogledalo i upitate se: “treba li mi zaista sviranje svaki dan”?
John: Koncertiranje je moja strast, kroz glazbu se izražavam. Svaki će vam glazbenik znati reći da je sviranje glazbe uživo divno iskustvo, a uz to mi sviranje donosi i svagdanji kruh. To je moj posao, ali ne samo to, to je više od toga. Glazba je put mog života, iz nje izvire i sva energija koju još uvijek imam, pa mi ni u ovim godinama svakodnevno sviranje ne zadaje problema.
Kad ste raspustili Bluesbreakerse, okupili ste oko sebe novu ekipu pratećih glazbenika s kojima svirate već pet godina. Izgleda da se dobro razumijete i da dobro funkcionirate zajedno?
John: Da, točno. Riječ je o izvanrednim glazbenicima s kojima na turnejama iskreno uživam. Dobru kemiju i razumijevanje smo oplemenili posve novim albumom koji izlazi u ožujku. Zvat će se »A Special Life«, danas će ga već biti moguće kupiti, pa će tako i posjetitelji moći čuti što smo radili u posljednje vrijeme. Dakle, iako će album službeno izići tek u ožujku, posjetitelji koncerata aktualne turneje moći će ga kupiti i ranije.
Tijekom godina svirali ste s brojnim izvanrednim glazbenicima. Jeste li danas još uvijek u kontaktu sa svim tim eminencijama ili ste se kroz godine udaljili jedni od drugih?
John: Ako misliš na glazbenike koji su poznatiji od mene, odgovor je: uglavnom ne. Poštujem njihovo privatno vrijeme i ni na kraj mi pameti ne pada da bih pitao za njihove telefonske brojeve ili nešto slično. Povremeno se dogodi da slučajno naletim na nekog od starih prijatelja, ali redovite kontakte među sobom ne održavamo.
Pročitao sam da ste nekoć studirali dizajn.
John: Da, to je doista davno, time sam se bavio prije nego što sam se aktivnije posvetio glazbi.
Tijekom karijere oblikovali ste nekoliko naslovnica vlastitih albuma. A danas, živi li ta vrsta umjetnosti još u vama?
John: Nećeš vjerovati, još uvijek. Naime, oblikovao sam i naslovnicu aktualnog albuma »A Special Life«.
Imaju li, po vašem mišljenju, glazba i dizajn puno zajedničkog?
John: I glazba i dizajn svojevrsne su vrste umjetnosti kroz koje umjetnik izražava sebe i svoje misli. Nije važno govorimo li o glazbi, filmu ili nekoj trećoj vrsti umjetnosti, na svakom od tih područja umjetnik treba dar, osjećaj i pravu žicu, možda je upravo to poveznica među tisućama različitih lica umjetnosti. Na kraju shvatiš da su sve sfere umjetnosti međusobno na ovaj ili onaj način povezane.
Iznimno ste iskusan glazbenik, koncertima ste proputovali svijet. Je li se kroz godine promijenilo nešto među vašim slušateljima, prihvaćaju li ljudi vašu glazbu još uvijek kao nekoć?
John: Ne, uopće ne, ne primjećujem nikakvu bitnu razliku između nekoć i danas. Govorimo o bluesu, ljudi diljem svijeta vole blues, a ni kroz vrijeme se stvari tu nisu puno mijenjale.
Mislite li da blues ima budućnost? Jer, ruku na srce, taj je glazbeni izraz mojoj generaciji danas već posve stran.
John: Što ja znam. Gdje god sviramo, a sviramo diljem svijeta, publika nas lijepo primi, a publiku obično čine sve generacije, i mlađi ljubitelji bluesa. Očito radimo nešto kako treba. (smijeh)
Vaše riječi zvuče vrlo optimistično, no kao što sam rekao, u krugu mojih prijatelja tek je šačica ljudi koji se mogu poistovjetiti s bluesom.
John: Onda ne mogu reći ništa drugo nego da ne znaju što propuštaju.
To znam! (smijeh) Što se tiče mog sljedećeg pitanja, uvjeren sam da unaprijed znam vaš odgovor, ali ipak, Beatlesi ili Rolling Stonesi?
John: Na to pitanje nema odgovora. Nemoguće je međusobno uspoređivati tako izvrsne bendove. Doduše, oboje potječu iz istog vremena, ali riječ je o posve različitim sastavima, svaki sa svojom pričom, jedinstvenim zvukom i razvojem. Svi glazbenici njihova kova, bez obzira na to koliko su uspješni u nekom razdoblju karijere, njeguju prepoznatljiv, nezamjenjiv stil, a različite glazbene izraze nemoguće je međusobno uspoređivati.
Tijekom šezdesetih bili ste prilično usko povezani s Rolling Stonesima. Družili ste se s pokojnim Brianom Jonesom, poznavali ste Micka Jaggera, naposljetku je u vašem bendu svirao Mick Taylor. Jeste li na bilo koji način bili povezani i s Beatlesima, imate li u vezi s njima kakvu zanimljivu anegdotu?
John: Jedini kojeg sam bolje poznavao bio je Paul McCartney, ovlaš sam poznavao i Ringa Starra, s kojim sam jednom razgovarao na nekoj zabavi. Više-manje, Paul je jedini s kojim smo bili prijatelji.
Još samo posljednje pitanje. Što možemo očekivati od danasšnjeg koncerta, hoćete li predstaviti i nešto svježeg materijala?
John: Možete očekivati ugodnu večer (gospodin Mayall potom ustane, posve mladenački se sagne do obližnje putne torbe, izvuče iz nje jedan primjerak novog albuma i pruži mi ga). Da možeš i doma slušati moje najnovije skladbe. Uživaj večeras i širi dalje vijest o našem novom albumu, uživaj u svoj dobroj glazbi ovog svijeta.
Hvala lijepa na vašem vremenu, gospodine Mayall!
Intervju vodio: Urban Bolta
Fotografije: Mitja Groznik
Izvješće s koncerta možete pročitati ovdje.
Galerija slika
