Continuum

John Mayer je čovjek kojemu je skladanje ozbiljnih i dubokih, ali i spontano veselih pjesama sitnica. Na albumu Continuum, koji ga diže više nego ikad, pozornost posvećuje brzom bježanju suvremenog čovjeka u danima koji su sve kraći i kraći. Stop the train jedna je od takvih skladbi, a kad to napiše tridesetogodišnjak, sigurno će držati da živimo bez daha. Continuum se izvedbeno temelji na istom triju koji je snimio koncertni album Try, a pomažu i neki gosti. Među njima su trubač Roy Hargrove i gitarist Ben Harper. Na njemu je prelijepa glazba, Mayer se predstavlja kao izvrstan gitarist, iako će neki reći da je puno uzeo od Erica Claptona, a možda još više od Jimija Hendrixa, čiji Bold as love možeš naći na albumu Continuum. Možda pak previše Mayer duguje pokojnom majstoru bluesa Stevieju Rayu Vaughanu, jer mu se pokušava približiti tehnikom sviranja gitare, pa je čak i slične glasnice dobio od prirode. Mayerov pomak prema bluesovskijim vodama seže još u 2003., kad je počeo surađivati na pločama legendi poput Buddyja Guyja, B.B. Kinga i Herbieja Hancocka. Očito je da mu se blues i dijelom jazz jako sviđaju jer se rado utapa u njih. Prelijepe su neke balade, primjerice Dreaming with a broken heart. Mayer je albumu Continuum dao takav naslov i zato što je na koncertima otkrio pravu ljubav – blues. Zato je na njega uvrstio skladbe Daughters i Something’s missing s albuma Heavier things, da pokaže u kojem smjeru ide. Za nadgradnju na albumu Continuum dobivamo još skladbe Vultures i Gravity s albuma Try: The John Mayer trio – Live in concert. Time lako zadrži stare slušatelje. Za zvuk su se pobrinuli Mayer i bubnjar Steve Jordan, koji su glazbu zamotali u ugodno zvučno tkivo u kojem je sve na svom mjestu. Mayer zna da se treba učiti od ljudi koji su iza sebe ostavili oređena uspješna dostignuća. I netko drugi mogao bi se ugledati na njega. Ne treba slijepo slijediti neke uzorke i smjernice, nego izvući najbolje od prije i dodati vlastite ideje. To je obično dobitna kombinacija, barem Mayer to jako dobro zna. Time se svrstava među najreprezentativnije glazbenike svoje generacije. Mayer u tekstovima putuje od društveno-poličke do romantične – ljubavne tematike, uvijek aludira na pojedinca, a misli na općenito.