Autor: Rok Klemše
Izvođač: Korpiklaani
Izdavačka kuća: Napalm Records
Izlazak: 2007
Šumski klan vraća udarac! Ovaj put u četvrtom izdanju. Jedva je godinu dana prošlo od njihova zadnjeg izdanja Tales Along This Road (2006), a nezaustavljivi Finci već nam nude novi studijski album pod naslovom Tervaskanto. Na koju god pozornicu stupili, Korpiklaani dižu temperaturu do vrelišta i svojim veseljačkim, poskočnim folk metalom bez po muke tjeraju mase u grozničavi pivski ples. Očito negdje duboko u nama još uvijek živi neka iskonska energija, koju Korpiklaani znaju dozvati na van poskočnom mješavinom finskih folk napjeva i tradicionalnih instrumenata pomiješanih s metalom.
Upravo tu dozu finskog “humppa” metala nudi i Tervaskanto, samo što Korpiklaani ovaj put stavljaju još više naglaska na folk, i upravo ih to odvaja od srodnih folk metal bendova, koji ipak mnogo više naglaska stavljaju na snažniju, metalsku stranu. No folk instrumenti poput frula, harmonike, jouhikka i violine i dalje su pomiješani s metalskim gitarama i glazbi daju poseban autentičan osjećaj i čar, koji postižu samo Korpiklaani. Ako te je zadnji, poprilično black metalski obojen album sunarodnjaka Korpiklaanija, Finntroll Ur Jordens Djup (recenziju možeš pročitati OVDJE), razočarao, onda je Tervaskanto pravo rješenje za tebe. I dalje su tu prije svega veseljačke, optimistične, poskočne pivske pjesme, koje s vremena na vrijeme smire introspektivnije, sporije i melankolične skladbe, iako ih je manje nego na prethodna tri albuma. Uvodna skladba Let’s Drink već je po ustaljenoj Korpiklaani praksi pivska feštа, slično kao Wooden Pints (Spirit of the Forest, 2003) ili Happy Little Boozer (Tales Along This Road, 2006), i odmah na početku daje ton albumu Tervaskanto. Tipični, a odlični Korpiklaani! Neki će možda upravo tu tražiti najslabiju stranu albuma, Tervaskanto naime ne donosi ništa novo. No zašto bi Korpiklaani uopće mijenjali upravo ono po čemu su najpoznatiji? Tervaskanto je nabijen jurećim melodijama, vrištećim refrenima, ubojitim power akordima i osebujnim Korpiklaani humorom. Vokali masterminda..eee…beer mastera Jonnea Järvelä i dalje su taman dovoljno agresivni i grubi, a s melodijskim linijama harmonike i violine odlično se slažu. Nevjerojatno zarazним Korpiklaanima jednostavno se nije moguće othrvati. Ako te Let’s Drink ili Veriset Äpärät ne dignu na noge, mislim da je vrijeme za posjet liječniku da ti provjeri kuca li ti srce još. Korpiklaani si između svakog vrča piva uzimaju i vrijeme za odmor i nude prelijepe melodije i raznoliko ozračje. Vesilahden Veräjillä oduševljava akustičnim gitarama, Palovana je melankolična, a Misty Fields epska i dinamična. Dvije instrumentalne skladbe, Running With the Wolves i Nordic Feast, odlično pokazuju skladateljske sposobnosti Korpiklaanija.
Korpiklaani na Tervaskanto ne izmišljaju toplu vodu, nego rade ono što znaju, i to u najboljem mogućem svjetlu. Finci sa svakim komadom sve više oduševljavaju… ako, naravno, niste zaposleni dvostrukim, trostrukim,… vidom. Ovogodišnji Metalcamp bit će odlična prilika da se zavrtimo kao trolovi i nazdravimo tankardima! Živjeli!
Postava
Jonne Järvelä – vokal, gitara
Cane – gitara
Jarkko Aaltonen – bas gitara
Matti “Matson” Johansson – bubnjevi
Hittavainen – violina, jouhikko, gajde, frula
Juho Kauppinen – harmonika
Produkcija
Samu Oittinen
Popis skladbi
1. Let’s Drink 02:43
2. Tervaskanto 03:54
3. Viima 03:33
4. Veriset Äpärät 04:27
5. Running with Wolves 03:53
6. Liekkiön Isku 02:56
7. Palovana 05:04
8. Karhunkaatolaulu 02:52
9. Misty Fields 03:25
10. Vesilahden Veräjillä 06:58
11. Nordic Feast 02:46
