Give Me Your Soul… Please
Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: King Diamond
Izdavač: Massacre Records
Izlazak: 2007
Ocjena: 4/5
Ne nalaziš svaki dan heavy metal izvođača koji se može pohvaliti tako snažnim atributom osebujnosti poruka kakvu nudi gospodin King Diamond! Govorimo naravno o kontinuitetu klasične “eighties” heavy metal tradicije, iz koje King Diamond i dolazi. Novi album, već dvanaesti po redu u njegovoj iskrivoj 25-godišnjoj karijeri, da odmah kažem, ništa je manje zanimljiv od Kingovih najboljih dosega. Naravno, utopija je tražiti nove “Abigail” (1987) ili “Fatal Portrait” (1986), ali nakon otprilike sedam godina suživota gitarskog dvojca Weed/La Rocque upravo se na novom albumu “Give Me Your Soul… Please” kombinacija tih dviju iskri diže na razinu kvalitete kakvu viđamo kad govorimo o povezanosti dvaju ravnopravnih gitarista/solista u bendu.
Zanimljive su, naime, sljedeće primjedbe. King Diamond se na novom albumu više nego ikad drži u nišim registrima, što album približava pristupima koje je koristio u Mercyful Fate. Nadalje, uspjelo mu je složiti album skladbi koje redom briljiraju snažnom izražajnošću refrena što te zgrabe od prve, a svojom neposrednosti, udarnosti i istodobnom melodičnosti naglasavaju da marka kova King Diamond jednostavno ne zna, ne može i, što je najvažnije, nikako ne uspijeva razočarati ni sebe ni svoje obožavatelje. Na albumu je lako primijetiti (što nas katapultira u rano Kingovo razdoblje) izuzetnu detaljnost skladbi u odabiru dodanih gitarskih ukrasa te u načinu na koji se brižno uklapaju sve moguće vragolije obaju gitarista, koje prate crvenu nit što je daju beskompromisni temeljni rifovi. Već je prva pjesma pravi naslov za to. Osnovni rif s odabranim beatom priziva paralele s otrovnošću skladbe Painkiller (Judas Priest), a udarni, melodično pjevni “singalong” refren naravno je potpuno Kingov. Gitaristi su pritom album oplemenili još na jedan veoma važan način! Svoju odličnu međusobnu komunikaciju potvrdili su načinom na koji prepleću i ugrađuju podijeljene solaže. Dvojica majstora pažljivo biraju kamo s tonovima improvizacija, ne kidaju fluidnost albuma, nego uspješno nadopunjuju i nadograđuju udarnost i dramu. U samom savršenstvu spajanja klasičnih elemenata na koje smo kod King Diamonda navikli, na albumu zasigurno istiše naslovna skladba!
Kingu se pomalo osjeti da su godine duge karijere nedvojbeno ostavile traga na živahnoj odzivnosti glasnica i ostalih elemenata grlene konstrukcije. A opet, halo? Govorimo o King Diamondu. Bez brige. Ovdje je potrebna mješavina terorizirajuće jeze koja će vrebati na tebe u svakom koraku koji odmjeriš kroz album! King opet pobjednički kombinira svoje prepoznatljivo ekstremno visoko, čisto zavijajuće, zlobno pjevanje u stilu vila što prizivaju smrt (keltski: “banshee”) ili vučjeg zavijanja na mjesec, koje je čvrsto prizemljeno hrapavijim, niše intoniranim i izravnijim vokalnim napadima. Dinamično valovanje raspoloženja Kingu je na novom konceptualnom albumu još jedne horor priče opet bilo kao za šalu ne samo uhvatiti nego ga i u vrhuncu istaknuti, a to je, jasno, bila i sama osnovna želja umjetnika.
Iako sam spominjao visoku pjevnost i grabežljivu melodičnost visokoudarnih skladbi, Kingova je vokalna interpretacija, kao i uvijek, ta koja album otežava do te mjere da je čovjeku potrebno prilično vremena da mu sjedne u uši. I tako treba biti, inače ovo ne bi bio album King Diamonda. “Give Me Your Soul…Please” vrlo je kompaktna ploča čije su skladbe po ekspresivnosti posve ravnopravne. Baladnih uspavanki nema, uz iznimku završne Moving On, što pak od nje traži sam koncept. Novi King Diamond opet nudi čist i najiskreniji heavy metal, griješno sladak i kroz sotonsko ludilo istodobno poguban, što mu je ionako osnovni cilj!
Usprkos zaštitnim znakovima koje nosi vokalna interpretacija Kinga Diamonda, na albumu je ipak primjetan pomak od Kingove izloženosti prema tijelu samog benda. Dakle, na “Give Me Your Soul.. Please” može se osjetiti da bend ima primat nad centraliziranom figurom Kinga Diamonda, čemu smo svjedoci na većini ploča King Diamonda. A ta činjenica opet pred uši i oči stavlja smislenost usporedbi s Mercyful Fate.
Nakon prilično prosječnih prethodnika “Abigail II”: The Revenge” (2002) i “The Puppet Master” (2003), četverogodišnji razmak do izlaska nove ploče bio je iznimno koristan! “Give Me your Soul… Please” ploča je koja diše i bije žarko intenzivno te uistinu “Diamondovski”, i album je koji obožavatelji već imaju. King Diamond s njim ostaje doma, dakle ondje gdje je najjači. Jedinstveni interpret, ludi genij jezovite poezije i “Vincent Price heavy metala” ne pozna milosti. S nama je još jedna prvorazredna horor priča, nakon čijeg ćete slušanja dugo osjećati debeo knedl u grlu!
Postava
King Diamond – vokal
Andy La Rocque – gitara
Mike Wead – gitara
Hal Patino – bas-gitara
Matt Thompson – bubnjevi
Produkcija
King Diamond & Andy La Rocque
Popis skladbi
1. Dead
2. Never Ending Hill
3. Is Anybody Here?
4. Black of Night
5. Mirror Mirror
6. Cellar
7. Pictures in Red
8. Give Me Your Soul
9. Floating Head
10. Cold as Ice
11. Shapes of Black
12. Girl in the Bloody Dress
13. Moving On
Trajanje albuma: 54.06