Izvođač: Cornerstone
Izdavač: Massacre Records
Izlazak: 2007
Cornerstone – dijete klavijaturista danskih melodičnih hard rockera Steena Mogensena i bivšeg Y.J.Malmsteen’s Rising Force/Rainbow vrištača Doogiea Whitea, vraćaju se s četvrtim studijskim albumom. To je bez zadrške glazba za sve vas kojima nedostaju Rainbow i stari Deep Purple. S tom razlikom da su klavijature vremenski osuvremenjene i unose modni hard rock zvuk za koji je kriv logičan “up-date synthesizera”. Naravno, ne nedostaje ni toplih zagrljaja klasičnog zvuka orgulja, bez toga u ovakvoj hard rock branši jednostavno ne ide. Ako tome dodamo napisane rifove, koji u trenucima doista podsjećaju kao da ih je napisao sam kitarski bog Ritchie Blackmore, da ne govorim o točkastim gitarskim prijelazima, koji u brušenju dugih “slide-ova” stenju kao da ih vuče Ritchie (Mother Of Mercy, naslovna pjesma s “Gates Of Babylon rejnboviš” arabeskama), dalje dakako besprijekornu egzekuciju Doogiea Whitea, koji ne skriva sličnost s Ronniejem Jamesom Diom u boji, rasponu i načinu na koji pristupa izboru melodije pjevanja stihova, onda nije potrebno više previše “doktoriranja” ni oko “Two Tales Of One Tommorow”. Da ne govorim o mistici i okultizmu u stihovima, što je naslijeđeno naravno od nikoga drugog nego od gospodina Dija.
I četvrti album klasičan je nastavak Cornerstone priče. Pjesme su opet savršeno dorađene, i u produkciji (navijena živost paklenski je naglašena), kompaktne, s izrađenim grabežljivim refrenima, koji su naravno atmosferični vrhunci pjesama, pažljivo dodanim instrumentalnim ukrasima (melodični interludiji, tradicionalne gitarske solaže), voluminozno naglašenom bas nogom, višeglasnim vokalnim harmonijama, ukratko, za produkcijskim i skladateljskim kormilom našli su se stari iskusni mačkori koji u poslu ne zatajuju. Motivske i ritmičke raznolikosti ima u raskošnom izobilju, a album se može pohvaliti stalno visokom dinamičnošću i raspoloženjskim valovanjem.
Dakle, nakon ovih zaključaka Cornerstone i dalje ostaju odličan Rainbow klon (to će i ostati) i simpatičan odgovor na pitanje gdje bi glazbeno danas bili Rainbow da je Ritchieju bilo stalo do toga. Mogensenove klavijature doduše unose dašak Royal Hunt simfonijske teatralnosti (Starlight And Mystery – Mogensenova barocco solaža, ali i to su, zaboga, već radili Rainbow), no ostali su sastojci snažno podređeni utjecajima Rainbow, tako da će ovo biti album kojem će se razveseliti baš svi ljubitelji klasičnog Blackmore Deep Purple plus Rainbow plus Dio pristupa. Završnoj visokoj tragičnoj drami u We Are The Dead, pak, razveselit će se, kao trešnji na vrhu šlaga voćne kupe, ljubitelji Black Sabbath Ronnie James Dio ere 1980 – 1982.
Cornerstone su zanimljivo i nakon četvrtog albuma podcijenjeni. Nude izuzetnu kvalitetu, potpuno odjevenu u tradiciju klasične hard rock škole sedamdesetih, protkanu čipkom modernije zvučne produkcije i aranžmana te zvuka klavijatura. Otkud onda kronična zanemarenost grupe? Svakako je hard rock danas potisnut u alternativu i potpuni nezainteresiranost masa, a uz to Cornerstone vrlo očito voze po Rainbow tragu, tako da uza svu visoku kvalitetnu uvjerljivost “Two Tales Of One Tommorow” ostaje okrutna činjenica da, čak i ako ti uši zaobiđu ovaj album, praktički ne propuštaš ništa.
Postava
Doogie White – vokal
Kasper Damgaard – gitara
Rune Brink – gitara
Steen Mogensen – klavijature, bas gitara
Allan Sorensen – bubnjevi
Produkcija
Cornerstone
Popis pjesama
1. Misery
2. One Man’s Hell
3. Mother Of Mercy
4. Two Tales Of One Tomorrow
5. Prey
6. Blinded
7. Starlight And Mystery
8. The Dance
9. Wicked
10. We Are The Dead
Trajanje albuma: 55.23
