Izvođač: Circus Maximus
Izdavač: Frontiers Records
Izdanje: 2007
Ljudi! Iza ovog albuma i ne samo iza ovog albuma,… ovdje se naime krije puno, puno više! Počnimo ovako! S ovim bendom Circus Maximus, stvarno nema zezancije. Bez okolišanja kažem ravno u lice da je Europa napokon dobila izravan odgovor na američki “fenomen” Dream Theater. Očito je progresivni metal pokret na skandinavskom u punom cvatu. Tu su Mind’s Eye, Seventh Wonder, Platitude… a nijedan od njih nema tako savršenu tehničku perfekciju kao baš Circus Maximus, koji s izbrušenošću tog atributa ozbiljno izazivaju dostignuća Dream Theater. Ipak, između Dream Theater i Circus Maximus postoji (najmanje jedna) velika i vrlo važna razlika, koja zapravo stvara teško premostivu provaliju u distinkciji glazbenog ekspresionizma između dviju skupina.
Circus Maximus definitivno znaju svirati paklenski brzo, svom snagom, a pritom ne uspijevaju promašiti ni notu, sve djeluje nepogrešivo, ali za razliku od Dream Theater, Circus Maximus se u prvom redu brinu za očuvanje velikih melodija, koje nikako ne razbijaju nelogičnim solističkim bijegovima, što nemilosrdno fragmentiraju kompaktnost melodija kod Dream Theater ili onemogućuju da slušatelju uopće u glavi ostane neki motiv. Dream Theater su se od toga udaljili nakon albuma “Images And Words” (1992) i Circus Maximus su s te strane pravi melem za sve koji nedostaje vam “Kevin Moore” era Dream Theater, s europskom produkcijom!
“Isolate” je nasljednik prvijenca skupine “The 1st Chapter” (2005). Circus Maximus za razliku od prvijenca nude manje klišejskih sličnosti sa svojim velikim uzorima Dream Theater. Osobito otrovno povlače na Dream Theater klavijature Circus Maximus, koje su zapravo mješavina onoga što bi danas trebao raditi Jordan Rudess u Dream Theater umjesto davno pobjeglog Kevina Moorea, pa mu nikako ne uspijeva, odnosno u ovom slučaju po nekim zvučnim umetcima atmosferično Circus Maximus podsjećaju čak i na prave retro “Moore” DT štosove. Kombinaciju Moorea i najboljeg što Rudess nikad nije dao u Dream Theater nudi na “Isolate” izravno instrumental Sane No More. Čista fantastika, koju nijedni Dream Theater više nisu sposobni stvoriti! “The 1st Chapter” to još u većoj mjeri nikako nije skrivao. Na “The 1st Chapter” suočavali smo se i s gradnjom posve orkestralnih interludija, koji su atmosferično snažno vukli na Symphony X. A što su zapravo Symphony X? Dream Theater s melodijom. Prema tome su Circus Maximus “europski” Symphony X. Možda doista. Na prvijencu “The 1st Chapter” još jesu.
Ovaj put je odmak od toga, postignut s “Isolate”, zanimljiv u smjeru plasiranja još veće kompaktnosti vrhunski izrađenih velikih melodija, koje nude slušatelju veliku kost za glodanje, jednostavno mame na dugo slušanje, na užitke beskonačnog off-racionalnog plutanja u punoći zvučne slike i raznolikog višeslojnog stava skupine koja je istodobno uspjela zadržati sočnu dozu nepredvidivih obrata, koji motivski jedan u drugi posve neuhvatljivo fluidno teku. To je album koji poziva na višekratno slušanje i istodobno bogato nagrađuje. Skupina posjeduje onaj magični osjećaj za to da juri punom snagom, juri fluidno, juri visoko atmosferično, juri moćno, višeslojno. Svi gradivni elementi samoojačavaju se i magnificiraju do savršenstva i svi članovi skupine našli su se na potpuno istoj frekvenciji. Fokus je jedinstven. Međusobna komunikacija klavijatura i gitara, unakrsno bljuvanje vatre otrovno nauljenih brzih solaža, bombastika ritam linije koja neprestano grize u progresivno slomljenom ritmičkom eksperimentiranju. Tu se neprestano “događa”! Vrhunski i izravan dokaz je nova skladba Abyss, koja uz sve to “trenje” mnogih čimbenika zadržava enormnu količinu melodije i kompaktne motivske čvrstoće! Michael Eriksen je pjevač kojeg ne možeš naći da raste na svakom drvetu. Taj tip ima rijedak karizmu i šarm da nosi kristalnu jasnoću i oštrinu snage recimo Europeova pjevača Joeyja Tempesta, u linijama koje bira pak ne može sakriti ugledanje na tehničku izbrušenost Jamesa LaBriea (Dream Theater) i naravno njegove ekselencije Geoffa Tatea (Queensryche).
“Isolate” općenito u prvom dijelu iznenadi uključivanjem melodičnih motiva koji vuku na melodični hard rock (refren u Arrival Of Love, udarna balada Zero), što je u dramatičnom melosu nanizanih i dinamički neprestano promjenjivih visoko vibrantnih atmosfera otrovno grabežljivo. Zanimljiv i izravan križanac je Wither (predrefren s referencama melodičnog hard rocka, s prijelazom Dream Theater “Falling Into Infinity” viže, tik prije refrena). Tih dodira “The 1st Chapter” nije imala naglašenih, ali je nosila potencijalne polazišne točke koje bi mogle nagovještavati razvoj skupine u tom smjeru. U drugom dijelu album “Isolate” dobiva visoka progresivno metalska raširena krila kroz skladbe Mouth Of Madness te Ultimate Sacrifice, između kojih se zbijeni kompaktniji kraći zapaljivac From Childhood’s Hour naprosto gubi.
“The 1st Chapter” služila je u prvom redu za afirmaciju ega Circus Maximus. “Isolate” u tom pogledu nudi još više. Trenutačno su Circus Maximus najžešći progressive metal bend u Europi, pogotovo nakon stvaralačkog zamaha. “Isolate” znači odmak skupine od klišejske opsesije prvijenca za postizanjem onoga što mogu postići ili su postizali Dream Theater. Skupina je s odzivom kritične mase dobila potvrdu ega. S “Isolate” je potrebu za potvrđivanjem toga prerasla, što se odražava u posve opuštenom nastavku evolucije Circus Maximus, koji s “Isolate” dobiva svoj jasno prepoznatljiv glazbeni izraz, za kojeg će biti zanimljivo promatrati kako će se dalje razvijati. Dokle mogu Circus Maximus doseći i što nam mogu otkriti novog? Na ovoj točki su još uvijek glazbena nepoznanica te stoga vruć i nezaustavljivo privlačan bend!
Postava
Michael Eriksen – vokal
Mats Haugen – gitara
Lasse Finbroten – klavijature
Glen Cato Möllen – bas gitara
Truls Haugen – bubnjevi
Produkcija
Circus Maximus
Popis skladbi
1. Darkened Mind
2. Abyss
3. Wither
4. Sane No More [Instrumental]
5. Arrival of Love
6. Zero
7. Mouth of Madness
8. From Childhood’s Hour…
9. Ultimate Sacrifice
Trajanje albuma: 54.58
