Izvođač: Eden's Curse
Izdavač: AFM Records
Izdanje: 2007
Eden’s Curse, novi bend i stari znanci. Ideju za pokretanje Eden’s Curse dobili su američki vokal Michael Eden i basist, Škot, Paul Logue (Cry Havoc). Obojica su i autori većine materijala (stihovi i kompozicije) na istoimenom studijskom prvijencu “Eden’s Curse”. Nedostajuće osnovne karike u postavi pronašli su u njemačkom gitaristu Thorstenu Koehneu, inače članu sastava Demon Drive, a priskočio je u pomoć i bubnjar, Englez, Pete Newdeck (Steve Grimmett Band), tu je i iskusni njemački klavijaturist Ferdy Doernberg (Axell Rudi Pell, ex – Rough Silk). Ukratko, internacionalna postava za koju bi se moglo očekivati da će potrošiti više vremena na međusobno “pipanje” i “razumijevanje” u studiju, ali i izvan njega. A većinu te potencijalne boljke, koja se gotovo obavezno javlja kod formacija ovakvih sastava, nabacanih sa svih strana u zadnji čas, momci su sanirali dugogodišnjim iskustvom stečenim u glazbenom biznisu te jasnim fokusom ekspresije glazbenih želja Edena i Loguea. Ako tome pribrojiš još i ime producenta, koji je na vrpce uhvatio onaj uvijek traženi jedinstveno prepoznatljivi “puls” ekipe, ime Dennisa Warda (Pink Cream 69), uspjeh praktički ne može izostati. Upravo je Dennis Ward u ovom slučaju iznimno važna karika, koji je osjetio što bend Eden’s Curse zapravo želi i što iz njega u studiju može “izvući”, u potrazi za konačnom slikom zvuka koja u zajedničkom zbroju svih malih doprinosa pojedinaca donosi još jednu savršenost.
Najprepoznatljivija figura na albumu je vokal Michaela Edena. Tip posjeduje čist, eksplozivan vokal koji unosi izniman dojam melodije, praktički idealan za zahvate AOR rocka. Osim toga, boja glasa je prepoznatljiva, što je glavni razlog, kao preduvjet, za istaknutu ulogu. Druga vrlo važna karika sastava je gitarist Thorsten Koehne, koji je odlično osjetio Logueove i Edenove ideje, što je dokazao dovršeno skladnim doprinosom raznobojnih gitarskih prijelaznih ukrasa, a posebno “idealno izrađeno izlivenim” soliranjem u srednjim instrumentalnim dijelovima, koje opću melankoliju i dašak drame u cjelokupnom ugođaju apsolutno nadograđuje, bez “rasplitanja” crvene niti odnosno kompaktnosti poante samih skladbi. Doernberg zanimljivo opet odrađuje ulogu statista, što već godinama vrlo uspješno radi u inače uigranoj ekipi Axella Rudija Pella. Dakle, čovjek ne opterećuje članke prstiju i dlanske kosti nekim iščupanim solažama, njih na klavijaturama nema, Doernberg se posvećuje apsolutno samo gradnji atmosferične zavjese pozadine u koju su upleteni osnovni gitarski rifovi.
A materijal? Atmosfera je svakako posebna, album mjestimice nosi uvjerljiv mračni dodir, odličnu mjeru dramatike. Petorka djeluje skladno i, kao što je spomenuto, Ward je iz svih članova izvukao maksimum. Kompaktno, vrhunska egzekucija na polju melodičnog hard rocka.
Visoka drama uspostavlja se u trenu u uvodu Book Of Life, koji se prelijeva u udarni Judgement Day. Ta skladba potvrđuje uspješnost i smjelost skladateljskog tandema Logue/Eden. Komad je vrlo tečan, adrenalinski nabrušen, a ističu se riff i samo rifanje Koehnea, tip otrovno “rastavlja na četvero” gitaru u solističkom ludilu koje je majstorski skladno uklopljeno u srednji instrumentalni dio. Refren je dubinski naglašen te dodatno poduprt ukusnim ogrtačem višeglasnih vokalnih harmonija u pozadini. Eden’s Curse žive bljuju u međusobnoj interakciji. Nastavljamo sa srednje brzom atmosferično natempiranom Eyes Of The World, koja je zapravo “izgubljena” pjesma sastava Evidence One, a doprinio ju je član grupe Evience One Carsten Schultz. Ona nas vodi u apsolutnu nadogradnju energije albuma spomenutih atributa otvarajućeg Judgement Day. Stjenovito pulsiranje ritam linije, koja je udaljena na kontrastnu atmosferičnu ravnalicu nasuprot prvoj fronti (riff, vokal, klavijature), ne jenjava u Stronger Than The Faith. Eden kraljuje izvanrednim rasponom, šarolikim otklonima pjevačkog pristupa te naravno stvaranjem kontrastnih suprotnosti između eksplozivnosti i suptilne sofisticiranosti. Tip je prvi magnet ovog albuma, uz izvrstan rad na gitari! The Voice Inside je prva stvar uz koju na površinu izbija klišej “Gotthardovskog” refrena, prva i jedina (hvala bogu) balada albuma, balada bez posebnosti. Zanimljivo je, međutim, da iza nje stoji nabijeni hard rock napad s After The Love Is Gone, koji opet podiže dinamiku i atmosferu na jako nakostriješenu razinu. Jedan od vrhunaca albuma, u kojem je veza refrena i predrefrena sa skladateljske strane doslovno savršena. Fly Away s impozantnim vokalnim harmonijama u refrenu učvršćuje dramu albuma i nosi je na višu razinu. Magija uhvaćena u radu na gitari posebno iskri u mračnijoj What Are you Waiting For, nabrekli navijeni rocker koji poskakuje na izvanrednom pulsu ritam linije! Eden’s Curse, naslovna skladba, rjeđa je stvar ovog albuma, koja se temelji na isticanju “već čutog”, ali potez koji apsolutno pripada na album, koji na ovoj točki nikako ne skreće s puta. Visoko melodično i tečno i dalje. Nakon “plakanja” slijedi izvanredna visokooktanska injekcija, koja kao takva potvrđuje gdje su Eden’s Curse zapravo najjači. Kad navijaju sve gumbe na 10 i prebace u najvišu! Snaga vokala ovdje je krajnje iskorištena u smislu da uz (s)eksplozivnost donosi maksimum melodije. To je komad Don’t Bring Me Down uz koji krv u žilama temeljito uzavri, uživajte u gitarskom soliranju. Otrovno “leppardovski” Heaven Touch Me i dalje ubija u savršenstvu složenom šarenilu, dok The Bruce (intro) i komad Fallen King povezuju Logueovo podrijetlo s naslovom albuma. Materijalizacija prokletstva koje je bdjelo nad Škotima, pri njihovoj konačnoj predaji i priznanju nove vladavine engleskog imperija. Kako se po naslovu može i očekivati, to je dramatična tužaljka, na čijem je početku smješten orkestralno začinjen mirniji dio. Taj se preko prijelaza prelijeva u još jednog melodičnog rockera, s novim zavodljivim refrenom, koji bi mogao biti izvrstan završetak albuma, nakon kojeg okus Eden’s Curse nakon slušanja još dugo ne nestaje iz ušiju. Na kraj albuma postavljena je obrada iz filma Rock Star pod naslovom We All Die Young, sa šakom bluesa, pa skladba tako odstupa od ostatka materijala na albumu, zato je ni ne treba žaliti.
Album “Eden’s Curse” izvrstan je prvijenac. S obzirom na istaknute kvalitete i posebnosti pojedinaca, koje su odlično izložene i naglašene pod producentskom palicom Dennisa Warda, gotovo je nemoguće povjerovati da se bend, namješan sa svih strana, uhvatio međusobno u tako kratkom vremenu. Međutim, očito je da je kvintet u trenu susreta našao zajednički jezik percepcije i posljedično konstruktivne magnifikacije pojedinih glazbenih ideja. Kako god, u prvom redu tu najveća zahvala za izvrsnost prvijenca ide jedinstvenoj produkciji, koja spaja živost, jasnu te kontrastno naglašenu zvučnu dubinu između ritam linije i prve fronte, kroz koju šiba autoritativna vokalna snaga fascinantnog Michaela Edena. S obzirom na svježinu ideja, dinamiku, visoku dramatičnu atmosferu prvijenca, nema razloga da od Eden’s Curse u budućnosti ne očekujemo nadogradnju toga! Melodični hard rock danas jednostavno treba ovakve albume!
Postava
Michael Eden – vokal
Thorsten Koehne – gitara
Ferdy Doernberg – klavijature
Paul Logue – bas gitara
Pete Newdeck – bubnjevi
Produkcija
Dennis Ward
Popis skladbi
1. Book Of Life…
2. Judgement Day
3. Eyes Of The World
4. Stronger Than The Flame
5. The Voice Inside
6. After The Love Is Gone
7. Fly Away
8. What Are You Waiting For
9. Eden’s Curse
10. Don’t Bring Me Down
11. Heaven Touch Me
12. The Bruce (Intro)
13. Fallen King
14. We All Die Young
Trajanje albuma: 65.54
