Kolaž

Kad ti u ruke dođe CD nekog banda, naslovnica ti je sigurno prva stvar koja ti zapne za oko. Pogledaš prednju stranu, pogledaš stražnju i pustiš se iznenaditi kako će zvučati. “Imamo umjetnost da ne bismo poginuli od istine”, slavna izjava Friedricha Nietzschea, njemačkog filozofa iz 19. stoljeća, zasigurno je jedna od onih sitnica koje na naslovnici debitantskog albuma koruških rockera Pisna privlače slušateljevu pozornost. Bend s ne tako dugom poviješću sigurno je jedan od onih koji se izdvajaju iz poplave instant mješavine kvazi rockera koji traže ravnotežu na tek izvaljenim jajima. Dečki se svojim debitantskim albumom, naslovljenim “Kolaž” (izašao u prosincu 2007.), vraćaju eksperimentalnom rocku sedamdesetih. Kroz tekstove možemo naslutiti razmišljanje današnjih tinejdžera, koji još grade svoj identitet i traže svoje mjesto pod suncem. “Kolaž” sadrži trinaest različito obojenih pjesama, od akustičnih balada do bržeg rock`n`rolla, osjetimo čak i primjese punka i bluesa.

Počasno mjesto prve skladbe zauzima “A lahk` ?!”, koju možemo naći već na kompilaciji “Rock Otočec 2007”, izdanoj u lipnju 2007. Dečki su naime od sto pedeset prijavljenih bendova zauzeli odlično treće mjesto. Za spomenutu skladbu snimljen je videospot koji nažalost nema pravu priču. Ima pak znakovit tekst koji podsjeća na srednjoškolski buntovnički život, kad većina mladih slijedi način “živi brzo, umri mlad”. Tome je primjeren i tempo same skladbe. “Da se zgrabim” je čista suprotnost spomenutoj. Uz prve rifove javlja se asocijacija na refren Šifrerova “Martinovog lulčka”, koji prema kraju skladbe poslužuje prilično zavidnim gitarskim solom, što skladbu obogaćuje pozitivnim prizvukom. Prva od tri engleske skladbe na albumu, “Raindrops”, nudi nam vokalni eksperiment. Glas pjevača Dejana Vončine ovaj put zvuči puno muževnije i ozbiljnije nego u prethodnim skladbama. Tekst, koji spominje egzistencijalnu krizu prve ljubavi, nije nikakav književni vrhunac. Napisan je jednostavno i razumljivo. Kao tinejdžerska ljubav koja rijetko preživi. Dalje po albumu nas zatim vodi minutu i dvanaest sekundi dug instrumentalni intro u skladbu “Poljub”. Radi li se o krizi međuljudskih odnosa suvremenog čovjeka ili o istočnom grijehu Adama i Eve? Na početku se sve zajedno čini kao bijedno, patetično jadikovanje. Prema kraju skladbe ritam raste, zanimljivo se čuje i kratak, ali odličan solo. Balada “Trikrat potrkaj” govori o tome kako živjeti puni život u ovom brzom, zavidnom svijetu, “kjer na svetu si sebi sam, kot sebi si smrt in življenje”. Druga engleska skladba s “Kolaža” je malo više swingerski obojena “Subconsciousness”. Tekst je ponovno ljubavni, no za razliku od “Raindrops” ima malo pozitivniji prizvuk. Nada za novu ljubav umire posljednja. Čak i ako se radi samo o prolaznoj avanturi (“Slika”), vrijeme zacijeli sve rane.

Još jednu krajnost na albumu predstavlja “Senca”, koja je atipična Piksna skladba. Odjenuli su je naime u buntovničke punk boje, upotrijebili psovku ili dvije … No unatoč tome zvuči vrlo “piksnovski”. “The Oak” je vjerojatno najtužnija pjesma na albumu. Posvećena je njihovu prijatelju Klemnu Lamprehtu “Šluku”. In loving memory … Nijedan rocker po duši ne odoli mamljivim svjetovima zadrogiranosti, a Piksna nisu nimalo drugačiji. O svojim iskustvima pjevaju u “Ti”. O kakvoj se vrsti zadrogiranosti radi, prosudite sami. Još jednu dozu spoznaje jezive stvarnosti dečki nam serviraju u “… in oblačno je nebo”. Je li pomalo vjerski obojen tekst slučajnost ili namjera?

Piksna svoj debitantski album zaključuju “narodnozabavnom” i jednostavno naslovljenom pjesmom “Trinajsti komad”. Da slučajno ne zaboravimo na autohtonu slovensku glazbu.