Fantasy Black Channel
Izvođač: Late Of The Pier
Izdavačka kuća: Parlophone Records
Izdanje: 2008
Trajanje: 00:42:06
Ocjena: 3.5/5
Zamislite glazbeni koktel čiji su glavni sastojci Gary Numan, Brian Eno, Frank Zappa, Stephen Dubrich, Bill Nelson, Metronomy i Klaxons. A ako sve to začinimo još i izrazitom upotrebom električnih klavijatura te zvukom nalik pokvarenoj verglu, dobivamo englesku electro/glam/trash postavu Late of The Pier. Dečki su već svojim prvim singlom “Space And The Woods”, objavljenim u ožujku 2007., najavili da se u pretrpanoj glazbenoj industriji i poplavi raznoraznih “instant” “boy” bendova naziru drugačija vremena. Kvaliteta skrivena iza neobičnog imena.
Četvorku tinejdžera uzela je pod svoje okrilje njemačka izdavačka kuća Parlophone records pa je tako 11. kolovoza ove godine svjetlo dana ugledao njihov debitantski album “Fantasy Black Channel”. Novorođenče počinje instrumentalnim “Hot Tent Blues”, koji zvukom gitara s kraja sedamdesetih oštro zareže kroz uho. Ako ti se pilanje gitara na početku čini suprotnim naslovu, nakon minute slušanja napokon se pokaže da u ovoj skladbi od minutu i šesnaest sekundi ima i nešto bluesa. To se nastavlja u drugu skladbu “Broken”, gdje Samuel Dust napokon otvara usta. Stih “Didn`t sleep last night, couldn`t come down” vjerojatno svima djeluje previše poznato. Jednoličnost kojoj svjedočimo na početku prekida odličan solistički gitarski uložak. Skladbu zaključuje tzv. “scratchanje”, koje se gotovo bez prekida nastavlja u mnogo poskočniji već spomenuti prvi singl “Space And The Woods”, u kojem je riječ o traženju samih sebe. Jesu li se dečki našli ili ne, prosudite sami. “The Bears Are Coming” treći je objavljeni singl s ploče i zasigurno jedna od instrumentalno zanimljivijih skladbi. Začinjaju je zvukovi afričkih udaraljki, koji su intenzivniji na početku, a prema kraju polako utihnu. Negdje na sredini ponovno se pojavi “scratchanje” iz kojeg na trenutak prijeđemo na pijanu feštu, kakvu su u filmu Titanic u potpalublju priredili putnici iz nižeg razreda. Ples, pjevanje i lupanje po vrčevima piva. Za kraj pak pucanje iz sačmarice i razbijanje čaša. Kao neka standardna scena iz američkih filmova. Zvuči poznato? Očito je u modi i posuđivanje stihova od drugih izvođača. Ako je taj trend započeo Kid Rock tzv. hitom ljeta “All Summer Long”, očito ga nastavljaju upravo Late Of The Pier. Slušajući skladbu, nailazimo na iznenađujući detalj s legendarnim “Shine On You Crazy Diamond” još legendarnijih Pink Floyd, samo što su ga LOTP preradili u malo mračniji “Shine on your nightmare, shine through the tears”. Fešta se nastavlja u “Random Firl”, samo što se ovdje pojavljuje u drugačijem obliku. Zamisli živčanog muškarca koji sjedi za stolom i uporno i neprestano lupa žlicom po stolu, dok djeca u svom kutku za igru pritišću cvileće igračke. Kaos kakav nitko ne želi. Žena odnosno majka, koja je na rubu živčanog sloma, na kraju od svega zla završi “in tha closet”.
Točno na polovici albuma uz noge poskoči i srce. “Heartbeat” nikoga ne drži na stolcu. Povrh svega djeluje već nekako prije čuveno. Svjež vjetar zapuše s “Whitesnake”. Odlična skladba obogaćena glam-punkom djeluje kao pravo suprotnost svemu prethodno spomenutom. Kako kažu – “oldies goldies”. Što “VW” ima zajedničko s automobilskim koncernom, nije jasno. Ima pak na kraju, s malo jeze nadahnuta, gotovo posve instrumentalna skladba posve jasnu poruku: “Garbage! Can you smell socks?”. Najjasniju poruku “I wanna be your friend” od svih tekstova na albumu dobivamo u “Focker”, gdje se Samuel ovaj put vraća svojim izobličenim glasom. Ako smo prije govorili o sačmaricama i sličnome, dečki su za kraj posegnuli za električnim brusilicama. Doduše, ne doslovno, ali ipak zanimljivo. Više od svih pjesama na albumu iskače “The Enemy Are The Future”. Pomalo kontroverzan naslov nudi glazbu više utemeljenu na udaraljkama i bubnjevima. Naravno, ne ide mimo vokala, koji varira od glasa nalik Miki do onoga kojim je u svoje vrijeme zavodio Jim Morrison.
Ploču zaključuju “Mad Dogs And Englishman” s lagano ponavljajućim ritmom te “Bathroom Gurgle”. Potonji je bio drugi objavljeni singl, koji je zasigurno pridonio većoj prepoznatljivosti LOTP. Unatoč brojnim obradama koje je skladba doživjela, originalna verzija i dalje zvuči najbolje. Kad ti se ploča odvrti do kraja, nemoj je još vaditi iz playera. Sadrži naime još i skrivenu, pomalo srhtavu skladbu “No time”, koja je pravo suprotnost svemu prethodno odslušanom.
Late Of The Pier su svojom unikatnom, progresivnom i inovativnom glazbom ponudili nešto drugačije. Nešto na što ni kritičari ni slušatelji nisu navikli. Stoga neki album kuju u zvijezde, a drugima se njihova glazba čini besmislenom. Unatoč svemu, jedno vrijedi – ispad iz programa nikad nije bio tako zabavan.
Postava
Samuel Dust (vokal, brenkanje, “scratchanje”)
Francis Dance (brenkanje, tresenje polica)
Red Dog Consuela (razbijanje po bubnjevima)
Jack Paradise (“chaos pad”)
Produkcija
Erol Alkan
Popis skladbi
1. Hot Tent Blues
2. Broken
3. Space And The Woods
4. The Bears Are Coming
5. Random Firl
6. Heartbeat
7. Whitesnake
8. VW
9. Focker
10. The Enemy Are The Future
11. Mad Dogs And Englishman
12. Bathroom Gurgle
+ “skriveni” No Time