Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Beč / Arena / Austrija
Datum koncerta: 06.12.2008
Broj posjetitelja: 800
Cijena karte: 23€
Koncertna godina 2008. nudila je puno dobroga, od spektakularne turneje Iron Maiden Somewhere Back in Time pa do odličnih metal koncerata na domaćem terenu, uglavnom pod palicom Dirty Skunksa, da navedem samo neke koncertne poslastice godine koja se bliži kraju. Ova godina, koja je u posljednjim izdisajima, bila je i godina reuniona te nekoliko stvarno dobrih izdanja. Švedski prvaci progresivnog death metala objavili su svoj labudji pjev Watershed, legendarni pioniri progresivnog metala, Amerikanci Cynic, pak su samo godinu dana nakon ponovnog okupljanja, petnaest godina nakon kultnog albuma Focus, objavili nevjerojatnog nasljednika, Traced in Air. Povrh svega, spomenuti su sastavi u posljednjem mjesecu 2008. zauzeli i europske pozornice i odsvirali završnicu ovogodišnjeg koncertnog ludila. Nama najbliže, turneja se zaustavila u austrijskoj prijestolnici, a bečki je datum ujedno bio i jedini datum turneje u Austriji pa nije ni čudo da je koncert bio potpuno rasprodan već mjesec dana prije. Koliko je ta turneja bila uspješna i poželjna, svjedoče i mnogi drugi rasprodani koncerti.
Pred Arenom se tako u nedjelju 7.12.2008. već sat vremena prije koncerta okupljala gomila koja je nestrpljivo čekala ulazak u dvoranu, koja stoji u staroj industrijskoj zoni grada i izvana izgleda kao tvornica od prije dvjesto godina, a iznutra krije golemu, moderno opremljenu dvoranu s odličnom akustikom. Da je Arena doista fantastično mjesto za ovakve koncerte, dokazali su predgrupa The Ocean, koji dolaze iz Berlina. The Ocean zapravo nadilaze okvire sastava i prošireni su u kolektiv koji okuplja glazbenike iz cijele Europe, a koji zajedno snimaju po nekoliko mjeseci u vlastitom studiju benda. Posljednji rezultat njihova rada je lani objavljena ploča Precambrian. Na njoj The Ocean prilično uspješno miješaju žanrove, od hardcorea pa do eksperimentalnog metala, koji mjestimice graniči sa sludgeom i ambijentalom. The Ocean su u dobrih pola sata relativno uspješno zagrijali već lijepo punu dvoranu Arene, iako većini dvorane The Ocean baš i nisu bili po ukusu.
A kad su sljedeći na pozornicu stupili legendarni Cynic, u dvorani je prvi put stvarno zavrilo. Cynic fanovima progresivnog metal/rocka nije potrebno posebno predstavljati, jer već na samo spominjanje imena benda te imena vođa sastava, Paula Masvidala i Seana Reinerta, naćule uši i s strahopoštovanjem izgovaraju ta imena. Cynic su se proslavili već kultnim demo snimkama objavljenima između 1988. i 1991., suradnjom Masvidala i Reinerta na kultnoj ploči Death Human, koja je Schuldinera, a s njim i Death, usmjerila u tehničkije vode, te naposljetku mjerilom progresivnog metala, debitantskim albumom Focus iz 1993. Cynic su se ubrzo nakon toga puno prerano raspali, a san svakoga tko je ikada u rukama držao Focus ili Human i rodio se malo prekasno bio je da Cynic ikada vidi uživo… I moj također. San je postao stvarnost lani kad su se Cynic ponovno okupili, a napokon smo ih dočekali u Beču. Masvidal, Reinert te novi članovi, gitarist i growler Tymon Kruidenier i basist Robin Zielhorst, uz gromoglasan aplauz publike započeli su set uvodnom skladbom nove ploče, Nunc Fluens, odsviranom uživo. Jednako prirodno potekao je dobrih pola sata eterike, mističnosti i ezoterike koju znaju dočarati samo Cynic. Već je s The Space For This Paul dokazao da vokalno, bez upotrebe vokodera s Focusa, zvuči još puno bolje i uvjerljivije. Paulov miran i nježan vokal te usput odvede u tajanstvene sfere istočnjačke filozofije, mitologije i religije, a fenomenalno te na realno tlo prikuje Tymonov growl, koji fantastično zaokružuje cjelinu benda i izvrsno se uklopio kao novi pridošlica te više nego dostojno zamijenio Tonyja Teegardena. Evolutionary Sleeper uživo zvuči naprosto spektakularno i s dah oduzimajućim riffanjem sigurno spada među bolje skladbe Cynic. Uigranost i usklađenost benda na takvoj je razini da bi im je zavidio svaki bend, pogotovo nakon što čuješ razarajuće bubnjanje hobotnice Reinerta, koji iznova i iznova dokazuje da je jedan od najboljih bubnjara uopće. Ili, kako se slikovito izrazio Buco: “Reinert za doručak guta metronome!”. S How Could I… Cynic su nas odveli na kultni Focus, a završnom trojkom s Traced in Air momci su dokazali da je s novom pločom vjerojatno riječ o najboljem uratku ove godine, koji, koliko god to nevjerojatno bilo, po zrelosti lako nadmašuje i veliki Focus. Jedina loša stvar nastupa Cynic bila je kratkoća, jer su svirali samo dobrih pola sata, a nažalost su iz setliste izbacili dvije skladbe s Focusa koje su svirali na prethodnim datumima turneje. No ništa zato, kod Cynic je kvaliteta uvijek ispred kvantitete i Cynic u pola sata ponude više nego mnogi bend u sat, dva. A preporođeni Cynic obećavaju da će ovaj put ostati duže od jednog albuma. “We Claim This Space!”
Za fantastičan završetak još jedan od većih metal sastava posljednjih nekoliko godina, švedski majstori progresivnog ekstremnog metala, Opeth. Beskompromisno su za sam početak zapalili ubojitom Heir Apparent, koja dolazi s novog albuma, Watershed, vjerojatno najuspješnije ploče benda do sada. U trenu su Opeth stvorili paklenu i demonsku atmosferu, koju su dobrim lightshowom samo još nadogradili. I bez milosti odmah u razornu The Grand Conjuration. Opeth su uživo zasigurno definicija savršenstva, sve je odsvirano švicarskom preciznošću, a zamjena jednog od ključnih članova prošlosti Opeth, Petera Lindgrena, kojeg je na gitari zamijenio Fredrik Akesson, uopće se ne osjeća. Naprotiv, Akesson se u bend uklopio više nego odlično. Za bubnjevima velikog Martina Lopeza već drugu godinu zaredom uspješno mijenja Martin Axenrot. No oči su na koncertu Opeth uprte u mastermindu sastava Mikaela Akerfeldta, koji stoji na mjestu vokalista i gitarista. Naprosto je zapanjujuće vidjeti kako Mikael uživo s lakoćom izmjenjuje brutalne growlove i mirno, melankolično čisto pjevanje. Povrh svega, Mikael je pravi stand up komičar koji s lakoćom nasmije i tako veliku dvoranu. Akerfeldt je publiku osvojio ovakvim dijalogom između njega i publike; Mikael: This song is about love and… / Publika: “The Drapery Falls!” / Mikael: “No, that song is about buying hot dogs. As I said, this next song is about love.” ili pak; Mikael: “I used to dance on Scorpion’s songs with my chicks…Yeah, that’s right, I said chicks, not chik. I had many of them, back when I was still young and handsome…” / Netko iz publike: “You still are!” / Mikael: “Yeah, I know, I just didn’t want to say that for myself.” Opeth su dokazali da skladbe s novog albuma uživo zvuče fantastično, pogotovo The Lotus Eater, koju je jedinstveno čuti zbog čistog vokala podržanog blast beatom. Mirna Hope Leaves s Damnation dočarala je u dvorani prelijepu, romantičnu atmosferu, a demonski završni trojac dokazao je da Opeth i s ekstremnim metalom misle ozbiljno. Nažalost, i Opeth su sa sat i petnaestak minuta bili prilično kratki, ali srećom i oni u maniri Cynic i u tako kratkom vremenu ponude puno.
Za kraj samo ovo: Cynic u kombinaciji s Opeth bili su koncertni vrhunac godine, a meni su Cynic bili i najbolji koncert moje “koncertne karijere”. Samo ih pogledajte (i Opeth) čim budu negdje u blizini! P.S.: Hvala mojoj boljoj polovici za sve 🙂
Fotografije: Nina Grad
Setlista
Cynic setlista: 1.Nunc Fluens 2.The Space For This 3.Evolutionary Sleeper 4.How Could I… 5.Adam’s Murmor 6.King of Those Who Know 7.Integral Birth Opeth setlista: 1.Heir Apparent 2.The Grand Conjuration 3.Godhead’s Lament 4.The Lotus Eater 5.Hope Leaves 6.Deliverance 7.Demon of the Fall 8.The Drapery Falls
Galerija slika
