Guitar Gangsters And Cadillac Blood
Izvođač: Volbeat
Izdavač: Mascot Records
Izdanje: 2009
Trajanje: 48:37
Ocjena: 3.5/5
Volbeat su sastav koji je od svega novog u zadnje vrijeme svojim glazbenim pristupom uspio izazvati priličan interes. Danci, koji križaju elemente metala, u kojima se najviše osjeti Metallica, i tome dodaju elemente rockabillyja, punka i countryja, sve su vrući na sceni i sve traženija koncertna atrakcija. Konzumiraju ih tinejdžeri koji inače ni nužno ne slušaju metal, nego novodobni party rock ili “veselo izvrnuti punk”, kojim je danas MTV pun do vrha.
“Guitar Gangsters And Cadillac Blood” kao treći album sastava u vrlo kratkom razdoblju od četiri godine pokazuje prve rupe. Sastav je u produkciji omekšao zvuk, a isto tako više ne može tako ugodno iznenaditi nekim iznimno domišljatim kombinacijama elemenata spomenutih žanrova, zbog čega su bili tako zanimljivi na prva dva albuma. Među dvanaest novih skladbi na prste jedne ruke možemo nabrojiti komade koji su zanimljivi za višekratno vrtenje. To je definitivno naslovna skladba, koja posjeduje poznatu kvalitetu Volbeata u spajanju sadržaja metallicinog metal zvuka s pravom prstohvatom countryjske melodičnosti. Puno i dublje do srednje, čisto melodično pjevanje Michaela Poulsena “punkoidno Presleyjevske zamisli” s obaveznim “štucanjem” ovdje je važan faktor, kao i uplitanje dvostruke bas-bubanj pedale na prijelazima. Oba faktora istodobno uspješno podsjećaju na novi uspješni čeoni sudar žanrova Volbeata. Vrlo uspjelu rekapitulaciju skladbi Sad Man’s Tongue ili Pool Of Booze Booze Booza sažela je na novom albumu skladba Hallelujah Goat. Tu je još i uspješno oživljena Wild Rover Of Hell, koja uspijeva razbiti inače “slatkastiju” usmjerenost albuma u usporedbi s prethodnicima. Zanimljiva točka albuma je još i Still Counting, s odbijenom ska primjesom u uvodnom dijelu (i strofama) i zametaliziranim valjanjem u nastavku, kojeg na ovom albumu inače itekako krvnički nedostaje. U takvim kontrastima Volbeat su najjači
Inače, na novom albumu se uz namjerno pretjerivanje u spajanju countryja s rockom prvi put u karijeri Volbeata osjeti dašak “plitkosti”, koja uzima primat “duhovitosti” i pečatu poznate pozitivno nastrojene volbeatovske zajebancije. Prije je vaga bila nagnuta na drugu stranu, i Volbeat su na tim albumima uspješno održavali potpuni kredibilitet svog izraza.
Već punkerska Back To Prom, koja obavezno miriše na jutarnje njištanje konja na ranču, i za njom usporena Mary Anns Place sa ženskim i muškim duetom (ova skladba inače nosi super zvučnu zavjesu pozadine koju grade akustične i električne gitare) uzimaju albumu početni žar, uspostavljen valjanjem naslovne skladbe, a nakon Hallelujah Goat album polako, ali ustrajno klizi nizbrdo. Skladbu po skladbu. To ne uspijeva prikriti ni punkerski western party napad s We, koji slijedi u nastavku, ni skladbe poput Mabellene I Hofteholder, Light A Way (s uključenim orkestralnim aranžmanima), obrada Hank Williamsove I Am So Lonesome I Could Cry. A Broken Man And The Dawn iz prosjeka izdvaja uglavnom dramatični završni dio skladbe. I Find That Soul, s meksičkim ukrasom na gitari, koja s uvodnim riffom puno obećava dok preuzima agresiju otvarajuće naslovne skladbe, kasnije se razvodni u veseljački plitkoj melodiji refrena.
“Guitar Gangsters And Cadillac Blood” nudi manje izražajne svježine, više predvidljivosti i samoponavljanja, dakle već čutog. Ponajprije se osjeti da se sastava dočepala žeđ za još većim komercijalnim uspjehom. Zato je važno da te tržište što više puni. To pak naravno donosi potrebu za što češćim izdavanjem albuma. Drugi faktor je iznenađujuće “omekšavanje” zvuka, što govori u prilog želji za osvajanjem radijskih valova. Unatoč zamjerkama na račun novog albuma, popularnost sastava ipak raste samo prema gore. Zahvaljujući stalnom pojavljivanju na koncertnim pozornicama, gdje svojom kvalitetom bez problema uvjere svakog posjetitelja da su napravljeni od pravog tijesta. “Guitar Gansgsters And Cadillac Blood” inače je kvalitetan album, ne više tako pronicljiv, s nešto više kontrole na produkcijskom kormilu i manje agresije i drskosti, što su ponudila prva dva albuma. Fanovima sastava album će sigurno biti drag, a i svima koji sastav ne poznajete uspjet će izazvati zanimanje. Volbeatu je naime uspjelo pronaći glazbeni izraz koji je prepoznatljiv samo za njih. Momcima je potpuno jasno što rade i što hoće. “Guitar Gangsters And Cadillac Blood” album je koji uspješno učvršćuje položaj sastava na glazbenoj karti. Pitanje je samo hoće li se trend “omekšavanja” i “zaslađivanja” nastaviti i s budućim studijskim albumima.
Postava
Michael Poulsen – gitara, vokal
Thomas Bredahl – gitara
Anders Kjølholm – bas gitara
Jon Larsen – bubnjevi
Produkcija
Jacob Hansen
Popis skladbi
1. Intro (End of the Road)
2. Guitar Gangsters & Cadillac Blood
3. Back to Prom
4. Mary Ann’s Place
5. Hallelujah Goat
6. Maybellene I Hofteholder
7. We
8. Still Counting
9. Light a Way
10. Wild Rover of Hell
11. I’m So Lonesome I Could Cry
12. Broken Man and the Dawn
13. Find That Soul
14. Making Believe [*]
*…bonus skladba