Izvođač: InMe
Izdavačka kuća: Graphite Records
Izdanje: 2009
Trajanje: 53:29
Ocjena: 1/5
InMe su smiješna priča. Zapravo i nisu. Prije svega konfuzna. Čak i nakon četvrtog albuma rade sve drugo, samo ne mogu definirati jasan razvojni glazbeni smjer. A to može biti veliki križ, jer je grupa na taj način osuđena da se kroz karijeru bori s krizom vlastitog identiteta. Zapravo ga ne zna i ne može izlučiti. Zato takva grupa može neprestano izazivati pomiješane osjećaje, a tek rijetko trijumfalno oduševljavati, prije katastrofalno razočarati.
A ako već izdaje četvrti studijski album i situacija ostaje i dalje nepromijenjena, to još više boli. InMe na “Herald Moth” nude glazbe (uključujući minutažu dviju dodatnih – bonus skladbi) dobar sat u dužini. Grupa nedvosmisleno dokazuje da je riječ o glazbenicima koji su tehnički odlično izbrušeni. Teksture ritam linija često su kompleksnije zamišljene, čak povremeno lome ritam, a kad “riffing” ide preko njih, stvar u instrumentalnom smislu povremeno djeluje čak i progresivno. Uz navijenu distorziju gitarskih fraza vuče stvar u prog metal vode. To potvrđuju i neki srednji instrumentalni dijelovi (instrumentalne pasaže), gdje se taj dijalog između dinamično razigrane ritam linije i riffova još više iskri i izbija na površinu.
Pa, stvar bi bila posve okej da se grupa te definicije držala u potpunosti. Ovako na startu sve skupa poremeti treperavi (za dobrobit koga?) patnički emo vokal, koji podsjeća na cmizdravo bolovanje reumatične starice. Oh. Kad bi barem. Vokal u izrazu djeluje usiljeno, umjetno, neprirodno. U biti cmizdri bez razloga. Dakle, emocije ne uvjeravaju. Ako već govorimo o emocijama kroz oživljavanje stihova. Taj je vokal u takvom jednodimenzionalnom kalupu garant koji će vam zasititi uši u sekundi. Od tu nadalje će vam u vlastitoj bezidejnosti i u pozicijama u kakvima se nađe i koje silno loše rješava, moći samo paliti živce.
Često taj prigušeni plač, poduprt nekakvim vibrantnim “stereo chorus” efektom, djeluje kao faktor koji preko fraza polaže osjećaj disonance. Ne fušanja, nego namjernog razglašavanja i otud osjećaj da InMe povremeno tavore u “notama između nota”. Budući da je kompaktnosti i izražajne definiranosti u motivima premalo, a InMe bacaju slušatelju na uho mineštru svega “što im u danom trenutku padne pod ruku”, takav vokalni princip daje glazbi atribut fragmentacije – dakle faktor je koji opušta skladbe i oduzima im kompaktnost. Najgrotesknije u svemu tome je da, primjerice, skladba Single Of The Weak dokazuje kamo bi pas šapu mogao moliti kad bi postava slijedila njezin smjer. U konačnu definiciju emo pop rocka. Spomenuta skladba nosi zahtijevanu kompaktnost, melodijski zarazan i dovršen refren, koji na albumu napokon uspijeva u trenutku preuzeti pažnju. No to je jedan od rijetkih trenutaka albuma. Povremeni “screamo” umetci dodaju čak prizvuk “core-a”, no služe samo za ukras, u funkciji razigravanja osnovne forme skladbi (Ferocity In Desire).
InMe su Britanci i odraz trenutnog, već dvadesetogodišnjeg britanskog tavanja u mraku, što se tiče shvaćanja novih generacija britanskog otočja o pojmu “rock”. Osobito zdravog razumijevanja tog termina. Opterećene trendovima danas, nove grupe iz Velike Britanije na sceni čine više štete nego koristi. Znanje i talente potiskuju u sebi i podređuju svoju djelatnost isključivo komercijalnom uspjehu. Nešto takvo ostavlja i osjećaj slušanja albuma “Herold Moth”, koji bi sa zdravim pristupom oblikovanju rock glazbe mogao slušatelju donositi puno više zadovoljstva, a grupi kredibiliteta. Ovako pak album djeluje kao obično nedorečeno čudo, koje se koleba između potrebe za zaradom i “show off-a” (većinom smišljenog prikrivanja) glazbenih vještina tehnički izbrušenih članova postave.
Album je najmanje 20 minuta predug. Skladbe, unatoč osjećaju fragmentiranosti, ostavljaju jednofrekventan dojam samoreciklaže, koja gubi bitku u želji za općim dopadanjem kritičnoj glazbenoj masi. Nadam se da griješim, ali osjećaji rijetko varaju. Dakle, jednostavan savjet. Ruke dalje od InMe! Jan Plestenjak je za njih pravi bog! Oni najneutješniji koji ćete posvetiti nešto vremena glazbi ove grupe, pak očekujte da je vokal glavno sito koje definira one koji vole i one koji mrze glazbenu pojavu grupe InMe.
Postava
Dave McPherson — vokal, gitara
Ben Konstantinovic — gitara
Greg McPherson — bas gitara
Simon Taylor — bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Ewan Davies
Popis skladbi
1. You Won’t Hear from Me Again (4:56)
2. Belief Revival (3:49)
3. Nova Armada (4:09)
4. All Terrain Vehicle (3:46)
5. Captain Killjoy (4:22)
6. The Art of Moderation (4:48)
7. Single of the Weak (3:46)
8. Ferocity in Desire (3:54)
9. Happy to Disappoint You (5:01)
10. I Will Honour You (4:36)
11. A Mouthful of Loose Teeth (4:40)
12. Master Storm (5:41)
13. Love’s Heartless Jest (3:33)*
14. Secret Tragic Fiction (4:19)*
*…bonus skladbe
