Izvođač: Kraški solisti
Izdavač: Radio Študent
Izlazak: 2009
Ocjena: 2/5
Kraški solisti ili kako sami sebe zovu, Art Ansambl of Sežana, trio su glazbenih zanesenjaka koji se ne drže baš nikakvih glazbenih pravila. Zbog takvog opisa i drugih pozitivnih komentara na njihovu glazbu i moja su očekivanja povodom izlaska albuma Ustanove sreče bila visoka. Još prije secirovanja njihova prvijenca, njihov me nastup u Metelkovoj već dobrano pripremio na iskustvo.
Dečki na pozornici sa svojim genetski modificiranim instrumentima (jedan podsjeća na oskubenu kokoš) i skakanjem s jednog instrumenta na drugi nedvojbeno izgledaju impresivno, no na albumu nema ni tog aspekta. Čujemo samo njihovo zvučno silovanje bez pravih ideja. Pristaša sam “čudne” i eksperimentalne glazbe, ali nije sve zlato što se krije iza te oznake. Njihov pristup neki nazivaju dadaizmom, što je nedvojbeno prikladan samoglasnik.
Kraški solisti su kao zalutali metak. Nikad ne znaš odakle će se pojaviti sljedeći zvuk, a susret s njima obično je bolno iskustvo. Svoje instrumente mrcvare toliko da ti ih se doslovno smiluje (instrumenata, naime). Iz glazbala izvlače razno piskanje i cviljenje, povremeno i nešto što podsjeća na tonove. Moglo bi se reći da se drže svoje glazbene estetike te da namjerno proturječe uvriježenim normama (slično kao dadaisti). Ti takozvani dadaisti najkonkretniji su s tvrđim rockerskim štropotanjem, gdje svojim namjerno razglašenim rešetanjem povremeno čak stvore i pokoju opipljivu ideju, ali vrlo brzo se vrate svojoj neumornoj inačici musique concrète.
Muškarci na albumu sviraju zavidan broj instrumenata, ali koliko ih doista “svira” druga je stvar. Klavijature, puhači (i domaće izrade), limeni, udaraljke, klavijature (orgulje, klavir), bas, gitara, bubnjevi – svi sviraju sve i nitko ništa.
Da želim biti ljubazan, rekao bih da su gospoda ambiciozna, ali gotovo previše. Ne bi im škodilo da budu malo prizemljeniji i da za promjenu odsviraju bar nešto što podsjeća na melodiju. Ovako bih rekao da je ovo glazba za studente koji već znaju da ovo nije taj “pravi” tjedan za odlazak na faks jer je u stanu ostalo još previše čudnih gljiva i vlati koje se neće same pretvoriti u objekt za promjenu svijesti.
Ako Kraški solisti nastave ovako, nikad nećemo znati čega su sposobni, jer iz instrumenata rijetko izvuku “čiste” zvukove koji bi te ispunili povjerenjem da gospoda uopće znaju svirati. Svejedno mi je zalaze li u improvizacijskije ili kompozicijskije vode, ali volio bih čuti barem nešto što ima određenu kontinuiranost i fluidnost. Ovako smo do sada od njih čuli samo odsječene dijelove glazbene ludosti.
Postava
Andrej Fon, Martin Ukmar, Samo Pavlica – puhači, udaraljke, limeni, brenkala, klavijature, glasovi
Produkcija
Kraški solisti
Popis skladbi
1. 800 os
2. Med borovimi prelci
3. Bluz minuz
4. Paradižnikova mezga
5. Lepota
6. Prekoračnica
7. Rok ‘n nog ‘n glav
8. P(iskanje)
9. Okusposkus
10. Hotel konec
