Izvođač: Kotzen, Richie
Izdavač: Headroom-Inc
Izlazak: 2011
Trajanje: 42:26
Ocjena: 4.5/5
Richie Kotzen, neumorni stvaralački duh koji nas posljednjih nekoliko godina neprestano razveseljava nizom koncerata u blizini naših krajeva – a oni slove po intimnosti, neobuzdanoj energiji i osebujnom elementu spontanog “odklopa”, glazbenik je kojem je u kolijevku položen izniman glazbeni dar.
Izdanja njegovih studijskih albuma stalnica su, a čovjek u posljednjem desetljeću autorskog stvaralaštva proživljava pravi kreativni zenit glazbene karijere. Nije prošlo dugo otkako smo svi slavili Kotzenovo izdanje albuma “Peace Sign” (2009), a već je tu novi album “24 Hours”. Ne ostaje puno prostora za dubokoumnu filozofiju. Kotzen je isklesan umjetnik, baš kao i njegov princip glazbene propovijedi.
“24 Hours” drugačiji je album od prethodnika. Riječ je o albumu kojim zapovijeda zvučna kontrola većeg stupnja profinjenosti u nizanju kontrasta, organski i prirodno zvuči, a istodobno predstavlja Kotzena u samouvjerenoj ulozi kakvu možda nije pokazao još od izdanja Mother Head’s Family Reunion. “Peace Sign” djelovao je znatno življe, izravnije, oštrije, naravno nabijen zaštitnim znakovima Kotzenove izravne retorike prepoznatljive mješavine hard rocka, bluesa, soula, motowna i funka.
Ovaj put Kotzen izdašnije crpi iz rustikalnih funk i soul formi šezdesetih i sedamdesetih, dakle iz razdoblja koje je presudno utjecalo na oblikovanje ovog markantnog glazbenog izvođača. U povratku korijenima nikako ne djeluje nametljivo, a kamoli da bi pokušavao zvučati poput nekog od svojih tinejdžerskih idola. Richie je odrastao uz zvukove izvođača poput Sly And The Family Stone, Hall And Oates, The Spinners i “24 Hours” posjeduje nekoliko iznimno dojmljivih trenutaka koji podsjećaju na ta davna vremena (Get It On). Kotzen i dalje brižno njeguje cvijet osobne “bluesovske” boli, a istodobno “24 Hours” općenito djeluje znatno pozitivnije naravi u odnosu na nasljeđe njegovih starijih braće.
Otvaračka naslovna skladba albuma još ne nagovještava takav razvoj događaja, jer je riječ o nabijenoj funk hard rock jurišnici koju obilježava gitarski slalom karakteristične vihorne zgrade legata i sweeping bijegova pedigrea Richieja Kotzena. Kotzen djeluje samouvjereno sa svojim vokalom. Toliko odlučno da je odmah jasno da je čovjek otjerao i ostavio iza sebe sve demone prošlosti.
Već sljedeća, iznimno pjevna Help Me, a osobito iza nje OMG (What’s Your Name?) na neki način grubo sažimaju ovogodišnje glazbene polazišne točke koje obilježavaju “24 Hours”. Zvuk je ovaj put kontroliraniji. To ne znači da ne sadrži izrazito naglašen kontrast živosti. Zapravo ga veća kontrola samo produbljuje. Više kontrole Kotzen je postigao i tako da je posve odustao od sviranja trzalicom. Svjedoci smo dakle redefinicije Kotzenova soliranja kakvo smo poznavali do sada. Kotzen kao gitarist i vokalist na albumu djeluje znatno kompaktnije, definiranije, izbrušenije u formama skladbi. Album sadrži svega 40 minuta. Manje minutaže omogućilo mu je lakše fokusiranje na bit glazbenog sadržaja. Album je opet protkan sočnošću gitarskih ornamenata unikatne branše, koji krase Kotzenov prepoznatljiv autorski pečat. Nešto prostora Kotzen je prepustio i dijelu klavijatura jedva 14-godišnje kćeri August. Ona je s obzirom na svoj glazbeni staž posao obavila više nego majstorski. Kotzen kao perfekcionist zadržao je kontrolne uzde u rukama. Tako je u cijelosti odsvirao bas-gitaru i bubnjeve. Čvrsto ovjesje funkerski oblikovanog ritmičkog okvira, kao i lukavo ispunjavanje prostora melodijski figuriranim bas-linijama, potvrđuju izniman glazbeni pedigre ovog glazbenika. Sve i dalje djeluje kao da je s Kotzenom u studiju istodobno bio udarni power trio!
Slikovit soul karizma Richiejeva vokala sazrijeva iz albuma u album. Upravo na “24 Hours” Kotzenov vokal u izrazajnosti zapravo djeluje ravnopravno gitarskom dijelu. Potonji je uvijek za nijansu prednjačio pred vokalnom interpretacijom. Kotzen je kroz godine razvio izniman raspon, koji majstorski artikulira i prilagođava zadanim situacijama. “24 Hours” u vokalnoj interpretaciji djeluje tako iznimno prizemljeno, istinito, a u izričaju prije svega nadasve intimno. Urođeni osjećaj za kombiniranje soul akrobacija i zavodljivih melodijskih napjeva opet je jedinstveno kapitaliziran na pojedinim točkama albuma, poput umirene i nježno žubore I Don’t Know Why, zatim predivne Tell Me That It’s Easy ili završne balade Twist Of Fate. Kontrastiranje Richiejeva vokala s pratećim vokalom njegove kćeri August pokazuje se kao lukav potez i učinkovito funkcionira, osobito u skladbama Stop Me i Tell Me That It’s Easy.
10 skladbi isklesanog šarma unikatne glazbene propovijedi ovog majstorskog glazbenika donosi na scenu poseban album, na kojem se u slikovitoj gipkosti iskri izniman osjećaj za spajanje karakternih elemenata koji općenito oblikuju Kotzena, a istodobno “24 Hours” djeluje sofisticirano, prirodno i intimno kao malo koji album Kotzenove bogate diskografske karijere. Album intenzivnih osjeta i kontrastnog glazbenog izričaja, unutar zacrtane forme ovog umjetnika, koji do današnjeg dana djeluje iznimno učinkovito u svojoj autentičnosti.
Postava
Richie Kotzen – vokal, svi instrumenti
August Kotzen – klavijature
Jerry Cantrell – prateći vokal
Bret Domrose – prateći vokal
August Kotzen – prateći vokal
Produkcija
Richie Kotzen
Popis skladbi
01. 24 Hours
02. Help Me
03. OMG (What’s Your Name?)
04. Get It On
05. Love Is Blind
06. Stop Me
07. Bad Situation
08. I Don’t Know Why
09. Tell Me That It’s Easy
10. Twist Of Fate
