Na omamni plantaži metalne pistacije s The Beat Fleet (2011)
Mjesto: Cirkus / Ljubljana / Slovenija
Datum intervjua: 15.11.2011
Vruća atrakcija koja dolazi iz Splita i područja naše južne susjede ovaj se put zove The Beat Fleet. Jedinstvenu mješavinu podrugljivog hiphoperskog propovijedanja triju glavnih stupova grupe, koji su Saša Antić, Luka Barbić i Mladen Badovinac, poduprtog trojcem organske kulise na relaciji gitara, bas, bubnjevi, čast je imala 15.11.2011. otvoriti svojim promotivnim koncertom (RockLine reportaža s koncerta OVDJE), u korist novoizdanog albuma “Pistaccio Metallic” (Dallas Records, 2011) – RockLine recenzija OVDJE, posve novi klupski prostor u Ljubljani zvan Cirkus (bivši Kino Vič). Nekoliko sati prije toga, na istom se mjestu ukazala i prilika za kraći razgovor s dečkima….
RockLine: Prije nekoliko dana rasprodali ste veliku dvoranu zagrebačkog Doma sportova. Jeste li očekivali takav razvoj događaja?
Mladen: Osjećaji su krasni. Super. Stvarno smo zadovoljni. Zapravo smo jako iznenađeni jer nam je to uspjelo već drugi put. Ali to ne trubimo na sva zvona. Skromno šutimo i kucamo u drvo.
Saša: Ono čemu smo se potiho nadali, to se i dogodilo. Bio je to velik koncert, svirali smo preko dva sata, atmosfera nije pala ni na tren. Od početka do kraja nastupa. Ljudi su bili izuzetno oduševljeni. I sad primamo e-mailove u kojima ljudi koriste stihove naših pjesama. Stvarno se u ovim trenucima događaju lijepe stvari za nas.
RockLine: To je poprilična razlika u odnosu na iskustvo iz kluba Močvara, gdje ste prošle godine snimili svoj koncertni album “Perpetuum Fritule”.
Luka: Svakako. To vrijedi, pa i za sam špil. Tamo smo svirali u “isključenoj” verziji, jer je riječ o prostoru intimnijeg ugođaja. Atmosfera je bila drugačija, ipak izvanredna.
Mladen: Naravno, ali tamo nismo imali tako veliki ekran kao u Domu sportova (smijeh).
RockLine: Kako je to iskustvo snimanja koncertnog albuma utjecalo na kasnije oblikovanje albuma “Pistaccio Metallic”?
Saša: Mi smo grupa koja neprestano putuje, tako da je taj koncert i posljedično snimljeni album u klubu Močvara bio samo jedna od postaja na tom našem neprestanom putovanju. Dakle, sve što radimo, radimo usput. Naravno, to ne treba shvaćati posve doslovno, jer se svega čega se late, i detaljno posvetimo. To je zajednički rad šestero ljudi. I “Pistaccio Mertallic” snimljen je tako da je u studiju bilo više ljudi istodobno, koji su onda i svirali zajedno u studiju.
RockLine: Osjeća se da se dio te energije s tog “unplugged” koncerta prelio u studio. Zvuk djeluje vrlo organski.
Mladen: Da. To nam je i bio cilj. Na takav je osjećaj utjecala i činjenica da nam se u grupi pridružio bubnjar Janko Novoselić. Svira s nama već tri godine. Njegov je stil sviranja unio u naš zvuk i stil više raznolikosti i promjene, tako da djelujemo još opuštenije i to se odražava i na zvuku.
Saša: Trojac Nikša (Nikša Mandalinić, gitara, op.p.), Ognjen (Ognjen Pavlović, bas gitara, op.p.) i Janko odlično se razumiju. Uzorke dodajemo naknadno, to vrijedi i za klavijature te vokalne dionice. Spomenuta trojka pak snimi svoje stvari iz prvog pokušaja, zajedno. Sve su snimili u šest dana. Sljedeći tjedan smo mi snimili vokale, onda je prošao još jedan tjedan da se zvuk izmiksa i to je bilo to.
RockLine: Kako biste okarakterizirali novosti novog albuma “Pistaccio Metallic”?
Saša: Svaki naš album ima istu poantu. Poslušaj prvu i zadnju stvar i sve će ti u tren biti jasno. Skladbe se nižu tako da je zapravo kraj jedne skladbe istodobno početak sljedeće, od prve do zadnje skladbe kroz album. S obzirom na to da je zadnja skladba na novom albumu Uspavanka, moguće je da ćemo na sljedećem albumu svi spavati (smijeh).
Mladen: Dosad nikad nismo bili posve zadovoljni produkcijom. “Pistaccio Metallic” napokon zadovoljava i taj kriterij. Ni ovaj put nismo razmišljali ni o kakvom konceptu, imali smo pripremljen niz skladbi, među njima smo odabrali najbolje, motiv je naime kao uvijek i ovaj put bio da postignemo takvu kvalitetu da slučajni slušatelj neće morati preskakivati funkcijom “skip” među skladbama kad bude slušao “Pistaccio Metallic”.
Saša: Inače, u tekstovima ne razgolićujemo ništa što već nismo rekli na prethodnim albumima. Dakle, ako karikiram: “Rekreiraj se, jedi manje masnu hranu, pročitaj neku knjigu, itd,…” Naravno, to je zamotano u nekakav Monty Python fazon zajebancije.
RockLine: U posljednje vrijeme u vašem zvuku sve više prostora dobiva organičnost. Kada ste osjetili potrebu da se pomaknete u tom smjeru?
Luka: To se dogodilo posve prirodno. Bez ikakve kalkulacije. Već na prvom albumu smo djelovali tako da smo album snimili s uzorcima, a uživo smo već tada nastupali s cijelom grupom. Razlika je bila u tome što tada nismo imali novca za samplere i klavijature, pa su naši prvotni koncerti djelovali, ako smijem upotrijebiti izraz, više “punkerski”. Dakle, zamisli gitaru, bubanj i bas u pozadini i nas trojicu koji smo s vokalima posve naprijed na pozornici. No kasnije smo sve to nadogradili i nekako povezali u kompaktnu cjelinu koja postiže prilično veće učinke u samoj scenskoj interpretaciji studijskog materijala. Ti su učinci po mojim pojmovima danas svakako čak i bolji nego na početku naše karijere.
Mladen: Dugo smo tražili svoj zvuk, bilo je i puno izmjena u postavi… Za nas je postajalo sve uzbudljivije to što djelujemo u okviru klasične grupe. I naši nastupi na taj način isijavaju više energije. The Beat Fleet smo oduvijek bili timski orijentirani. U takvom radu jednostavno uživamo.
Saša: I što se tiče poruke, ta organičnost koju ti ističeš djeluje u velikom suzvučju s našom poezijom, koja je vrlo jednostavna i izravna. Klapa zajedno.
RockLine: Snimili ste dva nova videa. Prvi za skladbu Mater, nakon toga slijedio je spot za skladbu Veseljko. Kakva je bila pozadina nastanka tih videospotova?
Mladen: Riječ je o radu studija GITAK TV. To je ekipa koja je skrenula pozornost na sebe snimajući skečeve. I njihova je ekipa iz Splita i pri oblikovanju skečeva inspiriraju ih slične stvari kao i nas, pa je uspostava te međusobne suradnje bila nekakva logična stvar i za nas posve prirodna. Ovo što oni rade nama je svima užasno zabavno, imaju strašan potencijal. Naša suradnja traje još od skladbe Data s albuma “Tutnplonk”, kad su za tu skladbu snimili videospot. To je zapravo bio prvi videospot koji su ikad napravili. Prije toga nisu snimali videospotove. I odmah su za to dobili nagradu Porin. Radilo se o inovaciji u svijetu snimanja videospotova, jer su stvorili napola skeč, napola spot. To se pokazalo kao pogodak u sridu pa smo ih nazvali jesu li zainteresirani za sličnu suradnju na skladbi Mater. Dali smo im slobodne ruke pri oblikovanju ideja. Što se mene tiče, svoj su posao obavili naprosto genijalno.
Saša: Nakon tog neočekivanog uspjeha s videospotovima, dečki iz te ekipe preusmjerili su se posve samo na snimanje videospotova. Tako je slijedio i rad na videospotu za skladbu Veseljko. Krenulo im je punom parom. Čini mi se da se u ovo vrijeme pripremaju za snimanje videospota za izvođača Edo Maajka itd,…
Mladen: S GITAK TV surađujemo nevjerojatno lako. Smijemo se istim stvarima, pozornost posvećujemo istim detaljima i sve što smo dosad zajedno stvorili plod je potpune slobode inspiracije i kreativnih ideja.
Saša: Da. Pa za Mater su nam raspodijelili uloge koje smo morali odigrati u videu. Oni imaju sve u glavi, točno ti kažu što trebaš raditi u određenom kadru,…
Mladen: Da, i s obzirom na to da i oni i mi shvaćamo stvari slično, doista lako čitamo misli jedni drugima i zato je cijela stvar oko snimanja protekla vrlo učinkovito.
RockLine: A kako vas u Sloveniji prihvaća publika?
Mladen: Teško ti mogu odgovoriti objektivno ako bih pokušao usporediti reakcije među pojedinim lokacijama u Sloveniji gdje smo dosad nastupali. Ali općenito smo dosad uvijek naišli na vrlo dobar odziv slovenske publike.
Saša: Sviđa mi se vrlo jaka klupska scena koju ima Slovenija. Ljudi su nevjerojatno pristojni i ljubazni. Takvi su čak i kad im, recimo, glazba nije po volji (smijeh).
RockLine: Preko noći ste stekli nekakav status zvijezda u Hrvatskoj. Je li teret težak?
Saša: Srećom, to se u Splitu ne osjeća. Još uvijek si možeš dopustiti da ti narastu brkovi i nitko te zbog toga neće progoniti u žutom tisku (smijeh).
Mladen: Na početku je to zabavno, a onda se može pretvoriti u noćnu moru. Time se nitko od nas ne opterećuje, ali svakako mora postati vrlo smetajuće ako si prisiljen nakon silaska s pozornice zamijeniti onu glavu koju imaš na pozornici nekom drugom glavom. Za sada još nemamo takvih problema.
fotografije s koncerta The Beat Fleet, 15.11.2011. u klubu Cirkus (Ljubljana): Aleš Podbrežnik
Galerija slika



