Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Hardline
Izdavač: Frontiers Records
Izdanje: 2009
Trajanje: 52:01
Ocjena: 3/5
Sedam godina čekanja na album koji je počeo dobivati obrise već 2004. i bio spreman za izdavanje krajem 2006. Sedam debelih godina od 2002., kad je izašao album »II«. Čekanja je napokon kraj i Hardline su ipak iznijeli na svjetlo dana svoj treći studijski album.
Od originalnih članova postave u Hardline je danas ostao samo vokalist Johnny Gioeli, koji je mnogima od vas već godinama puno bolje poznat kao stalni vokalist njemačkog hard rockera i gitarskog maga Axla Rudija Pella. Od postave koja je snimila album »II« uz Johnnyja Gioelija u Hardline su za novi album ostali samo The Street gitarist Josh Ramos i legendarni Angel klavijaturist Michael T. Ross. Za bubnjeve je sjeo Atma Anur, na Berkleeju školovani bubnjar koji nije poznat samo po tome što je svirao u metal sastavu gitarista Jasona Beckera i Martyja Friedmana zvanom Cacophony, nego i po suradnji na turnejama brojnih prominentnih izvođača, među kojima su: David Bowie, Journey, Third Eyer Blind, Richie Kotzen, Greg Allman, Tony McAlpine i Greg Howe. Journey gitarist Neal Schon, čovjek koji je odsvirao gitare za prvijenac Hadline 1992., jednom je rekao da je Atma Anur »Jimi Hendrix na bubnjevima«. Bas gitaru trebao je isprva odsvirati Rudy Sarzo, no zbog obveza prema Yngwieju J. Malmsteeenu i Ronnieju Jamesu Diu nije našao vremena za studijske obveze prema Hardline, pa je uskočio manje poznati Jamie Brown.
Album je prošao kroz dug proces nastajanja. Prva i najvažnija stvar je ta da Johnny Gioeli sa svojom ekipom dokazuje kako nije izgubio osjećaj za stvaranje pravih melodičnih rock kompozicija izgrađenog karaktera i sjajnog aranžiranja. No energija koju je uhvatio u cjelokupnom zbroju albuma prilično je mračna. Dijelom zbog produkcije, koja nosi blago zamućen zvuk gitara. Ako već tražimo dlaku u jajetu, ne možemo mimo traljavo producirenih bubnjeva, koji u miksu djeluju pretanko, jednodimenzionalno, tanko i zato premalo izražajno. Dakle, što to znači? Kompozicije u skladateljskom smislu drže vodu, u produkcijskom ne baš posve. To znači da album nosi još nešto rezerve, a skladbe isto tako ne razvijaju onu pravu dinamiku i atmosfersku zarazost koju mora postizati prosječno kvalitetan melodični rock / AOR proizvod.
Možda je na neka kontrastna odstupanja na albumu, kakvo dočarava Hole In My Head, utjecalo Gioeliјevo preslušavanje arhivskih demo snimaka njegova pre-Hardline era benda zvanog Brunette, jer je u tom slučaju riječ o obradi točno jednog od tih Brunette demo snimaka koji su Hardline uključili na novi album. Solažu za skladbu Before This kao posebni gost albuma doprinio je Crush 40 gitarist azijskog podrijetla Jun Senoue. Družina glazbenika inače dočarava izvrsnu svirku, Gioeli je snažan i eksplozivan na vokalu, a prije svega je upravo njegov vokal onaj koji u tren oka svakom uhu javlja da su s nama Hardline. Gioeli naime ima tu sreću da njegov vokal nosi posebnu bojnu konturu vokalne interpretacije koju odmah prepoznaš.
Bez obzira na to što loša produkcija albumu ne dopušta da razvije puno raspoloženje melodične rock grabežljivosti, album »Leaving the End Open« održava puno veću mjeru konzistentnosti i crvene niti nego 2002. izdani album »II«, koji je mučila prevelika mjera eksperimentiranja. Albuma »Leaving The End Open« ipak nikako ne smijemo uspoređivati s prvijencem, koji je poglavlje za sebe i djelo AOR briljantnosti koje je izdržalo test vremena. Veza Gioelija i Ramosa pokazala se uspješnom i za novi album. Melodijski domet skladbi i aranžiranja, koje stvara veza gitarskih fraza s autoritativno pečatnim vokalom melodičnog iskorištenja Gioelijeva pristupa, djeluje i to je bitno. Zato je Gioeli nakon albuma »II« zadržao Ramosa uza sebe i za album »Leaving The End Open«. Nadajmo se da će grupi ubuduće uspjeti popraviti blijed dojam zbog nesretne produkcije, jer joj talenta za skladanje pravih melodičnih rock himni još davno ne manjka! Dodajmo još i to da je radni naslov albuma bio »Just Add Water«. Govorilo se čak da bi Hardline doista tako i nazvali novi album. U cijeloj stvari naime fali samo još šćepec vode da bi djelovala punim intenzitetom. No, kao što je rečeno, gledano u cjelini, što se tiče konzistentnosti, »Leaving The End Open« za Hardline je korak naprijed u usporedbi s prethodnikom »II«. Glavno da se korača naprijed, zar ne?
Postava
Johnny Gioeli – vokal
Josh Ramo – gitara
Michael T Ross – klavijature
Jamie Browne – bas gitara
Atma Anur – bubnjevi
Produkcija
Bob Burch
Popis skladbi
- Voices (4:30)
- Falling Free – 4:41
- Start Again (5:28)
- Pieces of Puzzles (3:55
- Bittersweet (5:22)
- She Sleeps in Madness (4:56)
- In This Moment (3:20)
- Give in to This Love (4:07)
- Before This (3:52)
- Hole in My Head (5:35)
- Leaving the End Open (5:45)
