Autor: Urban Bolta
Fotografije: Urban Bolta
Mjesto: Otočec / Slovenija
Datum koncerta: 21.06.2012
Broj posjetitelja: 3000
Cijena karte: 49€ (cijena u pretprodaji za sve dane festivala) / 70€ (na dan događaja)
Godina se okrenula, stigao je početak ljeta, a s njim i tradicionalni višednevni rockerski praznik Rock Otočec. Ako posljednjih godina veći i manji rock festivali (Švic, Klumpanje, Shengenfest, Gora Rocka…) niču kao gljive poslije kiše, Rock Otočec jedan je od rijetkih sličnih festivala na našim prostorima koji s pravom može računati na svoj kontinuitet i tradiciju, zbog čega si je tijekom godina među mladima već učvrstio status zajamčenog vikend-žura. Rock Otočec svojim posjetiteljima uz glazbeni program nudi bogat popratni program u obliku raznih radionica, impro lige i stand up nastupa, blatnih kupki, kupanja u rijeci Krki… pa unatoč glasnim negativno nastrojenim prigovorima Otočec bez sumnje i dalje spada u sam vrh najugodnijih rockerskih festivala na Sunčanoj strani Alpa.
Na ovoj se točki treba zapitati što to točno zločestim jezicima (opravdano) smeta? Većina organizatora rock festivala sličnog tipa, zajedno s Otočcem, već stoljećima računa na isti krug od petnaestak ili dvadesetak slovenskih i bivših jugoslavenskih izvođača, a zatim taj glazbeni program prodaje kao nešto najluđe što će se do tog dana dogoditi u galaksiji. U inozemstvu to nije tako. Već u susjednoj Hrvatskoj, koja je u još težoj gospodarskoj situaciji nego mi, posljednjih je godina niknuo lijep broj festivala koji posjetitelje hrane stvarnim zvijezdama svjetskog formata, dok u nama dragoj Sloveniji organizatori i dalje natječu tko je glavni na selu, umjesto da potrče u korak s vremenom i uskoče u europski vlak.
Rock Otočec se ponosi prekrasnom lokacijom. Odvija se u neposrednoj blizini srednjovjekovnog dvorca Otočec, a prekrasna kulisa brzaka Krke i vodeno stanište koje joj pripada primamljivi su već sami po sebi, pa dobro raspoloženje već pri dolasku na sam festival nikad ne izostaje.
Ove su godine odgovorni, u želji da poboljšaju ponudu, Rock Otočec produljili na petodnevni događaj, što se s obzirom na posjećenost uvodnog srijedinog dana pokazalo kao hrabar potez. Unatoč primamljivoj promotivnoj predstavi projekta Človek z bombami, koji je nastao u suradnji s europskom prijestolnicom kulture Mariborom, srijedina je večer bila vrlo slabo posjećena, zbog poslovnih obveza izostao sam i ja sam.
Stigao je četvrtak, a s njim i veći broj posjetitelja iz cijele Slovenije, iako je prostor festivala u usporedbi s prije tri, četiri godine i dalje izgledao napola prazno. Koncertni program na glavnoj pozornici u pola sedam navečer otvorili su mozirski rockeri Up N’ Downs, slijedio je nastup štajerskih funkera Soundtopia, prije nego što je pozornica pripala ljubljanskom garažno-rockerskom sastavu Dandelion Children. Unatoč početnom premetanju po pozornici frontmena Jurea, koji se spotaknuo o jedan od kablova, grupa se pokazala kao umjetnički dozreo kolektiv potpuno vlastite samonikle izražajnosti, a dodatne dimenzije nastupu su stalnom izmjenom gitare i bas-gitare davali Jure i Anže. Iako je prostor ispod pozornice bio gotovo prazan, već su uvodna tri benda uspješno predstavila svaki svoju viziju rock’n’rolla. Sljedeći su nastupili Manouche, koji pokušavaju retro glazbene smjernice predstaviti na moderan način, ali zbog nedostatka iskrenog organskog zvuka teško osvajaju ciljanu publiku. Praćenje aktualnih glazbenih trendova nastavilo se nastupom Šveđana Movits!, koji na svoj način miješaju različite glazbene žanrove i žele se svidjeti što široj publici. Poskočne ritmove swinga s hip hop umetcima obogaćivao je Johan Rensfeldt, a zanimljiva je bila ponajviše njihova neuobičajena glazbena podloga, koju su uglavnom kreirali samo saksofon i klavijature. Za njima su se na pozornicu Rock Otočca vratili Hladno Pivo, hrvatski punk prvaci i vjerojatno najveći rock sastav na području bivše Jugoslavije koji je slavu stekao nakon njezina raspada. Unatoč solidnom nastupu, koji su krojile klasike Pjevajte nešto ljubavno, Ne volim te i Nije sve tako sivo, priznajem da sam Hrvate u prošlosti gledao već u boljem izdanju. U pola jedan iza ponoći došlo je vrijeme za nositelje festivala, osmeročlani američki kolektiv Gogol Bordello. Brojna postava s teatralnim frontmenom Eugeneom Hützom na čelu pokazala se kao neiscrpan izvor energije, a njihove pozornične ludorije dobro su se uklopile u poskočni ciganski punk, koji je kao prvi te večeri uspio probuditi previše pospanu publiku.
U petak smo se probudili u vruće jutro, a vrijeme do večernjeg glazbenog događanja skraćivali smo čamotanjem na maloj pozornici na otočiću rijeke Krke, koji su s pozornicom povezivala dva mosta. Jutarnja gimnastika, stand up, nagradne igre i improleptika odveli su nas kroz poslijepodne do nastupa grupe Džem i nakon njih još krčkih rockera Momento. Više ljudi nego prethodnici ispod pozornice su namamili rockabilly poskočice Eightbomb, prije nego što su u stilu za Dolenjsku karakterističnog melankoličnog rocka nastupili još obećavajući lokalni rockeri Crossfire. Kultur Shock, stari znanci slovenskih glazbenih pozornica, stilski su nastavili blizu zvuka Gogol Bordella, samo s većim uključivanjem elemenata etno glazbe iz raznih krajeva svijeta. Kako je tijekom nastupa rekao frontman Srđan Jevđević, njihova je muzika naime ekstremna mješavina glazbe svih naroda. Sljedeći u nizu stranih gostiju na festivalu bili su New Young Pony Club s elektroničkom mješavinom novog vala i post punka, no s obzirom na snažno oglašavanje od njih smo ipak očekivali više. Uloga nositelja večeri pripala je Rogačanima Mi2, stalnici slovenskog rocka u posljednjem desetljeću. Mi2 resi izuzetna uigranost i voditeljske sposobnosti frontmena Toneta Kregara, koji je iz mase ispod pozornice na krilima pjevnih radijskih hitova grupe poput Sv. Margareta, Pa si šla i Toplice bez problema iscijedio prepunu dozu kinetike. Posve posljednji, kao i već 2005. nakon Siddharte, nastupili su Orleki, koji su nazdravili uz Vinsku trto, razgledali Tri doline, popeli se na Kum i uspješno i u live verziji predstavili aranžmanske obrade svojih najvećih uspješnica, koje od nedavnog izdanja albuma »Repete« žive u stilski bogatijoj verziji.
Subota je živu u termometrima podigla još stepenicu ili dvije više, pa se temperatura tijekom dana na Otočcu navodno popela sve do 36 stupnjeva Celzija. Jedni su se hladili u Krki, drugi u blatu, treći su se držali tradicionalnijih metoda hlađenja: piva. Kvantitativno najbogatiji program na festivalu otvorili su u pola šest pobjednici hrvatskog predizbora za nastup na Otočcu, Pištolj na gumene metke, slijedili su D8 Dimension, a jedno od najugodnijih iznenađenja festivala pripremili su El Kachon, koji su do nastupa također dopili kroz uši igle predizbora. El Kachon se oslanjaju na klasičnorockersku ispovijest čiste romantike bluesa i zvučne hammond zavjese, pa ćemo, ako nastave tvrdo raditi, o njima u budućnosti još slušati. Pravi naval punk agresije nosio je ime Deafness By Noise, prije nego što su sa svojim ska govorom šuplje sadržine u večernjim satima već pomalo pripite glave zabavljali Talijani Passogigante. Novi ugodni melem za uši za stare rockerske duše stigao je s Danilom Kocjančičem i prijateljima, koji su se u polusatnoj odiseji prošetali kroz poznate Danilove hitove Tina ne verjame, Anita ni nikoli, Poišči me, a posebnu zahvalu za zasluge uručio mu je i ministar kulture i obrazovanja Žiga Türk. Iako s primjetnim nedostatkom vježbe, hrabro razglašeni starčići predstavljali su zanimljivo osvježenje većinski mladoj publici prilagođenog glazbenog programa. Prostor ispred pozornice u skladu s očekivanjima ponovno se napunio tijekom nastupa štajerskih razgrajača keltske inspiracije Happy Ol’WcWeasel. Veseljački punk s primjesama irskih folk elemenata i polka ritma bio je prema mišljenju mladih jedan od vrhunaca festivala, a za dublji dodir glazbene note pobrinuo se Vlado Kreslin s Malimi Bogovi. Prekmurac je nostalgične pjesme o svojoj voljenoj pokrajini s još uvijek duboko ukorijenjenim albumom »Cesta« u repertoaru odsvirao rutinski i ponovno naišao na topao prijem, koji je dao do znanja da je doma posvuda u Sloveniji. Slijedio je skok u središte Beograda s Bajagom i Instruktorima, jednim od najpopularnijih pop-rock sastava šire regije posljednjih desetljeća. Njegov je nastup bliže privukao nešto starije posjetitelje, a Bajaga se predstavio vječnom kombinacijom starih uspješnica i posve svježih skladbi s albuma »Daljina, dim i prašina«. Glavnu festivalsku pozornicu dugim je nastupom zatvorio makedonski elektro glazbenik Kiril Džajkovski, iako stilski na prvi pogled neobičan izbor za rockerski festival, osmijesi na licima okupljenih radije su dokazivali da ipak nije bio tako pogrešan.
Glazbeni dio petodnevnog Otočca tako je završio, festival je glazbenim i popratnim zabavnim programom oduševio uglavnom nezahtjevne posjetitelje, a zabrinjava činjenica da njihov broj iz godine u godinu stagnira. Na pitanje zašto je to tako, odgovorni će morati brzo pronaći odgovor, jer će opadajući broj posjetitelja dugoročno dovesti do nemogućnosti plaćanja svih računa kojih u organizacijski tako zahtjevnom projektu kao što je Rock Otočec zasigurno nije malo.
Prvo je na redu vjerojatno osvježenje popisa glazbenih imena – ako su slovenski festivali danas već dva koraka iza stranih, možda upravo na Rock Otočcu leži odgovornost da u budućnosti napravi korak naprijed i barem se približi ponudama koje uspijevaju složiti promotori u nama susjednim zemljama. Naravno, nema ništa loše u gomili mladih neafirmiranih sastava, koji si nastup na Otočcu u pravilu osiguraju žuljevitim rukama, čini se da inovativnosti nedostaje pri izboru srednje velikih i velikih imena. Treba naime udovoljiti svim ukusima, starima i mladima, zabavljačkima i ozbiljnijima.. Kako god, nakon uspješno završenog projekta 2012. mogu napisati samo još: puno sreće u izvedbi Rock Otočca 2013!
Fotografije: Oliver Rušković / arhiv Rock Otočec 2012
Galerija slika
