Autor: Rok Klemše
Izvođač: Spreading Dread
Izdavač: Samozaložba
Izlazak: year_month
Trajanje: 49:41
Ocjena: 2.5/5
Češka metal scena, barem koliko je ja poznajem, izgleda otprilike ovako: 30% grindcore bendova, od kojih tri četvrtine pjeva u porn i gore grind vodama (dakle fuk, bukakke, ode ljudskom izlučivanju i pjesmice o fecesu), 20% black metal bendova, 20% čudnih folk metal sastava i 20% stvarno lošeg deathcorea, a preostalih 10% otpada na ostale žanrove. Pa i u njima se nađe vrlo malo dobrog. Ono najbolje što češka metal scena može ponuditi je festival Brutal Assault, hehe. No, ima nekoliko svijetlih iznimaka, a jedna od njih je praški thrash metal sastav Spreading Dread, koji je početkom ove godine objavio svoj prvijenac … Sanatorium …
Na njemu se češki kvartet baca u moderni thrash metal, koji je u odnosu na moja niska očekivanja solidna i pristojna svirka. Spreading Dread uglavnom srednje brzim komadima dodaju utjecaje göteborškog metala, što znači da je njihov thrash izdašno obojen jakom dozom melodija i harmonija, čiji je nositelj prije svega tehnički vrlo dobro potkovan gitarist. Toj melodici dodaju moderniji pristup, koji podsjeća prije svega na američke novodobne bendove poput Arsis i Revocation (čije kvalitete Spreading Dread nikako ne dosežu), posve u tom stilu je i grubi i sirovi „polugrowl“, koji u trenucima podsjeti na Chucka Billyja u „death metalskim“ danima Testament. … Sanatorium … odlikuje u prvom redu i odlična produkcija, koja je dovoljno čista da nije previše uglačana, a istodobno dovoljno prljava da zadrži pristan thrash patos. To znači da su gitare oštre i glasne, vokal prodoran, a bas taman dovoljno zveckav. Jedina loša strana produkcije je loš zvuk bubnjeva, koji u usporedbi s basovskim linijama zvuče slabašno i bljedunjavo. Nažalost, na toj točki prednosti i odlike Spreading Dread ujedno i završavaju, jer sa svakim sljedećim komadom blijede u sivi prosjek. Vjerojatno je najveći „krivac“ za to upravo tehnički izvrsni gitarist, koji preko cijele ploče soliра kao da se kladi. No bendu time ne čini uslugu, nego upravo suprotno. Prvo, loše je to što riffovi među nebrojenim solo izletima ispadaju premalo definirani i razrađeni, a komadi su i zbog toga previše slični i jednolični. Drugo, loše je to što se bend, kad očito ne zna točno što bi komadom htio reći, skloni u dosadne „breakdown“ dijelove, a još gore je to što ostali članovi ne uspijevaju dosegnuti gitarista. Pogotovo se tijekom predugih solaža čuje da bubnjar tehnički zaostaje daleko za ostatkom trojca, jer je bubnjanje dosadno i predvidljivo. Kako lijepo se to čuje na jedanaestominutnoj instrumentalki, koja tako ne ispada ništa drugo nego jedna duga, razvučena i ponavljajuća solaža.
Spreading Dread na prvijencu uspijeva nagovijestiti pravi put, ali je taj još dug, vijugav i trnovit. Češkom sastavu fali još puno skladateljske žilice, a još više boljih i raznolikijih ideja koje bi ih izdigle iz prosječnosti. Do toga im nažalost fali još poprilično. Ili, da upotrijebim češku kulinarsku metaforu – utopence će trebati još malo namakati u octu.
Postava
Miroslav Korbel – vokal
Šimon Kotrč – gitara, vokal
Michal Pejznoch – bas
Karel Šafarik – bubnjevi
Produkcija
Honza Fuka i Dodo Doležal
Popis skladbi
1. World Consuming Itself
2. Losing Time
3. Bastard Brain
4. Sanatorium
5. Doubts
6. Revelation of Dreads
7. Repentance
