Satisfaction Woman

0 7

Izvođač: Los Explosivos
Izdavač: Working On Your Career
Izlazak: 2012
Trajanje: 29:00
Ocjena: 2.8/5

Los Explosivos, eksplozivni kvartet iz Meksika, opet je tu! Dobrih pet godina postojanja okrunjeno je petim studijskim albumom, dvama singlovima i beskonačnim nizom gostovanja diljem svijeta, a dečki su se konkretno uvukli i u uši i dušu slovenske publike, koja ih je, među ostalim, čula i kao predgrupu legendarnih sunarodnjaka Tito And Tarantula na ovogodišnjem Lentu. Da zvuk garaže sedamdesetih još kako udara i da više od uglačanog sjaja vrhunske produkcije vrijede kilometri po koncertima, znoj i srčana predanost žestokim idejama te pravim razlozima za stvaranje glazbe, nije potrebno posebno naglašavati, no ipak ne mogu mimo činjenice da je Satisfaction Woman nešto ne baš revolucionarno, ali prokleto ukusno, a krivnju za sljedeći adrenalinski niz novotarija ovaj put možemo snositi i mi.

Tijekom gostovanja u Sloveniji Kasko, Sabu, Carlos i Alonso imali su nekoliko dana viška, pa su u lipnju i srpnju 2011. otišli u ljubljanski studio Soundgranded i s Matejem Gobcem snimili ne samo demo snimke nekoliko ideja, nego, zbog trenutnog preskakanja iskri i magije, cijeli album koji, za razliku od prijašnjih sirovih neobrušenih briljanata, ima podosta više oštrine i jasne vizije. Satisfaction Woman je ploča na kojoj se doista zrcali živa snaga kvarteta, samo što je put i njihov libido s pozornice ovaj put uhvatio set studijskih mikrofona. Rezultat je krasna kombinacija pomalo rustikalne pljesnive garaže, a Sabu i Carlos svojim razbrazdanim gitarama, očišćenima od svih suvišnih efekata, dominiraju cjelokupnom zvučnom slikom benda. Meksički temperament ovaj je put poamerikanjen do te mjere da iskonski zvuk Kaskovih bubnjeva i Alonsova basa, u kombinaciji s gitarističkim tandemom, priziva paletu imena poput The Hives, New Bomb Turks, The Cynics, Hollywood Sinners, pa i poneke rane The Stooges, a dečki ostaju vjerni svojem jezičnom nasljeđu i gotovo sve tekstove otpjevaju na španjolskom.

Garažna interpretacija šezdesetih i sedamdesetih dorasla je konkurentima koji su svoje sjeme sijali u prošlosti zvukom i glazbom s golemim jajima, a Los Explosivos klade na svoje cojones na sebi svojstven način koji se ne opterećuje pretjeranom estetizacijom. A Toda Velocidad je izravan udarac na osjetila, pet akorda posve je dovoljno da se ispriča priča o vožnji punom parom, a puna brzina kvarteta već se na skladbi No Hay Vuelta Atras poprilično uspori. Rock’n’roll kontrasti i dalje su sirovi, a uz taman dovoljno bezobrazno prljav Kaskov vokal u pamćenje se urezuje ponajviše krasno Sabuovo sviranje solaža, koje traje i traje i uplliće se u cijeli kostur taman dovoljno razglašene skladbe. Los Explosivos nisu baladni umjetnici ni trubaduri, pa se već obradom pjesme sastava The Litter, skladbom Action Woman, konture vraćaju u sfere atmosfere nekog zadimljenog kluba ili retro kluba, a jedina pjesma na engleskom ne zvuči nimalo neprirodno ni strano, jer je izvedba kvalitetna i nije pokvarena opskurnim izgovorom koji bi odavao da su mladci s južne strane razgraničenja SAD-a ostatkom Amerike.

Istim kopitom kao ranije, na samom početku ploče, razlijegu se zatim zvuci pjesme Aguarras, a već nakon polovice albuma jasno je da neke revolucije, iznova otkrivene tople vode ili skoka u nepoznato jednostavno nećete dočekati. Malo srčaniji ritam ubrzava skladba Creo Que Esto, koja za usamljenih nekoliko taktova, između suspenza gitare, bubnjeva i vokala, podsjeća na zahvate ravpitske postave Tito & Tarantula, no sličnost se ubrzo razbije na prafaktore, jer su Los Explosivos sklonije amerikaniziranoj viziji garaže. Unatoč tomu, osobno bih u cijelosti očekivao malo više obećane eksplozivnosti, bijesa, pobunjeničke buke i bitno manje konvencionalne želje za sviđanjem. Plesni tempo inače ne smeta, ali nakon skladbe Quiza, koja prokleto podsjeća na hit sastava The Kinks You Really Got Me, čini se da je glazbeni stroj meksičkog kvarteta već odavno prebačen u najvišu brzinu. Nakon mlitavosti Mieda, žešći Me Quede Aqui prava je okrepa, ali se hrani izvedbenim zahvatima koje su puno bolje poznavali i barem nekoć puno vitalnije izvodili The Hives, no Meksikanci su za razliku od uglednih Šveđana manje skloni ekstremima. Svoj album obećanog užitka zadovoljavajuće zapakiraju u cjelinu skladbom koja zvuči kao sam početak ploče, nakon manje od dvije minute skladbe Se Apago, što na španjolskom znači hlađenje, a manje od polusatni izlet u meksičku garažu neopozivo završava. Nastupa vrijeme za rekapitulaciju misli, a zbunjenosti i podijeljenosti ovdje ne manjka.

Od imena i eksplozivnosti čovjek bi očekivao kanonadu distorzija i podivljalog tempa, a umjesto bombastičnih izvedbi predvidljivi i ponavljajući pucnji petardi sve su prije nego potpuno utaženje svih apetita i visoko postavljenih standarda. Ako malo ublažite stroge kriterije, istina je da su Los Explosivos uz simpatičan i bezazlen uradak, koji krasi gola i namrgođena mladenka, stvorili komplet skladbi uz koje bi se na koncertu lako popilo koje pivo ili dva, zaplesalo i lijepo se zabavilo, ali smatram da su dečki uživo sposobni napraviti bitno više nego na ploči i nadam se da se u srži Satisfaction Woman ne krije baš sva njihova strast, znanje i aduti. Slovenski final touch ipak je slovenski final touch, a s obzirom na to da je završni mastering posve samostalan rad Mateja Gobca, zaključujem da su konačni rezultati slijedili logiku: »Majku mu, opet kuca u crveno! Trebat će tu malo uzeti, pa tamo malo dodati …«, zbog čega je paket manje strastven i manje udaran, a sigurno bivakiranje u zoni sredine, udobnosti i sigurnosti sve je prije nego bit pravog garažnog rock’n’rolla. Više sreće, drskosti i eksplozivnosti idući put, dečki, pa će se prosječnost moći preobraziti u nešto što ima zrnce više, a s dodatnom vrijednošću mogu se sigurnije ispisati i za sada prazne stranice sastava. Meksiko oduvijek povezujem s gastronomijom, zato neka završna poruka bude više kuharski intonirana: umjesto fast fooda i mekanih prekuhanih i tisuću puta podgrijanih hrenovki idući put bih nešto pikantnije i s malo više čilija, molim!

Postava

Sabu – gitara

Kasko – bubnjevi, vokal

Alonso – bas

Carlos – gitara

Gostujući :

Matej Gobec – gitara na No Hay Vuelta Altras

Produkcija

Matej Gobec

Popis skladbi

  1. A Toda Velocidad
  2. No Hay Vuelta Atras
  3. Action Woman
  4. Aguarras
  5. Creo Que Esto
  6. Gris
  7. Lo Que Me Excita
  8. Quiza
  9. Miedo
  10. Me Quede Aqui
  11. Se Apago
Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići