Here’s Willy Moon

Autor: Aleš Podbrežnik

Izvođač: Moon, Willy
Izdavač: Island Records
Izlazak: 08.04.2013
Trajanje: 28:53
Ocjena: 3.5/5

Ovo što na scenu donosi 23-godišnji mladić, mršavi dugajlija s frizurom svježe sjajnog sloja briljantina, staromodno odjeven u smoking, Novozelanđanin William George Sinclair, kojeg »ljepotne« skraćenice zovu Willy Moon, sretna je kombinacija prošlosti i sadašnjosti.

Frajer je za svoje godine silno hrabar jer spaja staroškolske pjesmice pedesetih i šezdesetih s novotarijama kakve donose trip hop, hip hop, čak i techno, a naposljetku su jasni i obrisi petljanja s alternativnim rockom. Hmmm… vezu ne treba odmah na prvu tražiti u Elvisu, radije ne. Prije u »izazovno razmetljivom« pjesmičarstvu mješavine rock n’ rolla, swinga, rhythm and bluesa, soula, doo-wopa. Blizu bi mogla biti djela Litlle Willy Johna (njegov hit Fever većina vas vjerojatno poznaje?, na albumu se nalazi čak i obrada njegove I’m Shakin’), blues swing izleti saksofonista i pjevača Bull Moose Jacksona, doo-wop šetnje po tračnicama The Crescendos, The Clovers, The Platters, ranih rock n’ roll ekscesa vokalne prodornosti Little Richarda…. Naravno, svi redom od nabrojenih strastveni su ljubitelji pjene za brijanje, baš kao i naš Willy. A gdje je doo wop, tu je naravno i blago udaljen dašak gospela, gotovo teatralno filmskog propovijedanja u odabranim napjevima, čak se i »surfanje« nekih The Beach Boys može izvući van (uvodni trik u Yeah Yeah), nevjerojatno. Ovaj bi album zasigurno bio predmet poruge da nije izašao 2013. Vrijeme je očito pravo, vremenski razmak pravi, desetljeća se vrte brzinom svjetlosti, a Chubby Checker se zasigurno okreće u grobu. Opušteno neopterećena ploča »Here’s Willy Moon« djeluje u najgorem slučaju zabavno i škakljivo, iako ne donosi baš nikakvu glazbenu revoluciju. U komercijalnom pogledu pak učinkovito probija led za Willyja!  Uz sve napisano ne čudi ni uključivanje obrade I Put A Spell On You, koja u izvorniku pripada Screamin’ Jay Hawkinsu. Na vama je da izaberete koja vam je draža, ona Nine Simone ili aktualna Willyjeva.

Lik održava novodobne produkcijske prijeme, gdje je zvučna kulisa očišćena od organskih ritmova i poduprta programiranim Apple petljama koje pokušavaju replicirati zvuk puhačkih i gudačkih aranžmana pjesmica davnih, davnih dana prošlosti, položenih na goli minimalistički »nasemplani beat« koji održava plesnu lakoću. Ona se odlično slaže s odsječeno i prkosno položenim stihovima vokala Willyja Moona, koji je mjestimice harmoniziran s dodanim vokalnim zborovima, što zahvalno razgibava samu predvidljivu formu skladbi.  Povremeno gotovo nagonski vođeni vokalni »ugrizi«, kojima Willy drobi melodiju često u zaletima što već graniče s hip hopom ili već spomenutom prodornošću stare škole Little Richarda, kojom su kasnije hodali rock n’ roll diletanti predvođeni majstorom izvrtanja melodije Davidom Bowiejem,  već je u sljedećem trenutku približen opipljivoj melodiji. To Willyja nipošto ne približava npr. Ben E. Kingovoj Stand By Me, ali skladbe poput Working For The Company ili posebno »milozvučnih« Fire te My Girl doslovno neutraliziraju odsječeno nabrijano vokalno nastupanje kojeg na albumu ima napretek.

Nikakva posebna znanost, rekao bi čovjek. Samo moraš dobiti ideju, imati dovoljno hrabrosti da je isprobaš i ostvariš. Ono što je Willy preuzeo od stare škole jest i trajanje skladbi, koje je ekstremno kratko, to jest između dvije i tri minute po skladbi. Zato album ne doseže ni pola sata.  Poseban zvučni eksperiment Willy si dopušta na instrumentalu Murder Ballad. Tu je pri kraju još i mračna skladba alternativnorockovskih kontura, mješavina trip-hop semplova na jednostavnoj ritmičkoj strukturi, prošarana shizoidnim obješenjaštvom gitarske svirke, koju bi u svojim idejnim izletima glazbenog eksperimenta smisleno znali iskoristiti i novodobni majstori minimalizma Jack White s jedne strane te naš dobri stari privlačni izgrednik Marilyn Manson s druge (oh, i usput, i Marilyn je obradio skladbu I Put A Spell On Yoiu, kad ga već spominjemo). Ta skladba daje naslutiti da se iza autorske paradigme Willyja Moona krije još više nego što nudi prvijenac.

»Here’s Willy Moon« album je koji uspješno probija led i kupuje pozornost na sceni, zbog čega su glazbeniku ponudili ugovor već na samom startu kod Island Records. U autorskoj kreativnosti Willy Moon ne otkriva toplu vodu. Samo oprezno bira i spaja. Stare ideje. Glazba na »Here’s Willy Moon« postavljena je tako da je moraš i gledati i slušati istodobno. Tada naime djeluje punom snagom. Jer u pretežnoj je mjeri usidrena na plesnim koracima. Tko je posjetio prošlogodišnji Urbani festival u ljubljanskim Križankama, mogao se na vlastite oči uvjeriti kako na pozornicama majstorski iskorištava formu skladbi Willy Moon za svoj teatar. Minimalizam aranžiranja općenito predvidljive forme naime je odlično dozirano energetskim viškom testosterona u krvi ovog neukroćenog mladića. Ne treba dvaput nagađati da je Willy pritom plesne korake Chubbyja Checkera i Elvisa Presleya spojio u jedan.

Postava

Willy Moon – vokal, aranžmani, programiranje

Produkcija

Willy Moon

Popis skladbi

1. Get Up
2. Railroad Track
3. Yeah Yeah
4. What I Want
5. Fire
6. I Wanna Be Your Man
7. Working for the Company
8. Shakin’
9. She Loves Me
10. I Put a Spell On You
11. My Girl
12. Murder Ballad