Autor: Urban Bolta
Izvođač: Riblja Čorba
Izdavač: City Records
Izlazak: 2012
Trajanje: 49:49
Ocjena: 3/5
Riblja Čorba vraća se s novim albumom! Drže se pravila nove studijske izdaje otprilike svake tri godine, a unatoč čestini izlazaka uspijevaju zadržati kolikotoliko kvalitetnu razinu. Jasno je da je njihova krivulja krajem osamdesetih, u godinama prije početka bratoubilačkog rata, krenula nizbrdo, no u zadnjem desetljeću ipak su uspjeli uhvatiti formu koja legende srpskog rocka i mlađoj generaciji predstavlja u kredibilnom svjetlu.
Album »Uzbuna« Čorba je izdala dobre tri godine nakon prethodnika »Minut sa njom« (2009). S tim albumom za Čorbu je počelo novo doba jer je u njihov izričaj donio neke novosti. Bora Đorđević konačno se riješio nacionalističkih i politički motiviranih tekstova te je alternativu pronašao u produbljenim ljubavnim tekstovima. Đorđević, poznat i kao pjesnik s vlastitom zbirkom pjesama, oduvijek je imao profinjen osjećaj za pisanje tekstova, pa tako i najjednostavniji ljubavni tekstovi uz razumijevanje cinizma sadrže mogućnost višeslojnog tumačenja, iako je zbog manjka konkurencije na tom području u zadnja dva desetljeća napravio velik korak unatrag. Njegova lirika više nije tako sarkastična, duhovita i oštra kao nekoć. Temama prethodnika slijedi i novi Čorbin album »Uzbuna«. Nakon tragične sudbine Borine prethodne žene, Čorbin vođa već si je omislio novu ljubavnicu, možda je i njezina prisutnost hotimice ili nehotice utjecala na lirsku stranu albuma, jer je snažno protkan ljubavnom tematikom. S obzirom na Čorbinu novu promotivnu fotografiju, koja krasi poleđinu albuma i na kojoj izgledaju prilično nabrijano, čovjek bi pomislio da su se Bora i borci (kako se Riblja Čorba zvala na samom početku) vratili agresivnijim provelikosrpskim temama, ali srećom nije tako.
Riblja Čorba je s »Uzbunom« svjesno krenula u recikliranje svog klasičnog zvuka osamdesetih. Ne samo da su se nakon gotovo trideset godina ponovno povezali s producentom Johnom McCoyem, koji je davno pobrinuo za zvučnu stranu njihovih legendarnih albuma »Mrtva priroda« (1981), »Buvlja pijaca« (1982) i »Istina« (1985), nego su i svi ostali gradivni elementi albuma podređeni potrazi za izgubljenim zvukom. Naslovnicu je oblikovao njihov stari suradnik Jakša Vlahović. Riječ je o modernoj verziji naslovnice »Mrtve prirode«, a prema Borinim riječima odluka za taj potez leži “u njihovoj borbi protiv nove tehnologije, koja u glazbi ubija autentične artističke forme”. Štoviše, i skladba Monetarni udar nastala je recikliranjem starog rifa pokojnog Čorbina gitarista Rajka Kojića. Čorba je baš sve elemente albuma svjesno podredila traženju zvuka koji ih je lansirao među zvijezde srpskog i jugoslavenskog rocka, a album je za šlag na torti retro nostalgičarima izdan i na vinilu, prvi put nakon više od dvadeset godina.
U ponovnom traženju samih sebe bili su tek djelomično uspješni. Doduše, istaknuli su se neprestanim ispreplitanjem gitarskih rifova, klavijatura i preko njih položenih Borinih stihova, no manjak kreativnosti u kompozicijskom smislu ono je što ih koči u stvaranju još jednog mogućeg remek-djela kojim bi Čorba zaokružila bogatu diskografsku karijeru. Mladost je prošla, a s njom i doba najljepših Čorbinih balada, koje se okončalo negdje u vrijeme albuma »Ostalo je ćutanje« (1996). Moćna balada Užasno mi nedostaje s izrazito morbidnim ugođajem odjekujućih klavijatura u pozadini jedna je od najmračnijih pjesama Čorbine karijere i ujedno jedan od boljih trenutaka albuma. Nažalost, dvanaestorka pjesama ne tvori čvrstu cjelinu, nego ih nekoliko služi samo za popunjavanje pedesetominutne vremenske crte, a lijep primjer su skladbe Od čega ću bre da umrem i Kad me već lažeš (izgubljen) s podprosječnim tekstovima i neizražajnim instrumentalnim idejama. Ugođaj na albumu stalno oscilira. Da Borin šarm unatoč svemu još nije posve ugasnuo, svjedoče razigrani Lelek Serba, za koju su glazbenu podlogu posudili od peruanskog skladatelja Daniela Roblesa, te duhovita francuski zvučeća Šerše la fam. Gitarist Vidoja Božinović čvršće se nego na prethodnim albumima primio bluesa, koji je na početku karijere snažno krojio Čorbin zvuk. Privlačne gitarske solo dionice jača su strana albuma, a o traženju rješenja u bluesu svjedoči i zvuk usne harmonike u naslovnoj skladbi Uzbuna. Kao što je kod Čorbe već uobičajeno, album zaključuje najjača skladba, Sam sam pao sam se i ubio, ovaj put djelo gitarista Božinovića. Sve komponente, od akustičnog početka, električne gitare i purplovskih hammond klavijatura u komadu naglašavaju osjetnu srž vokalne interpretacije, koja je u vezi s Borinim tekstom svojevrsni rekvijem pogrešnih životnih odluka zbog kojih nikad nije (kako pjeva u pjesmi) iskusio pravu ljubav. Riječ je o skladbi koja ima sav potencijal da u Čorbinu koncertnom repertoaru ostane i nakon što promotivna turneja albuma »Uzbuna« već završi.
Devetnaesti studijski album najvećeg srpskog rock benda njihovi će obožavatelji bez sumnje lijepo prihvatiti, dok za zvučna otkrovenja u ušima ostatka slušateljstva sigurno neće pobrinuti. Čorba je na »Uzbuni« tražila retro zvuk i do neke ga je mjere i pronašla, no za šlag na torti albumu do izvrsnosti nedostaje komponentska žilica iz mladosti, koju su na stare dane već dobrano zamaste krvni ugrušci. Ali nema veze, Čorba će se unatoč tome već za dvije ili tri godine vratiti s novim albumom…
Postava
Bora Đorđević – vokal
Miša Aleksić – bas gitara, prateći vokal
Vidoja Džindžer Božinović – gitara, prateći vokal
Vicko Milatović – bubnjevi, prateći vokal
Nikola Zorić – klavijature, prateći vokal
—————
John McCoy – bas (5), prateći vokal
Sava Ristić – usna harmonika (1)
Gane Pecikoza – prateći vokal
Goran Jović – prateći vokal
Milan Popović – prateći vokal
Miljo Radonjić – prateći vokal
Slobodan Marković – prateći vokal
Produkcija
John McCoy
Popis skladbi
01. Uzbuna
02. Užasno mi nedostaje
03. Sam sam pao, sam se i ubio
04. Šerše La Fam
05. Šta ćeš da budes kad porasteš?
06. Između sna i jave
07. Kad neko ljubav urekne
08. Monetarni udar
09. Malograđanska
10. Od nemila do nedraga
11. Od čega ću bre da umrem
12. Lelek serba
