The Devil Put Dinosaurs Here
Autor: Rok Klemše
Izvođač: Alice In Chains
Izdavač: Capitol Records
Izlazak: year_month
Trajanje: 67:16
Ocjena: 4.5/5
Rijetki su i odabrani danas sastavi koji su svoj povratak iz mrtvih zaista opravdali i čiji čudesni »come-back« nije zvučao samo kao loš nostalgični trip u osamdesete ili devedesete prošlog stoljeća. Ne, Alice In Chains nisu tipovi s pivskim trbusima u krizi srednjih godina koji žele posljednji put proživjeti svoju mladenačku sreću prije nego što im natakne pelene za odrasle, pa su se za novi povratak odlučili na BBQ žurci u susjedstvu s Bud Light pivom u jednoj i masnim hamburgerom u drugoj ruci. »Ej, što kažeš da za stara dobra vremena obrišemo prašinu s gitare i probamo još jednom?« rečenica je koju legendarni američki sastav ne poznaje. Moćnom »come-back« pločom Black Gives Way To Blue otresli su se demona prošlosti natopljenih drogom i smrću Layne Stayleya i katarzično se zagledali u budućnost, koja ih je dovela do novog studijskog albuma The Devil Put Dinosaurs Here.
Na njemu se Cantrell i ekipa ponovno dotiču mračnih i melankoličnih tema, ovaj put možda najmračnije među njima – religije. Da je religija opijum za narod, davno je shvatio već Marx, a Alice In Chains toj tezi samo promišljeno i drsko pritvrđuju, pritom se prvenstveno hvatajući američke zablude kreacionizma. Otud i na prvi pogled čudan i besmislen naslov; no ispod naizgled prazne maske krije se nešto dublje i zlokobnije; da je đavao dinosaure postavio na zemlju, naime je ideja vjernika koji tvrde da je sam Sotona u utrobu Zemlje podmetnuo dinosaurove kosti, sve s namjerom da zbuni čovječanstvo i vjernike odvrati od njihovih uvjerenja. Jedna od prevladavajućih tema novog albuma tako je i igranje s lako vodljivima, ispiranje mozga, ako baš hoćete. Tekstovno su Alice In Chains opet duboko i potresno mračni, mjestimice gotovo morbidno izopačeni, ali prije svega okrutno iskreni i realistični.
Alice In Chains na albumu dugom više od sat vremena zadržavaju svoj prepoznatljiv zvuk, samo što je ovaj put još zlokobniji i čulniji. Teško ćete naći emotivniji nastup u tako mračnom ruhu nego kod Alice In Chains! Sve zahvaljujući jedinstvenim vokalnim harmonijama Jerryja Cantrella i Williama DuValla (koji sve više dokazuje da golemu Staleyevu obuću ispunjava odlično i samouvjereno), strašnim gitarskim linijama te epskim, svečanim refrenima koji svojom hladnoćom šalju okrutnu strijelu ravno u srce. Ako je Black Gives Way To Blue bila klaustrofobična i ljuta ploča, njezina nasljednica nastavlja u sličnom smjeru, samo što zvuči još beznadnije, još je mračnija i svojom sumornom atmosferom u biti još napadnija ploča. Skupini je to ponovno uspjelo snažnim osjećajem bezizlaznosti, prvenstveno upotrebom »trademark« vokalnih harmonija koje nepogrešivo i prekrasno grade DuVall i Cantrell, gotovo doomerskih/sludge gitarskih pasaža i plačnih linija, otužno upletenih u skladbe uglavnom sporog do srednjeg tempa. Sve od uvodnog katatoničnog dooma s rušilačkim gitarama Hollow, »blacksabbathovskog« Stone (s odličnim, dubokim bas linijama), srhtavog naslovnog epa s fantastičnim, nezaboravnim refrenom »The Devil Put Dinosaurs Here/Jesus don’t like a queer/The Devil put dinosaurs here/No problem with faith just fear« pa sve do završnog, mračnog, ali gotovo svečanog zaključka s Choke, koji atmosferičnim refrenom ploču zaključuje na najbolji mogući način, Alice In Chains nas napajaju atmosferom jeze i očaja koja steže za vrat od prvog sludgerskog rifa nadalje.
Ali unatoč tom osjećaju, u tami je svjetlo koje gori poput sunca u Platonovoj prispodobi o špilji – Cantrellovi rifovi su katarzični, atmosfera nekih refrena moćna i svečana, a vokali otpjevani s tako snažnim osjećajem da se iz svake kitice može osjetiti dušu izpovijed odličnih tekstova. Zbog duljine i relativne sporosti slušanje ploče je pošten zalogaj koji te zna ostaviti iscrpljenim, ali dečki ubrzavaju puls s nekoliko skladbi koje pritišću na gas. Lab Monkey se tako bez sumnje ponosi jednim od učinkovitijih refrena, do kojeg Alice In Chains dovode s ludim, dementnim, shizofrenim osjećajem, a jednu od najboljih skladbi na ploči Phantom Limb krasi ponajprije izvanredno, izopačeno Cantrellovo »doom« rifanje.
Ipak, The Devil Put Dinosaurs Here nije posve bez nedostataka. Zbog duljine ploče ona se zna malo otegnuti i razvući, prvenstveno zbog nešto slabije sredine koja nakon odličnog početka gubi kondiciju i oporavlja se tek negdje s Phantom Limb. Druga, možda još veća kritika je (opet) neiskorišteni DuVall. On je naime više nego dokazao da je njegov vokal zreo i dorastao veličini Staleyeve ostavštine, no čini se kao da mu Cantrell ne da disati punim plućima. Uglavnom DuVall tako ostaje u pozadini i kao glavni pjevač zasja tek u zadnjoj četvrtini albuma, gdje prije svega na Hung On A Hook dokazuje da je iz pravog tijesta za sastav kova Alice In Chains.
Nakon Black Gives Way To Blue postavljalo se pitanje nije li taj »come-back« bio samo jednokratan, sretan trenutak, no sastav dokazuje da je jedan od rijetkih kojem nakon smrti središnje figure, koja je ujedno jedna od najvećih figura rock glazbe, uspijeva novi, moćni preporod. Na The Devil Put Dinosaurs Here Cantrell je u prvi plan stavio ljudsku glupost, naivnost i potrebu da ih netko vodi, bila to politička ili vjerska osoba. Ujedno je novi album snažno, renesansno upozorenje da neka čovjek, njegov um i slobodna volja budu središte svemira. Alice In Chains je u glazbu ponovno uspjelo prenijeti izvanrednu poruku koju rijetko tko zna uglazbiti kao oni. Legendarni Seattleovci dokaz su da nisu samo nostalgični piš iz talionice »grungea« (koju su AiC inače već tada u svemu nadmašivali), nego sastav koji je u devedesetima ostavio neizbrisiv pečat, toga je svjestan, a novim rođenjem dokazuje da ima još štošta za reći. The Devil Put Dinosaurs Here će krajem godine bez sumnje zauzimati najviša mjesta ljestvica najboljih albuma, a Alice In Chains su njime pokazali da su poput najboljeg odležanog vina.
Postava
Jerry Cantrell -vokal, gitara
William DuVall – vokal, gitara
Sean Kinney – bubnjevi
Mike Inez – bas, prateći vokali
Produkcija
Nick Raskulinecz i Alice In Chains
Popis skladbi
1. Hollow
2. Pretty Done
3. Stone
4. Voices
5. The Devil Put Dinosaurs Here
6. Lab Monkey
7. Low Ceiling
8. Breath On a Window
9. Scalpel
10. Phantom Limb
11. Hung On a Hook
12. Choke