Deliver Us From Evil

0 2

Autor: Peter Podbrežnik

Izvođač: Budgie
Izdavač: RCA Records
Izdanje: 1982
Trajanje: 39:07
Ocjena: 4/5

Budgie, kultni velški teški rockeri, koji su se u širu glazbenu povijest najviše upisali ekscentričnim naslovima pjesama i albuma, a o burkaškim naslovnicama da i ne govorimo, početkom osamdesetih doživljavali su pravo »novo proljeće«. »Deliver Us From Evil« bio im je deseti i dugo vremena posljednji studijski uradak, sve do neočekivanog povratka nakon 24 godine s albumom »You’re All Living In Cuckooland« (2006).

Budgie su nakon uspješne revitalizacije početkom osamdesetih, kad su pravodobno uspjeli uskočiti u novi val britanskog teškog metala na koji su važno utjecali svojim radovima iz sedamdesetih, djelovali kao »power trio« u postavi Burke Shelley na vokalu i bas-gitari, John Thomas na gitari te Steve Williams na bubnjevima. Shelley, jedini originalni član, velški »Harry Potter« hard rocka, oduvijek je bio jedan od najkarizmatičnijih pjevača u svom poslu, a i priličan inovator kao basist i skladatelj, koji je točno znao što želi reći na »Deliver Us From Evil«. Prethodni album »Nightflight« (1981) bio je umjetnički i komercijalno jedno od njihovih najuspješnijih postignuća, zato je želio zvuk benda odvesti prema radijskim postajama s još dopadljivijim zvukom. Za taj je pothvat prvi put u povijesti sastava trebao klavijaturista. Velika novost stoga je bio uvod sintesajzera, koje je dodao Duncan MacKay (u karijeri je surađivao i s izvođačima kao što su Alex Harvey & Cockney Rebel, 10cc, Colosseum II, Camel, The Alan Parsons Project i Kate Bush).

 »Deliver Us From Evil« bio je, za uobičajene Budgie prilike prilično iznenađujuće, konceptualni album, jer su se gotovo sve skladbe na njemu bavile hladnoratovskim temama. Godine 1982. između »zapada« i »istoka« ponovno je bilo izuzetno napeto i činilo se da hladni rat neće još dugo biti hladan. Budgie dakako nisu bili ni izbliza jedini sastav koji je u tekstovima uspješno iskoristio val takve paranoje, koja se nakon smrti zastrašujućeg sovjetskog vođe Leonida Brežnjeva iste godine tako brzo ohladila kao što je počela. Tek mnogo godina kasnije pokazalo se da je nuklearna katastrofa bila puno bliže nego što se tada činilo, jer ju je spriječila samo trezvenost sovjetskog zapovjednika, koji je pravodobno uočio pogrešku radarskog sustava i tako u posljednji tren spriječio odobrenje raketnog napada na Sjevernu Ameriku. Prljave gitarske fraze u produkciji Dona Smitha na »Deliver Us From Evil« postale su pošteno uglačane, dok su MacKayeve sintesajzerske teksture pojedinim tvorevinama dodale poprilično AOR-ov pečat i malo ih udaljile od tadašnjih smjernica novog vala britanskog teškog metala, čime su izgubili nekoliko sljedbenika, ponajprije među ljubiteljima bučnijeg zvuka.

Duh i zvučnu sliku »Deliver Us From Evil« najuspješnije hvata već uvodna melodičnorockerska klasika »Bored With Russia«, najprepoznatljivija i najpopularnija skladba na albumu, koja je inače obrada, ali ipak prokleto dobra interpretacija originala iz pera Amerikanca Boa Hilla. Taj AOR neven, koji je izašao i kao singl, sadrži sve odlike radijskog hita, makar to nikad nije postao; tu su hipermelodičan refren, suptilan središnji aranžman i iznimno ukusne gitarske fraze. Budgie su u svojoj karijeri češće prepoznavani kao »power trio« i često uspoređivani sa slavnim Kanađanima Rush. Puno su toj usporedbi pridonijele Shelleyeva glasovna, a i vizualna sličnost s Geddyjem Leejem. Burke je na »Deliver Us From Evil« još uvijek uspješno dosezao visoke registre, iako je njegov vokal većinom bio postavljen niže nego u sedamdesetima.

»Don’t Cry«, koja je izašla i na B-strani singla »Bored With Russia«, u bržem je tempu navijen hard rocker s masnim gitarskim frazama, nemilosrdnim bubnjarskim kanonadama i šuštavim sintesajzerskim pasažama, gdje Shelleyev vokal istodobno uspješno održava sliku pobješnjelog neurotika i mračnog osvetnika, dok Thomas usput sve skupa začini klasičnometalnom gitarskom solažom. »Truth Drug« je još jedan prepredeni, još kako zanimljiv hibrid melodičnog i tvrdog rocka s odlučnim gitarskim pasažama i uglačanim sintesajzerskim teksturama. Na »Young Girl« ozbiljan tekst o ljubavnom razočaranju razbijaju MacKayeve smiješne sintesajzerske vragolije s elektronskim zvukom u stilu »cicibani na putovanju« te Shelleyeovo sarkastično pjevanje.

»Flowers In the Attic« je s druge strane jedna od najboljih power balada u povijesti sastava s moćnim simfonijskim aranžmanima, ikonoklastičnom gitarskom frazom i Burkeom na vrhuncu vokalnih moći. Instrumentalni interludiji s klavijaturističko-gitarskim improvizacijama dodatno produbljuju njezinu epsku atmosferu. »N.O.R.A.D. (Doomsday City)« ima spor početak, ali vrlo dobar preokret u brži tempo, gdje zveckave bas-linije i snažni bubnjarski prijelazi daju oslonac sočnoj gitarskoj melodiji s vrhuncem u »dižućem« refrenu.

»Give Me The Truth« je priličan zabavan, melodičan križanac između hard rocka i heavy metala s nabrušenim gitarskim pasažama te gospodinom Shelleyem na vrhuncu vokalne paranoje. Ni tu ne manjka poprilično sirovog gitarskog improviziranja, dok je melodična zvučna komponenta cijelo vrijeme na zavidnoj razini. »Alison« se otvara sintetički obojenim sintesajzerskim teksturama, koje ne obećavaju ništa dobro, jer je riječ o prilično klišejiziranom uvodu u zašećerenu ljubavnu baladu, kakva Budgie nikako ne pristaje, makar se Burke na sve načine trudi zvučati kao neki AOR pjevački heroj. Nastavak je malo bolji, jer MacKayeve klavijature postaju znatno orkestralnije usmjerene.

Melodični energetski katalizator »Finger On the Button«, gdje dominira odlučna gitarska fraza uz potporu nemilosrdnih bubnjarskih krešendâ, s druge je strane sa svojim budničarskim refrenom, koji upozorava na još jednu hladnoratovsku zabludu, jedan od vrhunaca cijelog »Deliver Us From Evil«. Završetak u liku »Hold On To Love«, gdje se Budgie za oproštaj ponovno pretvaraju u teškometalne heroje, čak pomalo podsjeća na »Screaming For Vengeance« ere Judas Priest, za što su »krive« brutalno naoštrene gitarske fraze predvođene gromoglasnom improvizacijom kao i bubnjarske stampede i antemski refren.

»Deliver Us From Evil« sadržavao je pun kotao izvrsnog, melodično obojenog hard rocka, zato je prava šteta što su Budgie nakon njegova izlaska na dugo vremena prestali sa svim studijskim aktivnostima. Gospodin Shelley i njegovi pernati prijatelji su s »Deliver Us From Evil« naime potvrdili svoj smisao za pisanje kompaktnih skladbi s radijskim potencijalom. Mnogom dugogodišnjem sljedbeniku to doduše nije bilo previše po volji, no s druge je strane taj uradak bio lijep dokaz da ti pioniri hard rocka nisu bili samo vehementni, nerazumljeni burkaži i čudaci s teško čitljivim naslovima pjesama i zafrkantskim naslovnicama albuma, nego su posjedovali i smisao za pisanje potencijalnih radijskih hitova.

Postava

Burke Shelley – vokal, bas-gitara
John Thomas – gitara
Steve Williams – bubnjevi
Duncan MacKay – klavijature

Produkcija

Don Smith

Popis skladbi

1. Bored With Russia
2. Don’t Cry
3. Truth Drog
4. Young Girl
5. Flowers In The Attic
5. N.O.R.A.D. (Doomsday City)
6. Give Me The Truth
8. Alison
9. Finger On The Button
9. Hold On To Love

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići