Izvođač: T.M.S. Crew
Izdavač: Dallas Records
Izlazak: 2013
Trajanje: 45:07
Ocjena: 3/5
Uz spomen reperskih uradaka koji se nađu na slovenskim glazbenim policama obično si često izložen izrečenom nezadovoljstvu iz glavnih gradova regija – Ljubljane, Maribora, Kranja, Novog Mesta, Murske Sobote (pravilo kvare samo Jesenice i Velenje) – no ovaj se put na kartu mjesta s verbalno zgusnutim potencijalom upisuje pomalo zaboravljeni Tržič. Zapravo se ne mogu sjetiti što je glazbeno odjeknulo to nekoć cvatuće industrijsko, ponajprije postolarsko mjesto ikad ponudilo Sloveniji i svijetu, a sad se očito i tamo događa renesansa ideja i nadahnuća, što dokazuju mladi vitalni rimari s glazbenom potencijom The Masta Skills Crew, ili skraćeno T.M.S. Crew. Sastav je zapravo aktivan tek od 2011. godine, a nakon samo dvije godine generiranja, isprobavanja i brušenja rime, melodično-ritmički izljev dobre međuljudske kemije i glazbom ublaženi izreci globalnog nezadovoljstva prelili su se na konkretan debi, prvijenac s desetkom glazbenih darova, kojima se mladići i djevojke upućuju u borbu za svoju pravdu i priznanje za dosad obavljeni posao.
Uz hip-hop bih najprije pomislio na tri krajnosti – ili na poprilično izlizanu pjesmicu o tome da smo doma u getu u kojem vlada nigga gangsta nasilje (ne samo Velenje, nego su po tome, ako vjerujete u to, opasne za život čak i ljubljanske Fužine …), blink-blink zaglupljivanje (po sjajnom receptu MTV-jevskog zaglupljivanja automobilima, ljepotom plitkosti i putenosti te praznine, toj jednostavnoj recepturi mentalnog vakuuma priklanjaju se brojni primjerci željni prije svega brze instant slave, a zapravo su, hvala bogovima, dostojni tek brzog zaborava …) ili pak na produbljeno intelektualiziranje o smislu života, revoltu, revoluciji i evoluciji svega što čovječanstvo predstavlja (to dobro znaju izreći samo rijetki učeni mislioci naoštrena jezika, a meni odmah pada na pamet izniman N’Toko). Rap je oduvijek postavljao svoju viziju, svoje zrcalo, u odraz društvu, stvarnosti, ali nije nužno da se na površini odražavatelja uvijek vide prave boje svijeta kojim živimo i koji krojimo, dragi moji, a meni je oduvijek bilo sočnije slušati potentnije, žmahtnije sadržaje nego plitka sranja, pa sam tako kritički i s puno optimizma pristupio sadržaju sastava koji dolazi iz socijalno depresivnog zaleđa Gorenjske.
T.M.S. Crew pločom Kdo miži? najprije konkretno rekonceptualizira recepturu glazbenog djela. Umjesto sintetičke matrice, reperski nositelji projekta Tha Masta Skillz odabrali su radije nešto življe i nepredvidljivije, svježe, nešto s konkretnim pulsom. Dvojac je postao desetočlana odprava koju čini osam talentiranih dečki i dvije ništa manje talentirane cure, a za paravan estetskog obrađivanja odabrali su konkretne društvene probleme. Nakon uvoda koji simuliranim Gandhijevim obraćanjem najavljuje kolektivni izljev kreative slijedi već prvi radio friendly singl ploče, skladba Naumi. Riječ je o imaginarnoj projekciji svijeta koja je ujedno posve veristična i usklađena sa stvarnim stanjem društva. Apatični smo prema aktualnim događanjima, a uz gubitak kritičnosti i vlastitog misaonog puta ljudi radije biraju instant nenaporno plitku logiku vegetiranja. Društvo je bez nadahnuća, a posve irelevantne prazne tehnikalije kormilare svijetom potpunog pražnjenja u smjeru potpune kratkoročnosti bez vizije. Izravan udar inače teških tema T.M.S. Crew pakiraju u pjevni štikelc koji uz rock u cjelinu spaja i elemente reggae glazbe, ska te opušteno plove mimo svih uporišnih točaka u smjeru posve korektnog srednjestrujaškog stihoklepstva. Gitare ugodno, taman dovoljno distorzirano podupiru zvuk flaute, bubnjeva i basa, koji mozaiku utjecaja pokušavaju dati još malo drum’n’bass ritmike, a fokus mikrofona preko cjeline dodaju si Jo-Joe, Lucky L i slatki Sanjin vokal, dok rastafarijanski štih (gotovo u stilu Kingstona) dodaje gitarist Rasta. Sve ide u uši već pri prvom slušanju, što me obično zabrine i smeta, jer u prejednostavnom toku energija često ima puno instantnog diktata kojem se osobno radije izbjegavam. T.M.S. Crew nude inače društveno kritičan dramolet koji nije dovoljno bijesan da bih mu odmah glasno pritrdio, ali treba priznati da je prvi radijski hit moguće čuti odmah. Ništa manje ušljiva nije ni skladba Moj krog, koja se umjesto šireg društvenog izljeva nezadovoljstva okreće mikrokozmosu socijalno opterećene primordijalne društvene stanice – obitelji. Svi imamo svoj krug suzavjerenika i supatnika zbog kojih nam, socijalnim primjercima vrste homo sapiens, predstavljaju prostor rasterećenja negativnih vibracija, prostor mentalnog i fizičkog preživljavanja. Pjevno preigravanje jednostavnih, ali ukusnih gitara, klarineta, flaute, ritmike te dobro uigranih i lukavih vokala vozi vlak događanja dalje u smjeru neometanog slušanja, što ovaj put nije kletva ni ukor.
Već u prvoj trećini T.M.S. Crew daju si vremena za prevlast duetâ. Zlatan Čordić a.k.a. Zlatko daje komadu Učer, dons, jutr odlučniji podton društveno prihvatljivog i na radijskim valovima predstavljivog repa. Jednostavni rifovi gostuju s trubom, harmonikom i plesnim groove funkom, preko kojeg si na svježu podlogu bezbrižnosti mikrofon ovaj put dodaju tri MC-ja, među kojima as s najduljim stažem i kilometražom u skladbi funkcionira opušteno i nalik samo sebi. Dodatne vrijednosti u inače korektnom (možda čak i previše korektnom) komadu nema, ali je skladba posve koherentno uračunata u kalkulus ugode nezahtjevnog pola slušateljstva. Više neworleanski rustikalno zvuči skladba kojoj svoju ženstvenu notu dodaje Tanja Bukovec. Kva hočte od nas dokazuje da se na zvukove klavirske harmonike zapravo može repati, a umjesto oštrojezične graje slijedi mekani sentiš koji ide, opet smo tamo, vrlo mekano i jednostavno u uši i ničim ne opterećuje. Dobro, za bezbrižno opuštanje materije ima dovoljno za sve. A onda slijedi igra asocijacija. Sjećate li se još iznimno ušljivog komada sastava S.A.R.S. Buđav lebac? Na sličnu notu vas može dotaknuti komad Rata res, a nešto estetski slično ovdje se osjeća u melosu suzdržanih poteza harmonike i uduvavanja daha kroz usnik u mjedeno tijelo trube. Gitara s opuštenijim ska sinkopiranjem pada u kontekst pomalo melankolične priče o traženju i trenutnom doticaju s onim izvornim, punim nadahnuća, koje kad jednom izgubite lako možete čekati uzalud cijeli život. Što je temelj sreće? To je pitanje na koje T.M.S. Crew ne daju oštar, jasan odgovor, a na pitanje Kdo miži u ovom društvu potpunog razcentriranja svijeta povremeno dobivam dojam da je u inače lagan petting s rimama dodano puno punila i malo premalo društveno kritične note, bijesa, revolta, oštrine koja bi uz produbljeno slušanje poticala intelekt. O glazbi i tonalnoj podlozi ne govorim, jer naslovna skladba albuma, kao i ostali dijelovi cjeline, ima dovoljno ritmičke zavodljivosti da se na sve taktove kitica, refrena i međupasaža lijepo pleše. Što ću? Nakon N’Toka i Trkaja postao sam prilično gladan intenzivnijeg stimuliranja moždanih centara za kritičko mišljenje …
Jeste li pali u filing not? Pad u filing not s balkanskim pjevnim podtonom dobre ritmike i zarazna gitarskog rifa daje do znanja da je u sadašnjem vremenu i svijetu negative ionako previše tame i gravitiranja prema beznađu, a T.M.S. Crew ovaj put opuštaju zabavljačkom metrikom i dobrim tokom, »vibe« je prikladniji za nostalgično rustikalno preigravanje dušmana točke X u ušću koordinata onostranosti. Ako sve ide kozlu u rit, ne mora značiti da pritom ne smijemo biti barem malo rasterećeniji balasta programiranih diktata kapitalističkog usisavanja u crne rupe potpune nihilizacije. Vrijeme je za ples, a nakon plesa malo reality checka s nešto sentimentalnijim podtonovima skladbe To je u men. Kao da si na Pandu lijepio malo tekućeg »wordflowa«, a poprilično nokturalan štih trube, zasanjanih gitara i tečnog lupanja bubnjeva ne donosi standarde gromoglasja. Buka je ionako neprihvatljiva za lavovski dio društva u kojem živimo, a T.M.S. Crew ovaj put temeljito udovoljavaju ukusima većine. P.L.U.R. ili »Peace Love Unity Respect« predstavlja jedan od konciznijih trenutaka izrečenog nezadovoljstva svijetom, a mentalnu mantru negative T.M.S. Crew začinjaju malo hipijevskog idealizma nad ljepotom idealnog svijeta suživota i ljubavi. Ljubav je višeslojan pojam, a o različitim slojevima bivanja u svijetu, poteškoćama, kataklizmičnoj prirodi čovječanstva kojem mir može zavladati tek nakon trenutka kad doista počnemo živjeti Kristove nauke bezuvjetne ljubavi, čita se međuredno u jednom kontemplativnijem trenutku ploče. Poprilično više nego prije uvjeravaju i rime, a kad zatim slijedi još malo trpke ljepote apokaliptično nabrijane Apokalipse, želim još malo više pomaka upravo prema kraju ploče, ali s puno više oštrine i beskompromisnosti. Kraj je opet u znaku Gandhija, a nenasilni otpor sustavu i društvu zaključuje se onako kako je i počeo – bez komplikacija i pekućeg osjećaja u abdominalnim predjelima.
Činjenica je da sam od repa iz gorenjske suburbije očekivao malo više tvrdoće, nezadovoljstva, potkrijepljenosti revoltom, a dobio sam poprilično mlak splet inače radijskim postajama ušljivije svirke, kojoj na vagi udvaranja radijskim urednicima nedostaje onih nekoliko doza testosterona, pikantnosti i prevratničkog duha koji nam je upravo sad potrebniji. Nemoj me krivo shvatiti – Kdo miži? posve je korektan i, što se produkcije i estetike tiče, jedan od slušljivijih pop-funk-rap uradaka zadnjih nekoliko godina, ali ne smiješ u cijelosti tražiti enigmatične poruke, revolucionarne evanđelje za bolje sutra. Konačan odgovor i recepturu za prosvjetljenje, shvaćanje smisla života T.M.S. Crew ne nude, ali daju si vremena i prostora za međuredну igru pomalo premekanih rima bez prave gravitacijske težine ili potresnog udara energije čiste munje kojom bi čovjek poželio biti pogođen, a ovaj put je ona prilično niskopotentna i potenciometre ugode ne pomiče u sferu čiste desetke ni u područje crvene izvanrednosti nakon koje bi vam se još nekoliko godina vrtjelo i od spoznaja konkretno zviždalo u glavi. Revolucije nema, ali tu su lakoća i ugoda, što također tu i tamo jednostavno paše. T.M.S. Crew sastav je s potencijalom kojem treba malo više dorade i malo eksplicitnije mišićne mase. Idući put se nadam malo manje korektne opreznosti i više drskosti, a time bih mladićima i djevojkama mogao glasnije najaviti svijetlu budućnost. Rečeno drugačije: ovo što nude ovaj put nije loše, ali moglo je biti bolje. Prostor za poboljšanja, kladim se, ponudit će već iduća ploča, jer T.M.S. Crew to jednostavno mogu.
Postava
Luka Vogelnik a.k.a. Lucky L – vokal, repanje
Jošt Tadvan a.k.a. Joe-Joe – vokal, repanje
Sanja Potežica – prateći vokal, vokal
Mitja Slabe a.k.a. Rasta – gitara, prateći vokal
Tomi Eler – bubnjevi
Simon Roblek a.k.a. Sine – bas
Leon Slabe – truba
Maruša Žlindra – flauta
Jan Ulčnik – harmonika
Robert Bone – klarinet, saksofon
Gostujući glazbenici:
Zlatan Čordić – Zlatko – vokal na skladbi #4
Tanja Bukovec – vokal na skladbi #5
Produkcija
Željko Mladenovič
Popis skladbi
1. Intro
2. Naumi
3. Moj krog
4. Učer, dons, jutr (feat. Zlatko)
5. Kva hočte od nas (feat. Tanja)
6. Rata res
7. Kdo miži
8. Pad u feeling not
9. To je u men
10. P.L.U.R.
11. Apokalipsa
12. Outro
