Jordan Rudess – veliki čarobnjak za klavijaturama grupe Dream Theater (2014)
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: telefonska veza Ljubljana – Pariz
Datum intervjua: 31.01.2014.
Jordan Charles Rudes, rođen 04.11.1956., svima bolje poznat kao Jordan Rudess, klavijaturist je grupe Dream Theater, kojoj se trajno pridružio davne 1999., u vrijeme snimanja albuma »Scenes From A Memory: Metropolis pt. II« – RockLine recenziju pročitaj OVDJE. Dream Theater su Rudessa pozvali na suradnju već 1994., kad su nakon odlaska Kevina Moorea prvi put tražili zamjenu na mjestu klavijaturista, no Jordan je nakon temeljitog promišljanja radije prihvatio posao u The Dixie Dregs, jer bi mu pridruživanje Dream Theater oduzelo previše vremena koje je bio dužan posvetiti brizi i obvezama prema svojoj novoosnovanoj obitelji. Godine 1997. tadašnji bubnjar Dream Theater Mike Portnoy pozvao ga je da se priključi super progresivnoj rock postavi Liquid Tension Experiment, u kojoj su uz Portnoya i Rudessa svirali još basist Tony Levin i gitarist Dream Theater John Petrucci. Tada je postalo jasno da je Jordan Rudess upravo ono što nedostaje glazbi Dream Theater. Novi poziv da se pridruži Jordan više nije odbio.
Jordan je odvojio nekoliko telefonskih minuta dok se 31.01.2014. s Dream Theater nalazio usred Pariza, gdje je bend imao rezerviran koncert, da nam predstavi tijek nove europske koncertne turneje, novi album grupe naslovljen »Dream Theater« (2013) – RockLine recenziju pročitaj OVDJE – i naravno da kaže koju riječ više i o sebi kao glazbeniku.
RockLine: Uobičajeno pitanje za početak! Koliko si zadovoljan razvojem trenutačnog europskog dijela nove Dream Theater turneje?
Jordan: Svi smo jako oduševljeni. Na njoj naime predstavljamo posebno spektakularan šou kakav dosad još nismo imali ili nismo imali priliku iskusiti. Svake večeri izvodimo čak tri sata glazbe, koju izdašno prate smislene vizualizacije na golemim platnima, a to svakom posjetitelju naših koncerata, kao i samom bendu, jamči posebnu vrstu iskustva, odnosno putovanje u naš glazbeni svijet. Čak i ako netko nije obožavatelj naše glazbe, preporučujem mu da dođe pogledati neki od koncerata naše aktualne europske turneje, jer će ga scenografija i kulise koji prate izvedbu našeg materijala jednostavno očarati. Dakle, koncert koji te otpuhne! Na repertoaru je uz materijal s nove plošče, koji ćemo predstaviti u prvom dijelu nastupa, a on je zapravo podijeljen stankom na dva dijela, i nekoliko skladbi s albuma »Awake«, koje izvodimo u drugom dijelu koncerta, jer ove godine prolazi 20 godina otkako smo Dream Theater objavili taj studijski album.
RockLine: Dojam je da ste Dream Theater na novom albumu opet posvetili više pozornosti traženju sažetih melodičnih formi nauštrb skraćivanja eksperimentalnih dijelova, na što je nagovještavao već prethodnik »A Dramatic Turn Of Events« (2011) – RockLine recenziju pročitaj OVDJE. Kako bi usporedio kompozicije novog albuma s kompozicijama albuma »Black Clouds & Silver Linings« (2009) – RockLine recenziju pročitaj OVDJE?
Jordan: Da, to je istina. S ovim albumom željeli smo se vratiti korijenima i opet posvetiti više pozornosti definiranju melodije, preciziranju melodičnih formi. Zato su aranžmani za većinu skladbi kraći nego što je bilo uobičajeno na nekoliko prethodnih albuma, a istodobno je to za nas bio i veliki izazov u smislu možemo li uz skraćivanje aranžmana sačuvati stilsku cjelovitost koja je inače karakteristična za glazbu Dream Theater. U svakom slučaju, i na novom albumu postoji jedna epska kompozicija. To je zadnja, gotovo polusatna kompozicija naslovljena Illumination Theory, sastavljena od više glazbenih činova. Nju nikako nismo željeli skraćivati i ostala je zapravo namjerno duga. Smatram da će ta skladba biti skrojena na mjeru osobito onim ljubiteljima glazbe Dream Theater, a njih naravno nije malo, koje u našoj glazbi oduvijek privlači prije svega element eksperimentiranja.
RockLine: Neprestano si uključen i u druge glazbene projekte. Kako je sva ta tvoja aktivnost, poput izdavanja tvog novog samostalnog albuma »All That Is Now« i albuma s Tonyjem Levinom i Marcom Minnemannom, utjecala na tvoj kreativni naboj pri stvaranju albuma »Dream Theater«?
Jordan: Album »Dream Theater« snimljen je prije izlaska albuma »Minnemann Levin Rudess«. Ako se usredotočim na taj album, poznato je da je priča o Dream Theater stilski već godinama nekako definirana. Zato se naš izražajni format u svojoj biti komponiranja ne mijenja puno. Svakako spajamo mnogo glazbenih žanrova, ali ja osobno, izvan djelovanja s Dream Theater, težim isprobavanju stvari koje s Dream Theater ne mogu ostvariti ili ih mogu ostvariti samo djelomično. Jedan od takvih projekata je i suradnja s Marcom Minnemannom i Tonyjem Levinom. Na tom albumu ima primjerice ogromno jazza, što je nama trojici u kreativnom procesu davalo iznimno pozitivnu energiju i oduševljenje. Što se tiče mog novog samostalnog studijskog albuma naslovljenog »All that Is Now«, zapravo je riječ o suočavanju s mojim glazbenim korijenima. Vratio sam se elementarnosti. Instrumentu kojem sam se oduvijek posebno divio, kojeg sam poštovao, cijenio. A to je klavir. Sva moja autorska djela na tom albumu naime su u cijelosti aranžirana i odsvirana samo klavirom. Mogu reći da sam u sebi iznova otkrivao neku vrstu malog djeteta. Riječ je o djelu koje me vraća u moju glazbenu prošlost, još u vrijeme daleko prije Dream Theater. U osnovi naime vrijedim za klasično obrazovanog glazbenika i ta mi se ideja izabranih autorskih djela na samostalnom albumu upravo u ovo vrijeme učinila dovoljno zrelom da je mogu ostvariti. Inače nemam nikakvih drugih hobija u životu. Svaki moj dan u cijelosti je ispunjen glazbom. I to u mnogo različitih varijacija, što me osobno neprestano ispunjava i daje mom životnom stilu pravi smisao.
RockLine: Kako birate Dream Theater pravu ravnotežu između čvrste glazbene forme, koju primjerice utemeljite definiranim melodijama, i onog stanja, ako dopuštaš da upotrijebim taj izraz, kad cijelu svoju priču dovedete do ruba glazbenog kaosa? Kako znate gdje je prava mjera jednog i drugog? Gdje se morate zaustaviti da ostanete u pravoj ravnoteži spajanja ta dva principa?
Jordan: Ovo pitanje mi se jako sviđa. Dream Theater smo oduvijek težili postizanju prave mješavine ta dva pristupa. Glazba su emocije, strasti, i njih želimo na različite načine odraziti kroz naše kompozicije kad težimo njihovoj koncertnoj interpretaciji. Svakako smo u prošlosti stvorili i nekoliko vrhunskih melodija na koje naša koncertna publika uvijek snažno emotivno reagira kad ih izvodimo uživo. Bilo da je to vokalna melodija, bilo melodija na gitari. Pritom naravno obavezno uključujemo točke u kojima se razmašemo i ostvarujemo niz furioznih ludosti kroz slijedove ekscesa glazbene improvizacije na pozornici. Ne samo zato što u tome jednostavno uživamo, nego i zato što želimo na taj način na našim nastupima održavati i princip zabave, zafrkancije, ako hoćeš. Volimo tijekom koncertnih nastupa promatrati izazivaju li naše radnje na licima posjetitelja reakcije radosti i zabave. Volimo gledati našu publiku kad nam na pozornicu vraća smijeh. I stvarno je tako. Dream Theater je kombinacija ta dva principa. Zapravo poanta razumijevanja tko smo uopće mi, Dream Theater. Osnovno polazište našeg stvaranja i glazbenog izražavanja. U svakom slučaju, važno je da se ta naša djelovanja temelje na iskrenom izražavanju naših emocija, s kojima se u različitim situacijama na našim koncertima poistovjećuje i naša publika.
RockLine: Iako Mike Mangini bubnja u Dream Theater već više od tri godine, i dalje me zanima, ako naravno možeš odgovoriti na to pitanje, koje su osnovne razlike između glazbene osobnosti Mikea Portnoya i Mikea Manginija i kako je izgledao proces integracije Mikea Manginija u Dream Theater nakon što je Mike Portnoy napustio postavu?
Jordan: Oba bubnjara su izniman. I Mike Portnoy i Mike Mangini. To svi znaju. Ljudi koji prate našu glazbu obožavali su Mikea Portnoya, o tome nema nikakve sumnje. Mike Mangini je pak u »matematičkom« smislu izdatno potkovan. On na bubnjevima zapravo može izvesti neke stvari koje nitko drugi ne može izvesti na bubnjevima. Mike Mangini je svojim dolaskom u naše redove unio neki novi kreativni vjetar, svježinu, isprobali smo neke nove stvari u našim idejama koje prije ne bismo mogli. Isto tako je donio novi smijeh i kemija drugarstva u bendu postala je tako još snažnija. Naravno, kroz sve te godine bilo je veliko veselje surađivati s Mikeom Portnoyem. Riječ je o organskom bubnjaru koji slijedi svoje unutarnje osjećaje kao rijetko tko. Mike Portnoy je bubnjar prepoznatljivog »groovea«, prepoznatljive strasti, prepoznatljive tehnike. Sam je godinama razvijao tehniku sviranja koja zahtijeva posebno pažljivo usredotočivanje na rad svih ekstremiteta. Svaka kombinacija njegovih pokreta pripada točno određenoj formi bubnjanja kojom se služi. Riječ je o nekakvom stapanju ekstremiteta s instrumentom. Mike Portnoy vrijedi za izrazito tjelesnog bubnjara. Svoj groove postiže isključivo igrom cijelog tijela svaki put kad je za bubnjevima.
RockLine: Postoje li za tebe kao glazbenog umjetnika u budućnosti još neki neostvareni ciljevi koje bi rado ostvario, kako unutar sastava Dream Theater tako i unutar drugih glazbenih izazova?
Jordan: Naravno, i to je jako dobro pitanje. Upravo smišljam novi album koji će nastati u suradnji s velikim orkestrom. Kreativni motor koji stoji iza te ideje je nadahnuće koje utjelovljuje album »All That Is Now«. Zapravo se ideja rodila u vrijeme dok sam stvarao taj album i dok sam se opet vratio istraživanju svojih korijena klasično obrazovanog glazbenika. U budućnosti bih rado proširio i svoje poznavanje elektroničke glazbe i okusio se i u tim glazbenim sferama. Naravno, ostajem vjeran progresivnoj rock glazbi i ubuduće! Istodobno se bavim i nadogradnjom vizualnih efekata u sklopu naše koncertne scenografije. Tim novostima uskoro ćeš i sam moći svjedočiti.
RockLine: I za kraj klasično pitanje. Imaš li neku posebnu poruku za naše čitatelje i što možemo očekivati od novog Dream Theater koncerta usred slovenske prijestolnice, koji će se dogoditi u utorak, 04.02.2014.?
Jordan: Kad smo prvi put nastupali u Sloveniji, sjećam se da sam se ujutro probudio u hotelskoj sobi, ustao iz kreveta i pogledao kroz prozor, i osjećaj je bio kao da sam se našao usred bajke. Rekao sam si: »Ovaj grad izgleda kao da sam ga usnio!« Zato se neizmjerno veselim našem ponovnom nastupu u Sloveniji. Dream Theater smo ponosni što ćemo svojim ljubiteljima glazbe iz Slovenije moći dostaviti najbolje što možemo. Možda će to biti naš najbolji koncert. Nadam se i da će biti prilike da se po dolasku prosetamo vašim gradom i upoznamo nova lica. Veselim se dakle svim tim novim iskustvima na našem novom putu kroz Europu!
Na fotografijama: Jordan Rudess tijekom nastupa Dream Theater, 20.02.2012., u talijanskom gradu Pordenone i dvorani Palasport (RockLine fotoarhiv 2006-2014, sva prava pridržana) – cijelu RockLine koncertnu reportažu s tog koncerta možeš pročitati OVDJE.
Galerija slika




