Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Emerson, Lake & Palmer
Izdavač: Atlantic Records
Izdanje: 10.11.1977.
Trajanje: 43:54
Ocjena: 2/5
Svakom carstvu jednom dođe kraj. Početak (prvog) raspada legendarne progresivnorockerske supergrupe Emerson, Lake & Palmer (skraćeno ELP) započeo je 1977., kad su nizom bizarnih studijskih i koncertnih odluka za dugo vremena zapečatili svoju sudbinu. Prvo je, nakon duljeg predaha usred sedamdesetih, kad su razmišljali o tome da se late individualnih solo karijera, pala odluka da snime album »Works Volume I« (1977.), koji je, uz nekoliko zajedničkih uradaka, većinom sadržavao individualna skladateljska postignuća sva tri člana, to jest klavijaturističkog virtuoza Keitha Emersona, izvrsnog pjevača/gitarista/basista Grega Lakea i bubnjarskog velemajstora Carla Palmera. Konačni rezultat bio je još uvijek posve solidan, ali nekako ‘to više nije bilo to’. ELP u drugoj polovici sedamdesetih više nisu bili jamac glazbene inovativnosti, a stvaralačka kemija među trijom sve se više raspadala.
Na većini skladbi s »Works Volume I« ELP su zvučali skladateljski iscrpljeno i nekako zasićeno jedni drugima. Novi materijal, premda daleko od lošeg, po kvaliteti, atmosferi i emocionalnoj dubini bio je daleko iza njihovih prijašnjih studijskih dosega. Slijedila je financijski nevjerojatno rasipna koncertna turneja na kojoj ih je pratio 70-člani orkestar, kojeg su se morali odreći još prije europskog dijela turneje. Usred svih tih orkestralnih pratećih glazbenika legendarni je trio doista počeo gubiti svoju dušu. Već tada, nakon završetka spomenute turneje, trebali su jednostavno reći ‘bit će dosta’ i stati u trenutku kad ih je većina još uvijek imala u lijepom sjećanju, no nažalost je kultna trojka potpuno izgubila dodir sa stvarnošću i na svaki je način pokušala oživjeti već poštено blijedeću popularnost i relevantnost.
Umjesto da su se radije posvetili solo karijerama, ako već nisu više nalazili pravi izvor inspiracije i zajednički skladateljski jezik, iste su godine (1977.) zajedno sklepali skladateljski strogo individualistički usmjeren album »Works Volume II«, koji je bio još puno slabiji nastavak prethodnika »Works Volume I«. Na njemu su na vidjelo izašli neki od najgorih skladateljskih, ali i instrumentalnih ekscesa legendarnog trija, koji se htio nekako na silu promijeniti i prilagoditi tadašnjim glazbenim trendovima. Sveopći, kronični nedostatak osvježavajućih skladateljskih ideja, koji se počeo osjećati već na prethodnom uratku, ovaj je put izbio u svim svojim razmjerima.
Prvo, ipak, valja istaknuti rijetke pozitivne osobine ovog uratka, koji ELP-u ni danas ne može biti na čast. »Works Volume I« sadrži samo četiri skladbe koje su još i danas vrijedne slušanja, i to Lakeov božićni klasik »I Believe in Father Christmas«, Palmerov jazzistički solistički odmak na »Bullfrog« te dva ‘arhivska’ uratka, grupni instrumental »When The Apple Blossoms Bloom In the Windmills Of Your Mind I’ll Be Your Valentine« i »Brain Salad Surgery«. Kod potonja dva riječ je, doduše, tek o donekle prearanžiranim verzijama ‘bonus’ skladbi koje su nastale ‘davne’ 1973. Unatoč svom naslovu, »Brain Salad Surgery« nije završila na istoimenom albumu, za koji se pokazalo da je bio i posljednje ELP-ovo studijsko remek-djelo. Bez obzira na to, predstavlja jedan od rijetkih svijetlih trenutaka na »Works Volume II«, što dosta govori o općoj (ne)kvaliteti »Works Volume II«, albuma bez smjerokaza i vizije.
S »I Believe in Father Christmas« Lakeu je uz liričku pomoć bivšeg King Crimson suborca Petera Sinfielda, koji je pomogao i na nekim drugim uradcima, uspjelo stvoriti božićni zimzeleni hit koji se i danas često vrti tijekom prosinačkih praznika. Glavni rif između dvaju stihova doduše je posuđen od ruskog skladatelja Sergeja Prokofjeva, pri čemu je Lake odsvirao akustično-gitarsku melodiju i oduševio proživljenim pjevačkim nastupom. Oko samog teksta i danas se vode polemike. Prema Lakeovim riječima riječ je o prosvjedu protiv komercijalizacije Božića, dok Sinfield tvrdi da njegov tekst govori o gubitku dječje nevinosti i vjere u čuda, što i nije toliko važno. Ono što je najvažnije jest da je to jedno od rijetkih djela na »Works Volume II« koje je otpjevano i odsvirano srcem.
Prilično kaotični »Bullfrog« predstavlja Palmerovo solističko jazz rock fusion improviziranje, u kojem su mu kao skladatelji i gostujući glazbenici (izvorno uopće nisu bili navedeni) pomagali basist Colin Hodgkinson (kasnije Whitesnake i Spencer Davis Group) te saksofonist Ron Asperey, članovi jazz sastava Back Door. Danas bi mogao biti zanimljiv svim ljubiteljima improvizacijskih jazz rock odmaka, dok stilski nema gotovo ništa zajedničko s onim što su ELP stvarali tijekom većine svoje karijere.
To su, dakle, jedine četiri skladbe s »Works Volume II« koje su barem solidne, ako ništa drugo, iako bi se na svim njihovim najboljim uradcima uvrstile u najboljem slučaju samo kao bonus materijal. Ostatak albuma, naime, predstavlja gotovo potpunu negaciju same ELP-ove biti, jer te skladateljski i inspirativno prilično oskudne tvorevine predstavljaju sve prije nego progresivnorockersku inovativnost i tek su prilično patetičan pokušaj lovljenja trendovske relevantnosti pod svaku cijenu. Otvarajući »Tiger In a Spotlight«, koji je izašao i kao neuspješan singl i također korijene ima u 1973., jedna je od rijetkih zajedničkih skladateljskih tvorevina na albumu. I ovdje je tekst doprinio ranije spomenuti Sinfield. Taj na klavir usmjereni salonski rocker s bluesom elementima sa svojom posve raštrkanom ritmikom i neinspiriranim mučenjem moog modulara nešto je najdosadnije što su ELP ikad stvorili u svojoj karijeri.
Emerson se na ragtime umotvorini »Barrelhouse Shake-Down« pretvara u salonskog pijanista, to jest parodiju samog sebe, te se uz simfonijske aranžmane koji bi pripadali negdje u razdoblje između dvaju ratova pokazuje kao glazbenik koji je potpuno izgubio jasnu zvučnu viziju i koncept. »Watching Over You« prilično je suzava Lakeova folk balada na akustičnoj podlozi, kod koje je s ljubavnim tekstom ponovno pomogao stari kompić Sinfield, koji se iz metafizičkog posebnjaka pretvorio u još jednog klišejiziranog pjesnika ‘slomljenog srca’. Bizarni hibrid jazz rock fusiona i pompe naslova »So Far So Fall« jedna je od rijetkih stvaritelja na albumu koje su ELP stvorili i odsvirali zajedno. Ni ovdje se ne može naći ‘ni glave ni repa’, a najgore je to što je sve skupa odsvirano i otpjevano bez duše, kao da su svijetu na svaki način htjeli dokazati da mogu pokušati nešto novo, iako su samo iznova zapakirali već stotinu puta prožvakane jazzističke ideje iz pedesetih odnosno šezdesetih godina prošlog stoljeća.
»Maple Leaf Rag«, obrada Scotta Joplina, mogla bi se označiti jednim od najslavnijih… točnije, najneslavnijih poglavlja Emersonove karijere. Još jedan klavirski povratak u razdoblje između dvaju ratova pokazuje se, unatoč pomoći Londonskog filharmonijskog orkestra, kao slaboumni ragtime eksces, koji je srećom dug točno dvije minute. »Close But Not Touching« još je jedan Palmerov jazz rocker, ovaj put doduše nešto melodičnije naravi, ali se izrodi u leglo raštrkanih improvizacija prije nego što se uspije razviti u nešto opipljivije.
Obrada Lexa Lewisa naslova »Honky Tonk Train Blues« u Emersonovoj salonsko-klavirskoj izvedbi predstavlja nešto najstrašnije što se ovoj legendarnoj skupini moglo dogoditi; klavijaturistička legenda počela je svirati salonski honky-tonk blues. Pomalo je ironično da su upravo Emersonovi solo uradci najgori od svega na »Works Volume II«, s obzirom na to da je u njihovim ranim godinama upravo on bio glavna ELP-ova atrakcija i zapravo njihov jedini posve nezamjenjivi član. Za ‘veličanstveni finale’ Emerson i Lake nude klavirski usmjerenu baladu »Show Me The Way To Go Home«, još jednu umornu obradu iz ‘pretpotopne ere’ razdoblja između dvaju ratova, koja se pobrine za blijed završetak blijedog albuma.
Tko se ne zna pravodobno maknuti s horizonta, riskira da ga povijest na kraju pregazi. Točno to se dogodilo ELP-u s »Works Volume II«, kojeg čak i najmazohističkiji obožavatelji legendarnog trija jedva mogu odslušati dvaput zaredom. Žalosno je kako se postava koja je stvorila neka od najboljih, najinovativnijih i najuzbudljivijih ostvarenja u povijesti progresivnog rocka tako rekuć izrodila u vlastitu negaciju. Unatoč potpunom stvaralačkom padu, ELP su prema kraju sedamdesetih još uvijek bili veliko ime, pa je »Works Volume II«, unatoč razvikanom glazbenom sadržaju, u komercijalnom smislu prošao prilično solidno. To je gospodi Emersonu, Lakeu i Palmeru dalo dovoljno motivacije da iduće godine snime još jedan studijski album, »Love Beach« (1978.), koji je bio još i veća propast od »Works Volume II«. Nakon toga su na dugo vrijeme otišli na zasluženi odmor, jer je raspad sustava bio naprosto neizbježan.
Postava
Keith Emerson – klavijature
Greg Lake – vokal, gitara, bas-gitara
Carl Palmer – bubnjevi, udaraljke
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Colin Hodgkinson – bas-gitara na “Bullfrog”
Ron Aspery – saksofon na “Bullfrog”
Produkcija
Keith Emerson, Greg Lake, Carl Palmer, Peter Sinfield
Popis skladbi
1. Tiger In A Spotlight (4:36)
2. When The Apple Blossoms Bloom In The Windmills of Your Mind I’ll Be Your Valentine (3:59)
3. Bullfrog (3:52)
4. Brain Salad Surgery (3:10)
5. Barrelhouse Shake-Down (3:52)
6. Watching Over You (3:58)
7. So Far To Fall (4:57)
8. Maple Leaf Rag {Scott Joplin} (2:03)
9. I Believe In Father Christmas (3:20)
10. Close But Not Touching (3:22)
11. Honky Tonk Train Blues {Meade (Lux) Lewis} (3:11)
12. Show Me The Way To Go Home {Irving King} (3:32)
