The Sun Has Gone Hazy

0 8

Autor: Aleš Podbrežnik

Izvođač: Berggren Kerslake Band
Izdavač: AOR Heaven Records
Izlazak: 2014
Trajanje: 50:59
Ocjena: 4.5/5

Ovaj je album sjeban dobar. Skrojen je po mjeri svim ljubiteljima stare dobre hard rock škole. Sadrži glazbene elemente klasičnih vremena rock pionirstva, dakle sedamdesetih. Uriah Heep, kao i Whitesnake, Deep Purple i Rainbow. Ukratko, najbolja moguća aproksimacija vremena kad su se na planetu rađale plošče rock revolucije.

Stefan Berggren prepoznatljiv je švedski pjevač i multiinstrumentalist, koji je već niz godina »zadužen za oživljavanje sjećanja« na zlatna vremena Whitesnakea unutar sastava M3-Classic Whitesnake, The Company of Snakes, Razorback, Snakes In Paradise i Revolution Road, dok je bubnjar Lee Kerslake debelim slovima upisan u znamenitu ostavštinu klasičnih Uriah Heep, s kojima je izdao najvažnija studijska izdanja ove legendarne britanske art rock postave. Za Berggrena i Kerslakea sudbonosan je bio susret 2005. na rock festivalu u njemačkom gradu Friedrichshafenu. Berggren je tada nastupao s M3, Kerslake s Uriah Heep. Kerslake se 2007. umirovio. No ipak. Teško ti je mirovati ako ti rock ‘n’ roll teče žilama. I Lee se, srećom, vraća na scenu. Berggren i on su posljednjih godina izveli nekoliko zajedničkih nastupa. Onaj posljednji bio je akustični u Helsinkiju 2011., a istodobno i idejna iskra za nastanak sastava Berggren Kerslake Band.

Skladbe su skuhane po uzoru na slikovito miješanje lika i djela u prvom odlomku navedenih grupa. Ako je uvodna Walk Tall postavljena tako da se može izlučiti ponešto sličnosti s klasičnim vremenima grupe Whitesnake, ponajviše zahvaljujući karakteristikama vokalne gipkosti Stefana Berggrena, već druga skladba Super Sonic Dream je ona koja se »kotrlja« na poznatom galopu definicije nekih od najmarkantnijih zimzelenih hitova repertoara Uriah Heep. Berggren je svojom izvanrednom vokalnom gipkošću zadužen za re-kreaciju atmosferičnih približavanja znamenitim vokalima Ronnieja Jamesa Dia, Davida Coverdalea, čak i Roberta Planta (uvodna Walk Tall). Basist Tomas Thorberg, Berggrenov kolega iz Snakes In Paradise, koji je surađivao i s Michaelom Schenkerom te za ekipu Gunslinger Europe gitarista Johna Noruma, čovjek je koji sukreira, toplozvučnom dubinom melodijski razigranog sviranja bas gitare, onaj karakteristični retro zvuk sedamdesetih. Berggren pak nije samo izvrstan pjevač, nego i gitarist! Kroz cijeli album osjeti se da se oblikovao kao gitarist pod snažnim utjecajem lika i djela Richieja Blackmorea. Zato skladbe na albumu »The Sun Has Gone Hazy« nose poneki atmosferični, zvučni i dakako stilski uzorak rock pionirstva Rainbowa i Deep Purplea.

Teško je izdvajati skladbe (u smislu stvaralačkih vrhunaca) na albumu koji djeluje kao jedno tijelo, tako istinski, autentično i opipljivo! U svim temeljnim točkama! Skladbe sadrže izvanrednu mješavinu glazbenih elemenata navedenih sastava, ponegdje je primjesa Uriah Heep veća, drugdje čuješ više trikova karakterističnih za Blackmorea u doba Rainbowa i Deep Purplea, a treći put cijela stvar snažnije povuče na staroškolska vremena Davida Coverdalea i njegove prve korake na putu samostalne karijere. Jedna od najljepših spojnica su-kreacije osjećaja Uriah Heep  i Rainbow uhvaćena je u mističnoj Free.  Skladbu Rock ‘N’ Roll Gangsta trebao bi čuti David Coverdale danas, skladba pripada točno na njegova prva dva studijska albuma, a slušatelja svakako odbacuje u razdoblje Coverdaleova djelovanja u Deep Purple!

Ono što slušatelja trenutačno usisa u svijet albuma »The Sun Has Gone Hazy« osjećaj je njegove izvanredne živosti, izuzetne zvučne topline i organskog bojanja zvučnih krajolika izdanja, koje djeluje stvarnije nego što gotovo može djelovati. Album koji je odsviran u studiju po uzoru na koncertni nastup. Ovo se ne može previdjeti. Uz navedena tri faktora, koji su inače stupovi sastava, besprijekorna re-kreacija svijeta poluprošle povijesti rocka i rolla ne bi bila moguća bez posebnog gosta. To je  Joakim Svalberg (Opeth, Yngwie Malmsteen), koji je doprinio nekoliko izvanrednih solaža na Hammond orguljama i Moogu. U aranžerskom smislu ovo je vrhunski opremljen album. Nosi izniman zvučni žmoht, optimalnu iskorištenost zvučne slike. Album obilježava kemijsko su-djelovanje stjenovito čokatih Hammond linija, poduprtih čvrstim gitarskim frazama, brenkanjem akustične gitare, bojanjem osnovnih melodija vokala višedijelnim vokalnim linijama u refrenskim napjevima. Skladbe nose svaka za sebe izbrušenu i sažetu formu, s izvanrednom protočnošću na relaciji strofa-refren. Srednji dijelovi, dakle »mid-eight« dijelovi, učinkovito razigravaju skladbe, upravo se na tim dijelovima iskri izvanredno ukriženo prožimanje klavijatura i gitare, u majstorskim pletenicama solističkih dvoboja.

Tu je uživljeni vokalni kameleon Berggren, koji udahnjuje dušu skladbama i koji svojim osjećajnim pristupom dokazuje da je riječ o jednom od najimpresivnijih vokalista mlađe generacije, kojem uspijeva s vokalnom gipkošću izuzetnog ranga prilično dostojno približiti se znamenitim vokalima rock ‘n’ rolla. Bez Berggrenova učinka ovaj album nikad ne bi tako potpuno osvajao niti bio tako uvjerljiv.

Ovo je album koji će vas, ako ste ljubitelj staroškolskih rock ‘n’ roll zvukova sedamdesetih, očarati i odvesti u svijet izvan stvarnosti, u svijet izgubljen u vremenu i prostoru, u kojem ćete bezgranično uživati. Album koji se ne želi »odlijepiti« od funkcije »play« u CD playeru. Album izvanredne srčane forme, izvanredne karizme i lika, i album koji osvaja svojim istinskim stavom u trenutku. Od glave do pete. Kad bih izdvajao vrhunce, odmah bih učinio nepravdu preostalim skladbama. Favorite ćete ovaj put morati potražiti posve sami.

Prekrasna je spoznaja da časni rock ‘n’ roll veteran Lee Kerslake opet udara! Njegov se doprinos u skladbama svakako ponovno jasno osjeća, kao i u njegovim danima s Uriah Heep. Lee se na album potpisuje zajedno s Berggrenom kao ravnopravni glazbeni skladatelj i aranžer materijala na albumu. Naravno, nemoguće je previdjeti njegov jedinstveni zamah, njegov jedinstveni princip izvođenja prijelaznih rollinga, čak i narivanja tempa, kao i naravno ne jedinstven zvuk bubnjeva, koji od davnina generiraju njegovi stasito odjekujući udarci. Album prelijepe kolizije blues glazbe i elemenata ne-klasicizma. Album prožet čežnjom, melankolijom, album velikog srca i prevzetne nostalgične zagledanosti! Album autentičnog rock ‘n’ roll karaktera, gdje emocije i strasti kipuće ključaju!   

Postava

Stefan Berggren – vokal, gitara, orgulje, klavir, moog, aranžmani za gudače, klavijature, tamburin
Lee Kerslake – bubnjevi, prateći vokal, aranžmani za gudače, mellotron, udaraljke
Tomas Thorberg – bas gitara

GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
Joakim Svalberg – orgulje & Moog na skladbama br. 7. i 8.

Produkcija

Lennart Östlund

Popis skladbi

01. Walk Tall
02. Super Sonic Dream
03. My My
04. The Sun Has Gone Hazy
05. Free
06. Fools Asleep
07. As Time Goes By
08. Rock´n´Roll Gangsta
09. Back On The Road Again
10. Born Again

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići