Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Quiet Riot
Izdavač: 57 Records
Izlazak: 27.06.2014
Trajanje: 46:35
Ocjena: 2.5/5
Ovaj album zasigurno spada među ovogodišnja iznenađenja. S više strana. Ali ključna je samo jedna. Njegova kvaliteta. Je li »pije vodu« ili jednostavno ne? S obzirom na burne godine, posebno one posljednje studenoga 2007., kad je od prevelike doze kokaina klonuo prvi i ultimativni glas sastava Kevin DuBrow i tako otišao u vječne lovišta, rijetko je tko vjerovao da Qiet Riot mogu nastaviti karijeru. Štoviše. Rijetko je tko smio tvrditi da uopće mogu održati kredibilno nasljedstvo bez tako ključnog faktora u svojoj glazbenoj priči kakav je bio upravo Kevin DuBrow.
A ipak. Jedini originalni član sastava, bubnjar Frankie Banali, dobio je sva odobravanja i sav »božji blagoslov« kao znak podrške obitelji Kevina DuBrowa, koja ga je poticala da s Quiet Riot ustraje dalje. Tako je preuzeo kapetansko kormilo nekoć doista odjekujućeg imena na svjetskoj karti metala i hard rocka. Album »Metal Health« za metal i dalje nosi veliku povijesnu i prijelomnu vrijednost, jer je riječ o prvom albumu na planetu koji je tada pod žanrovskom oznakom heavy metal prodro na sam vrh Billboarda. Frankie Banali je nakon nekoliko izmjena pjevača u drugoj polovici 2013. završio kod iskusnog Jizzyja Pearla (Love/Hate), kojeg smo prije nekoliko godina mogli gledati na nastupu u talijanskim Ronkama, kao dio postave Tracii Gunsove verzije L.A. Guns. Preostala dva člana današnjih Quiet Riot od 2010. nadalje su dobro poznato ime na bas-gitari Chuck Wright te gitarist Alex Grossi, koji je također opterećen, u najboljem smislu, iznimnim iskustvima prošlih suradnji (Bang Tango, Adler’s Appetite, Love/Hate,…).
Za album »Quiet Riot 10« vrijedi zaključak da je Banalijeva ekipa tek djelomično odbila napade skepse i posve realnih sumnji u smislenost kontinuiteta Quiet Riot bez DuBrowa. Banali je mogao nastaviti karijeru s novom postavom tako da bi sastavu dao novo ime, a koncerte punio zahvaljujući izvedbi čeličnog repertoara klasika Quit Riot, što bi bilo jamstvo da ljudi i dalje rado zalaze na njihove koncerte. »Quiet Riot 10« izražava najviše sličnosti sa svojim prethodnikom »Rehab« (2006). Ipak, treba biti oprezan. »Quiet Riot 10« je naime »napola« koncertni album. S koncertnim snimkama turneje »Rehab«, što znači da na ovom albumu možete čuti i vokal Kevina DuBrowa. Novi materijal nosi razodjeveni hard rockerski kostur, ugodno začinjen elementom bluesa. »Quiet Riot 10« naime sažima neke znamenite elemente starinskog rockerskog vizionarstva naslijeđenog od pionirskih sastava poput Led Zeppelin ili The Who. Dečki isporučuju i opipljivu žetvu domišljatih rješenja u gitarskim frazama oko kojih grade punokrvne aranžmane, koji izvlače ugodnu dozu neukrotivog energetskog voltaža, zbog čega su nove skladbe (kvalitativna kolebanja među njima postoje) inače posve probavljive..
U takvom glazbenom miljeu vokal Jizzy Pearl se dobro osjeća i dobro snalazi. Njegov momački šarm i vokalni eksces usmjeren u više registre frenetičnih provala pokušavaju povremeno dočarati lik Kevina DuBrowa, iako nema izravne sličnosti među bojama glasa. DuBrowu zapravo ne možeš naći dvojnika.
Iako album brzo i ugodno projuri kroz zarazne prve tri skladbe, a to su uvodna Rock In Peace pa zatim Bang For Your Buck te Bakcside of Water, novi materijal gubi nešto naboja kroz statičnost rifova skladbi Band Down in Doghouse Alley.
Šest novih autorskih skladbi bilo bi dovoljno za EP. A ipak. Četiri koncertne točke s DuBrowom na vokalu zaključuju ovaj uradak. Prva je »Quiet III« skladba Put Up or Shout Up te za njom dvije »Regab« skladbe Free i South of Heaven. Koncertni dio albuma zaključuje Rock ‘N’ Roll Medley s integralnom skladbom Red Light Mama, Red Hot, gdje sastav pri kraju dodirne i djelić Slade klasika I Don’t Need No Doctor te završi točku standardnim koncertnim klišejem mnogih hard rock sastava naše galaksije (čitaj: preigrani predvidljivi Led Zeppelin fade out s Whole Lotta Love). Snimka je uzeta s dana 13.07.2007., kad su Quiet Riot nastupili u sklopu tadašnjeg izdanja festivala Rocklahoma.
Čemu onda sve to, ostaje pitanje. Problem je naime u tome što o novom albumu ne možemo govoriti kao o pravom studijskom albumu, prije o EP-u, koji svim silama pokušava što bezbolnije zakrpati prazninu nastalu u osmogodišnjoj apstinenciji od odlaska u studio. Dakle, pod svaku cijenu. Taj potez samo pokazuje nedostatak kreativne svježine novog članstva sastava i strah od preuzimanja odgovornosti zbog zadržavanja imena Quiet Riot, što je do neke mjere čak izraz patetike. Solidna prva polovica albuma stoga ne dostaje da bi novi album zaslužio visokoleteće hvale, iako je uvodno na dobrom putu.
Slučaj Quiet Riot nije usamljen u svetom svijetu rocka. Thin Lizzy su dugo godina funkcionirali bez Phila Lynotta, pa su se na kraju ipak urazumili i promijenili ime. S obzirom na energiju koju utjelovljuje novi službeno izdani dokument izdan pod imenom Quiet Riot, bilo bi za Banalija i društvo najbolje da promijene ime sastava. Ono što nudi »Quiet Riot 10« nije ni pravi studijski album, ni pravi koncertni album, nego srkanje ohlađene i usirene goveđe juhe.
Postava
Jizzy Pearl – vokal
Alex Grossi – gitara
Chuck Wright – bas-gitara
Frankie Banali – bubnjevi
koncertne snimke:
Kevin DuBrow – vokal
Neil Citron – gitara
Tony Franklin – bas-gitara
Produkcija
Quiet Riot
Popis skladbi
1. Rock in Peace (4:00)
2. Bang for Your Buck (3:52)
3. Backside of Water (4:18)
4. Back on You (3:24)
5. Band Down (3:17)
6. Dogbone Alley (4:29)
7. Put up or Shut Up (4:18)
8. Free (4:05)
9. South of Heaven (5:25)
10. Rock ‘n’ roll Medley (9:22)
