Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Hammill, Peter
Izdavač: Naive Records
Izdanje: 1982
Trajanje: 42:34
Ocjena: 4/5
Legendarni pjevački gromovnik Van Der Graaf Generatora Peter Hammill albumom »Enter K« otvorio je novo poglavlje svoje izuzetno plodne i burne glazbene karijere, u kojoj je taj ‘postapokaliptični pjesnik’ doživio svašta. Bio je to Hammillov prvi album za Naive Records, izdavačku kuću koju je osnovao i vodio Gordian Troeller, bivši menadžer VDGG-a, koji je u osamdesetima postigao uspjeh kao menadžer new wave sastava Orchestral Manoeuvres in the Dark. Istodobno je to bio Peterov prvi album u dužem nizu (sve do kraja osamdesetih) na kojem je predvodio vlastiti bend pod imenom K Group. Njega je osnovao 1981. za potrebe koncertne turneje.
Glavna posebnost Hammillova benda bila je ta da je svaki član imao poseban naziv; Hammill je bio K, bubnjar Guy Evans zvao se Brain, basist Nic Potter postao je poznat kao Mozart, dok se glavni gitarist John Ellis odazivao na ime Fury. »Enter K« bila je Hammillova prva suradnja s gitaristom Ellisom. On se prije toga afirmirao kao gitarist još jednog izuzetno važnog Petera iz progresivnorockovskog svijeta, Petera Gabriela, na albumu »Peter Gabriel IV« (1982). David Jackson ovaj je put bio samo gostujući saksofonist na skladbama »The Unconscious Life«, »Don’t Tell Me« te bonus skladbi »Seven Wonders«.
Na »Enter K« Hammill je nastavio stilsku usmjerenost prethodna tri studijska albuma, što znači da je povremeno uvodio i elemente novog vala. Ovaj se put klavijaturama posvetio još malo više nego obično. Unatoč prisutnosti glavnog gitarista, ipak nije štedio na povremenim, specifičnim improvizacijama na električnoj gitari. Po produkciji bi se, s izuzetkom zvučnog ‘otiska’ klavijatura, teško moglo zaključiti da je »Enter K« snimljen početkom osamdesetih. Peter se nije previše obazirao na tadašnje glazbene trendove i u svoj tradicionalni ‘postapokaliptični’, mračni skladateljski pristup unio je tek minimalne promjene.
Vodeći ‘instrument’ na svim kompozicijama ponovno je bio Hammillov specifični vokal kojim je s lakoćom prelazio od nebeskih visina do paklenih dubina. Novovalnim utjecajima protkan »Paradox Drive« odličan je otvarač albuma. Nakon pomalo funkerskog uvoda slijedi prijelaz u tvrdu dionicu s udarnim gitarskim varijacijama, dok gromovnikovo bijesno podrhtavanje glasnica raste razmjerno s beskompromisnim Evansovim bubnjarskim prijelazima. Funkerski motiv na gitari zvuči nadasve duhovito i jedina je zraka svjetla u inače izuzetno mračnoj, gotovo fatalističkoj atmosferi, dok završni sintesajzerski solo unosi i lagani puls osamdesetih.
»The Unconscious Life«, u kojoj s saksofonskim akrobacijama u pomoć priskače Jackson, savršeno je karakteristična Hammillova klavirska balada s izrazito melankoličnim i sumornim ugođajem, pa nije čudo da ju je i ‘uživo’ još mnogo puta rado izvodio. »Accidents«, u kojoj se čuju i elementi novog vala, sadrži kaotičan puls s razdraženim gitarskim efektima i dinamičnim vremenskim prijelazima pod Evansovim beskompromisnim bubnjarskim diktatom, dok ‘jezični doktor’ ponovno oduševljava svojim ‘kameleonskim’ pjevačkim nastupom. I na relativno udarnom »The Great Experiment« zahvaljujući klavijaturama nešto se više osjeti novovalni ambijentalni prizvuk, dok za dramatični zaplet očekivano brine ‘gromovnik’ osobno, uz pratnju poludjelih gitarskih pasaža.
»Don’t Tell Me« još je jedna odlična, klavirski usmjerena balada s gostujućim Jacksonovim saksofonom i pjevačkim majstorom na vrhuncu njegove melodramatične vokalne igre, koja odražava njegovu rezigniranost zbog raspadajuće ljubavne veze. Melankolični vrtuljak »She Wraps It Up« oduševljava svojim potresnim ugođajem, u kojem Peter kroz vokalne akrobacije i dirljive klavirske aranžmane priopćava još jednu tužnu priču o ‘energetskim vampirima’, odnosno o ‘energetskoj vampirici’.
Kompleksni »Happy Hour« s gotovo deset minuta trajanja već je na granici progrockovskog epa, iako se otvara kao nježna balada s neobično spokojnim ugođajem. Majstor Hammill s vremenom svojim vokalnim umjetninama, u kojima se kontrastno miješaju empatija, sarkazam i bijes, razvija epsku atmosferu, dok akustične gitarske varijacije cijepe izdašnu dozu suptilnosti. Bonus skladba »Seven Wonders«, u kojoj se ponovno može uživati u Jacksonovim saksofonskim umjetninama, svojim funkerskim gitarskim frazama predstavlja prilično neobičan stilski eksperiment, dok kultni pjevač, skladatelj i pjesnik gromovničkim vokalnim rafalima brzo ‘postavi stvari na svoje mjesto’ kako ta melodično usmjerena skladba slučajno ne bi zvučala pretjerano komercijalno.
»Enter K« bio je još jedan sjajan Hammillov studijski dosežaj koji i danas potresa svojom izuzetnom izražajnom snagom i zavidnom ambijentalnom dubinom. Utjecaj sintesajzerske tehnologije osamdesetih minimalno je utjecao na Peterov tradicionalni skladateljski i aranžerski pristup, tako da je povremeno koketiranje s novovalnim elementima ispalo nadasve ukusno. Činjenica da na »Enter K« s Hammillom surađuju tri bivša VDGG-ovca, to jest Evans, Potter i Jackson, razlog je što pojedine skladbe, osobito one s Jacksonovim saksofonom, povremeno podsjećaju na taj kultni engleski progrockovski sastav. Za razliku od većine glazbenika koji su se nakon uspješnog rada u sastavu nakon nekog vremena odlučili na samostalni put, Hammill nikada nije pokušao ‘pobjeći’ od svoje glazbene prošlosti i ostao je nepokolebljiv u slijeđenju vlastitih, potpuno specifičnih skladateljskih vizija.
Postava
Peter Hammill – vokal, gitara, klavijature
John Ellis – glavna gitara
Nic Potter – bas gitara
Guy Evans – bubnjevi
David Jackson – saksofon na “The Unconscious Life” & “Don’t Tell Me”
Produkcija
Peter Hammill
Popis skladbi
1. Paradox Drive (4:36)
2. The Unconscious Life (5:07)
3. Accidents (4:39)
4. The Great Experiment (5:14)
5. Don’t Tell Me (4:46)
6. She Wraps It Up (4:24)
7. Happy Hour (9:18)
8. Seven Wonders (4:27) (bonus skladba)
