Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Freak Kitchen
Izdavač: Thunderstruck Records
Izdanje: 2014
Trajanje: 47:40
Ocjena: 4.5/5
Što je ovaj put zakuhao švedski gitarski megalomanijak Mattias IA Eklundh sa svojim Freak Kitchen supatnicima, basistom/prateći pjevačem Christerom Ӧrteforsom i bubnjarom Björnom Fryklundom? Ništa manje nego pravu pogansku glazbenu kuhinju, u kojoj usred izuzetno guste zvučne čorbe pliva visok stupanj tehničke neukrotivosti, izvanzemaljski gitarski improvizacijski odlijepi i društvenokritični tekstovi s usputnim začinima tipičnog švedskog humora. Freak Kitchen se od svojih početaka rugaju svim područjima suvremenog kapitalističkog sustava, pri čemu su puno naučili od velikog Franka Zappe (nikad ne treba zaboraviti tko je bio prvi glazbeni ‘freak’), što je zapravo najveće moguće priznanje koje se može uputiti njihovim društvenosatiričnim, često apsurdnim i grotesknim tekstovima.
Eklundh, ludi gitarski virtuozni mešetar i glavni pjevač Freak Kitchena, koji svoju gitarsku školu vodi usred šume, na »Cooking With Pagans« u bijesni je talionički lonac svog benda bacio elemente hard rocka, prog metala, avangarde, funka, popa i fusiona, dok su njegove teroristične, ali uvijek lucidne gitarske eskapade, kao i na prijašnjim albumima Freak Kitchena, u prvom planu, tako da će se svi njegovi sljedbenici između pojedinih solaža opet moći ‘bacati na trepavice’ uz ambijentalno doživljavanje ‘bliskih susreta treće vrste’. Doduše, Eklundh, koji je ‘freak’ još od svoje jedanaeste godine, kad je prvi put na pozornici vidio Franka Zappu i odlučio da će svoj život potpuno posvetiti sviranju gitare, glavna je zvijezda ove gitarski usmjerene postave, ali i Ӧrtefors i Fryklund, koji su u Freak Kitchenu od 2000. godine, sa svojim su ritmičkim seansama posebno poglavlje.
»Professional Help«, koji je izašao kao prvi singl s »Cooking With Pagans«, potpuno je jedinstvena tvorevina u usporedbi s ostalim skladbama na albumu, koji ima barem toliko zajedničkog s hard rockom i metalom koliko i s alternativnim rockom. Zapravo je riječ o (namjerno) najkomercijalnijem ostvarenju na albumu, na kojem Eklundh u alterrockerskom refrenu zauzima brutalni pjevački pristup, poduprt prljavim gitarskim rifom i rušilačkim bubnjarskim krošeima, dok u ritmički mirnijim dionicama vladaju melankolični aranžmani, tako da je to zanimljiva mješavina bijesa i suptilnosti.
»Freak Of The Week«, u kojoj su Freak Kitchen odlično spojili metalnu agresivnost i melodičnorockersku sofisticiranost, otvara se mračnim, prljavim rifom, podmazanim jurećim ritmom, nakon čega neočekivano slijedi prijelaz u melodičnu dionicu s lijepim refrenom, poduprtim učinkovitim pratećim harmonijama. Varijabilnost Eklundhova vokala ne zaostaje puno za varijabilnošću njegovih ludih, često ‘supersoničnih’ gitarskih improvizacija, kad mu se više puta jednostavno pomuti u glavi pa se odlijepi u svoj ‘paralelni svijet’.
Već gotovo poslovični humor Freak Kitchena dolazi do još većeg izražaja na zafrkantskoj hard rock skovanici »Sloppy«, u kojoj vladaju prljavi, bluesy rif i podrugljiv refren s razdraženim pjevačkim izljevima, dok se bend u pomalo samoironičnom tekstu ruga društvu koje je potpuno opsjednuto vanjskim izgledom, pa i na vlastiti račun, jer se članovi Freak Kitchena, na sreću svojih sljedbenika, baš ne mogu pohvaliti da su uzor vizualne i mentalne discipliniranosti. »Goody Goody«, u kojoj su u prvom planu prljave gitarske fraze i funky ritmički puls, dok vlada blesavi refren s jakom asocijacijom na glupost prosječnog američkog sportskog navijača, može se pohvaliti još otkačenijim tekstom od prethodnice. Sve to vrijeme Eklundh se ne može odlučiti bi li se s bluesy pasažama potucao po kaubojskim beznicama ili bi se radije s improviziranjem razmahao negdje u ‘treću dimenziju’.
Album u nastavku samo dobiva na društvenoj podrugljivosti i otrovnoj zajedljivosti, dok bend sve više vuče u improvizacijsko ludilo. »(Saving Up For An) Anal Bleach«, u kojoj Freak Kitchen usred brutalnih gitarskih pasaža i razjarenog pjevanja ismijavaju suvremenu društvenu patetiku u kojoj se novac štedi za sve moguće ludosti; u slučaju ove skladbe za razne plastične operacije radi vulgarnog zadovoljavanja suvremenih seksualnih standarda. U srednjem dijelu Eklundhu na pamet pada razvratna gitarska improvizacija, dok raštrkani ritmički bljeskovi, okrunjeni podrugljivim refrenom, ne popuštaju sve do kraja ove duhovite zvučne satire.
Znatno suptilniji »Private Property« sadrži pakleni rif, inteligentno vođenu melodiju i melodičan refren, dok se Freak Kitchen ovaj put u tekstu rugaju kapitalističkom standardu privatnog društvenog vlasništva, koji je već odavno izgubio svaki smisao, ako ga je uopće ikad imao. »Mathematics of Defeat«, u kojoj iznova dominira demonska gitarska distorzija, također sadrži lijepu melodiju i nježan refren, u kojem opet na površinu isplivava rijetko viđena suptilna strana benda, iako gospodin Eklundh ni na tren ne popušta sa svojim ludim gitarskim varijacijama. Antiratni tekst sadrži oštar i zajedljiv podsmijeh na račun nedavnih zapadnjačkih ratnih avantura s gledišta naivnog vojnika koji ne shvaća da je samo žrtva, šahovska figura usred proračunate igre ‘debelih svinja’ u ‘visokoj’ politici, religiji i gospodarstvu.
Zabavna hard rockerska i funk minestra »I Don’t Want to Golf« u tekstu pokazuje rogove jednom od najomiljenijih sportova suvremene buržoazije, to jest kapitalističkim političarima, bankarima i direktorima. Ovaj je put vokalni pristup pomalo funkovski obojen, što se lijepo uklapa u ritmički puls još jedne skladbe u kojoj Eklundh iz ‘džepa’ za kraj izvlači otkačenu gitarsku improvizaciju. S prefinjenim aranžmanima obložena »Hide«, u kojoj je moguće naći podosta raznovrsnih gitarskih efekata, sadrži čak i mrvicu soula što se tiče gitarskih harmonija, tako da je to jedan od najsuptilnijih trenutaka na »Cooking With Pagans«.
Na »Come Back to Comeback« vladaju zaprljane gitarske pasaže i ljutiti bubnjarski prijelazi, dok ovaj put najviše oduševljava izuzetna vokalna varijabilnost. Tekst se ruga zapadnjačkoj opsjednutosti vječnom mladošću, dok Eklundh više puta ‘doživljava’ divlje improvizacijske odlijepe. Isto vrijedi i za »Ranks of the Terrified«, koja je ritmički jedna od najbržih stvari na albumu sa ‘supersoničnim’ gitarskim varijacijama, no unatoč tome sadrži melodičan refren s jakom društvenokritičnom notom. »Once Upon a Time in Scandinavistan«, u kojoj se Eklundh i njegovi drugovi, usred gradnje dramatičnih vokalnih harmonija, rugaju pretjeranom konformizmu skandinavskih zemalja prema ‘svjetskim policajcima’, što nije ništa u usporedbi s onim što se posljednjih godina događa u ‘Slovenistanu’, predstavlja ambijentalni vrhunac cijelog albuma.
Negdje duboko u gothenburškoj šumi tri su zvučna pogana pod vodstvom vihorite gitarske budale zakuhala »Cooking With Pagans«, jedno od njihovih dosad najprovokativnijih i najludarenijih ostvarenja. Svi će se njihovi sljedbenici tijekom slušanja pojedinih skladbi, a i nakon što album već izvade iz svog playera, zadovoljno cerekati činjenici da Freak Kitchen ni najmanje ne popuštaju sa svojim satiričnim mesarenjem suvremenog neoliberalnog društvenog ustroja sa svim pripadajućim, više ili manje negativnim nusproizvodima, dok je zvučna mješavina fantastičnog tehnicizma, prepredenog aranžerstva i improvizacijskog duhovičenja cijelo vrijeme na očekivanoj, zapanjujućoj razini.
Videospot za skladbu “Sloppy”:
Postava
Mattias IA Eklundh – glavni vokal i gitara
Christer Örtefors – bas gitara i vokal
Björn Fryklund – bubnjevi
Produkcija
Mattias IA Eklundh
Popis skladbi
1. Professional Help
2. Freak of the Week
3. Sloppy
4. Goody Goody
5. (Saving Up For an) Anal Bleach
6. Private Property
7. Mathematics of Defeat
8. I Don’t Want to Golf
9. Hide
10. Come Back to Comeback
11. Ranks of the Terrified
12. Once Upon a Time in Scandinavistan
